C.W. Leadbeater - Devahanska razina 7.dio
Zapisi prošlosti
Govoreći o glavnim karakteristikama razine, ne smijemo propustiti a da ne napomenemo uvijek nazočnu pozadinu koju su stvorili zapisi prošlosti
sjećanje prirode, jedina prava i pouzdana historija svijeta. Dok naime ovo što imamo na ovoj razini nije još sama apsolutna povijest, već tek odraz nečega jš višega, ono je u svakom slučaju jasno, točno i neprekinuto, razlikujući se u tome od isprekidane i pretjerane manifestacije koja obujimlje sve čime se prikazuje u astralnom svijetu. Tek kad onaj vidoviti što može jasno da gleda postigne viziju mentalne razine, ta je njegova slika prošlosti pouzdana; a dokle god ne može da prijede potpuno svijesno iz te razine na fizičku, moramo dopustiti mogućnost da pogriješi kad želi da donese sjećanje na ono što je vidio.
Ali učenik koji je uspio da razvije latentne moći u sebi toliko, da može da upotrebljuje odjetilo koje pripada mentalnoj razini dok je još u fizičkom tijeu, ima pred sobom polje historijskog istraživanja od vanrednog interesa. Ne samo da u slobodnom vremenu može da pregledava cijelu historiju koju poznamo, popravljajući kod toga mnoge pogreške i zablude što su se uvukle u izvještaje koji su predani nama ovdje dolje; on može takođjer da po volji prelazi cijelom historijom svijeta od samog njegova početka, motreći lagani razvitak intelekta u čovjeku, silženje Gospodara Vatre, i napredak snažnih civilizacija što su ih oni pokrenuli.
U svome se studiju nije samo omeđio na napredak čovječanstva; kao u nekom muzeju gleda pred sobom svakojake čudne životinjske i biljne oblike, koji su se nalazili na zemlji u doba kad je svijet proživljavao mlade svoje dane; on može da slijedi sve čudesne geoloske promjene koje su se zbile, i da prati tok velikih kataklizama koji su neprekinuto mjenjali cijelo lice zemljino.
Mnoge se i različite mogućnosti javljaju kod pristupanja k tim zapiscima, tako mnoge i tako
razlicite, da bi, kad bi i bile jedina prednost mentalne razine, još uvijek bi interesantnošću svojom nadilazile sve nize svjetove. (Kad pak dodamo tome i ono znatno povećanje prilika za sticanje znanja što ga pruža ovo njezino novo i opsežnije svojstvo. povlasticu za direktni i nesmetani promet ne samo sa velikim kraljevstvoin Deva, nego i sa samim Majstorima Mudrosti, mir i olakšanje od teškoga napora u fizičkom životu što dolazi uživanjem njezina dubokog i nepromjenljivoga blaženstva povrh svega, silno pojačana osobina u razvijenog učenika za služenje svojim bližnjima, onda ćemo dobiti neki slabi pojam o onome, što stiče učenik, kad postigne pravo da ulazi po volji potpuno svtjesno u svoje nasljedstvo u tom svijetlom području nebeskog svijeta.
STANOVNICI
U svom nastojanju da opišemo stanovnike mentalne razine, biće mozda dobro da ih razdijelimo na ista tri razreda kao što se to nalazi u priručniku o astralnoj razini— ljudski, neljudski i umjetni, iako će broj pododjela, što je sasvim prirodno, biti u tom slučaju manji nego li u ranijem, jer produkti čovjekovih zlih strasti koje su tamo preotele toliko maha, ovdje nemaju mjesta.
