Izmedju dva stupa

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 6. dio

Slučaj u kojem je posredovanje jasnije određeno prenosi nam poznati svećenik Dr. John Neale. On govori o čovjeku koji je izgubio ženu i nedugo potom poveo djecu na selo kod prijatelja koji su povremeno obitavali u velikoj staroj gospodarskoj kući. U njenom donjem dijelu nalazili su se dugi i tamni hodnici u kojima su se djeca oduševljeno igrala. Odjednom su se uspela u dnevnu sobu na katu prepričavajući kako su dolje sreli majku koja im je rekla da se vrate, a potom je nestala.

Pregledavajući poslije hodnike, ustanovilo se da se samo nekoliko koraka od mjesta gdje su djeca vidjela majku nalazio nepokriveni otvor spremišta. Da su djeca pretrčala samo nekoliko koraka dalje pala bi kroz okno. Prikazanje njihove majke spasilo ih je od gotovo sigurne smrti.
Ovaj je primjer poprilično jasan. Majka s ljubavlju nadzire djecu s astralne razine. Njena naglašena želja za upozorenjem na opasnost dala joj je mogućnost da je djeca na trenutak mogu vidjeti i čuti ili je jednostavno utisnula u njihove umove misao da su je vidjeli i čuli. Moguće je da je pomagač bio i netko drugi tko je uzeo prepoznatljiv majčin lik kako ne bi uznemirio i preplašio djecu. Ipak, najvjerodostojnija hipoteza je pridruživanje intervencije djelovanju uvijek budne majčinske ljubavi nepomućene prolaženjem kroz vrata smrti.

Majčinska ljubav, jedan od najsvetijih i najnesebičnijih ljudskih osjećaja, predstavlja na višim razinama jedan od najtrajnijih osjećaja. Nalazeći se na nižim nivoima astralne razine, a time još uvijek u dodiru sa zemljom, majka održava svoj interes i brigu za vlastitu djecu jer ih je sposobna vidjeti. Čak i nakon ulaska u nebeski svijet ti maleni su najistaknutija stvar njenih misli. Izobilje ljubavi kojom obasipa obličja koja je od njih stvorila predstavlja izlijevanje duhovne energije što kreće dole na njeno potomstvo koje se još uvijek bori u ovom donjem svijetu i okružuje ih živim centrima dobrohotne enrgije.

Nedavni slučaj koji se dogodio pod nazorom naših istraživača na dobar način prikazuje rečeno. Radi se o ženi koja je umrla prije dvadeset godina i za sobom ostavila dva sina za koje je bila duboko vezana. Potpuno je prirodno da su oni bill najistaknutiji likovi njenog nebeskog života kao što je i prirodno da je o njima mislila kao o dječacima od petnaest ili šesnaest godina starosti koliko su imali kada ih je ostavila. Ljubav koju je tako neprestano izlijevala na te likove u nebeskom svijetu zaista je djelovala kao dobrohotna sila koja je obasipala već odrasle ljude u fizičkom svijetu. No, na njih ipak nije djelovala u jednakoj mjeri zbog toga što je postojala velika razlika među samim likovima.
Majka nije mogla vidjeti nikakvu razliku. Oba lika izgledala su joj jednako. Očima istraživača bilo je jasno da je jedan od likova bio čista misaona forma bez ičeg što bi odgovaralo stvarnosti, dok je drugi lik predstavljao puno više od same slike jer to je bio prirodni nagon sa živom energijom. Prateći ovu zanimljivu pojavu do njenog ishodišta pronašli smo da je u prvom slučaju njezin sin izrastao u običnog poslovnog čovjeka, ni na koji način lošeg čovjeka ali ni po čemu duhovno orijentiranog. Njezin drugi sin postao je čovjek visoko nesebičnih težnji, plemenit i kulturan. Tijekom svog života razvio je daleko više svijesti u svom egu od svojeg brata. Upravo je zbog toga njegova viša bit bila sposobna energizirati izgled dječaka, onaj koji je njegova majka stvorila u svom nebeskom životu i staviti nešto od sebe same u njega.

Londonski biskup vjeruje da djeca mogu vidjeti anđele. Propovjedajući na svom vlastelinstvu zaključio je da su bog i anđeli uvjek blizu nas , te je zamolio skup da
dječje tvrdnje o viđenju takvih bića ne tumače kao posljedicu fantazije .
Ispričao im je kako je jednom služio misu u Westminister abbey, među skupom se nalazilo djete od 13 godina koje je došlo vidjeti krizmu svog brata . Z avrijeme služenja mise upitalo je svoju majku :
"Vidiš li ih majko ? "
"Vidim li što " upitala je majka , a djete je odgovorilo : "Anđele , na svakoj biskupovoj strani nalazi se po jedan".
Rečeno je da samo oni čistog srca mogu vidjeti boga . Nije li stoga moguće da djete
savršene čistoće može vidjeti stvari koje odrasli nemogu vidjeti ?

Biskup je također ispričao priču o pet djevojaka čiji je otac osjetivši se loše , legao u krevet. Najmlađa je djevojčica otišla na spavanje , a nedugo poslije iz njene sobe začuo se uzvik: "Evo ih dva se anđela uspinju stepeništem ! "

Nitko nije vidio ništa slično . Poslije je djete opet zvalo:
"opet su tu , Anđeli silaze niz stepenice . Tata se nalazi između njih "

Svih 5 djevojaka ovaj je put vidjelo istu stvar . Otišavši u sobu svog oca pronašli su na krevetu njegovo beživotno tijelo .

Malena kćer nekog biskupa izašla je u šetnju sa svojom majkom. Šetale su svojim rodnim gradom , a dijete je bezglavo jurilo ulicama. Iza ugla je iznenada banula kočija s konjim i dijete je palo. Vidjevši svoje dijete među konjskim kopitima majka je pojurila svojoj kceri očekujući da će je zateći teško povrijedenu. No, dijete je veselo ustalo govoreci: "Mama, nisam povrijedena. Nešto u bijelom držalo je konje kako me ne bi ozlijedili i govorilo mi da se ne bojim."