I. LJUDSKI
Isto tako, kao u slučaju kad smo se bavili nižim svijetom, biće poželjino da podjelimo ljudske stanovnike mentalne razine na dva razreda — one koji su još vezani za fizičko tijelo, i one koji nisu — žive i mrtve, kako ih se obično vrlo pogrešno nazivlje. 0 tim je višim razinama potrebno tek malo iskustvo pa da temeljito promjeni učenikov nazor o promjeni koja se zbiva prigodom smrti, on ustanovljuje odmah kad mu se otvori svijest u astralnom, a još više u mentalnom svijetu, da je potpunost pravoga života nešto što se ne može nikada da spozna ovdje dolje, i kad ostavljamo fizički svijet, prelazimo u taj pravi život, a nikako da izlazimo iz njega. U engleskom jeziku zasada nemamo zgodne i usto točne riječi da izrazimo te prilike; moža bi od sviju prikladnih naziva bilo u cijelosti najmanje pogrešno da ih nazovemo utjelovljeni, dotično oni što su napustili tijelo. Nastavimo prema tome da razmatramo one stanovnike mentalne razine koji dolaze u poglavlju:
UTJELOVLJENI
Ona Ijudska bića kojih se nalazi dok su vezana o fizičko tijelo, da se kreću potpuno svijesno i razvijaju svu aktivnost svoju na toj razini, ova su bez razlike ili Adepti i njihovi posvećeni učenici, jer dotle dok Majstor ne pouči svog učenika kako da upotrebljuje svoje mentalno tijelo, neće on moći da se slobodno kreće niti na njezinoj najnižoj podrazini.
Svijesno djelovanje za fizičkog života na višim razinama označuje još veći napredak, jer to znači ujedinjenje čovjeka, tako da on nije više na toj razini samo puka ličost manje ili više pod utjecajem više individualnosti, nego je sam ta individualnost — koju tijelo uistinu omeđuje i sputava, ali uza sve to ima u sebi moć i znanje visoko razvijenog ego-a.
Ti Adepti i posvećeni su veličanstveni objekti za vizijsko gledanje onoga koji je naučio da ih vidi — kao sjajne kugle svijetla i boje što raspršuju svaki zli utjecaj posvuda gdje se nađu, i djeluju na sve koji dođu u njihovu blizinu kao što sunčano svijetlo djeluje na cvijeće, šireći oko sebe osjećaj mira i sreće, čega su si često svijesni i oni koji ih ne vide. U tom nebeskom svijetu vrše oni najveći dio svoga najvažnijega rada — narocčto na njezinim višim podrazinama, gdje se na individualnost može izravno da djeluje. Sa te razine vrše oni najvedi duhovni utjecaj na svijet misli, sa te razine vode oni velike i dobročinstvene pokrete sviju vrsta. Ovdje se izlijeva i dijeli mnogo duhovne snage divnom samopožrtvovnošću Nirmanakaya. Ovdje se takoder izravno predaju pouke onim učenicima, koji su dovoljno uznapredovali da ih primaju tim načinom , jer se mogu mnogo lakše da priopćuju ovdje, nego li na astralnoj razini. Povrh svih tih aktivnosti imaju oni veliko polje rada u vezi s onima koje zovemo mrtvima, a primjeren tumač toga slijedit će u jednom od narednih poglavlja.
S radošću se ističe, da ona vrsta stanovnika koja nam se je bolno nametala prigodom promatranja astralne razine, ovdje gotovo uopće ne postoji. U svijetu finije su karakteristike nesebičnost i duhovnost, crni mag i njegovi učenici očito ne mogu da nađu mjesta, jer sebičnost je suština svih postupaka tih tamnih škola, a njihov studij okultnih snaga je isključivo u lične svrhe. Ne samo da je kod većine njih vrlo snažno razvijen intelekt, i prema tome je tvar misaonoga tijela silno aktivna i osjetljiva u izvjesnim smjerovima, već su u svakom slučaju ti smjerovi u vezi sa ličnim željama neke vrste, i stoga mogu da se izraze samo kroz niži dio misaonoga tijela koji je postao gotovo nerazrešljivo spojen sa astralnom tvari. Kao nužna posljedica toga omeđenja slijedi, da je njihova aktivnost praktički ograničena na astralnu i fizičku razinu. Čovjek kojemu cijeli život naginje zlu i sebičnosti, može zaista da ima kadikad čisto apstraktne misli, za koje može da upotrijebi misaono tijelo, ako je naučio kako da to čini, ali onoga časa kad uđe lični elemenat i ulozi sav napor da se izvede zao rezultat, misao nije više apstraktna, i čovjek se opet nađe gdje radi u vezi sa poznatom astralnom tvari. Gotovo se može reći da bi crni mag mogao da djeluje na mentalnoj razini samo ako zaboravi da je bio crnim magom.
A i onda kada to zaboravi, mogu ga na mentalnoj razini vidjeti samo ljudi koji svijesno djeluju na toj razini, nikako ga ne mogu da vide oni koji poslije smrti uzžvaju u tom kraju nebeski mir, jer je svaki od njih toliko odjeljen u svom vlastitom svijetu misli da ništa izvan toga ne može djelovati na njega , pa je prema tomu potpuno siguran. Tako je opravdan stari veličanstveni opis nebeskoga svijeta kao mjesta gdje zli prestaju da uznemiruju, a zamoreni počivaju .
U snu ili transu
Misleći o utjelovljenim stanovnicima mentalne razine, prirodno se nameće pitanje, da li ma ko od običnih ljudi za vrijeme sna, ili psihički razvijena lica u stanju transa, mogu i kada doprijeti do te razine. U oba se slučaja mora odgovoriti da se to može izvesti, iako vrlo rijetko. Apsolutni preduvjet za to su čiste namjere i čistoca života; a i onda kad on dosegne tu razinu nema ničega što bi moglo da se nazove pravom svijesti, već jedino osobita mogućnost kojom dotični prima izvjesne utiske.
Kao primjer da se može ući u mentalnu razinu za vrijeme sna, neka posluži dogodaj koji se zbio u vezi s eksperimentima o svijesti u snu, sto ih je izodila Londonska loža Teozofskoga društva, a o kojima sam nešto napomenuo u mojoj knjizici »Snovi« Oni koji su tu raspravu čitali, neka se sjete da je umovima raznovrsnih ljudi koji su spavali bila predočena misaona slika lijepoga tropskog kraja, da se tako ispita koliko će se koji od njih toga sjetiti nakon što se probudi. Jedan takav slučaj koji se ne napominje u ranije izdanom izvještaju, budući da nema nikakove naročite veze sa pojavom sna, služiće ovdje kao korisna ilustracija.
Radi se o licu čistoga uma i znatnih, iaiko neuvježbanih, psiholoških osobina, a učinak kod prikazivanja misaone slike dotičnom umu bio je nešto neočekivane prirode. Tako je jak bio osjećaj višega što ga je izvilo poštovanje, tako uzvišene i duhovne bile su misli koje je izazvalo razmatranje toga veličanstvenoga prizora, da je svijest usnuloga lica pregla u misaono tijelo, ili, drugim riječima uzdigla se na misaonu razinu. Ne smije se radi toga pomisliti, da je on nešto znao o svojoj okolini na toj razini, ili o njezinom pravom položaju, on je tek bio u stanju običnoga čovjeka koji je dosšao do te razine poslije smrti, ploveći u moru svijetla i boja, ali uza sve to potpuno uronjen u svoje misli i nesvijestan svega izvan toga — zadržavajući se zanosnim razmišljanjem o slici kraja i o svemu na što ga se bilo pobuđivalo — no treba razumjeti, da je on o tom razmišljao poprativši sve to ostrijim nutarnjim gledanjem, sa potpunijim procjenjivanjem, i povećanom snagom misli neobičnom za mentalnu razinu, uzivajući duž čitavo to vrijeme silno blaženstvo o kojem se često govorilo već prije. Usnulo lice je ostalo u tom stanju više sati, iako prividno posve nesvijesno o tom kako prolazi vrijeme, i napokon se probudilo s osjećajem dubokoga mira i unutarnjega veselja koje si nije moglo da protumači, budući da nije ponijelo u pameti ništa od onoga što se dogodilo. Bez sumnje da takvo iskustvo kao što je ovo, da li ga se čovjek sjeća u fizičkom tijelu ili ne, djeluje kao osobiti poticaj, da se krene duhovna evolucija dotičnog ego-a.
I ako se u nestašici dostatnoga broja prokušanih podataka oklijeva da iznosi nešto suviše pozitiv no, čini se gotovo sigurno, da bi mogao da uslijedi rezultat kao sšto je ovaj koji je upravo opisan, samo u slučaju onakova lica koje je već donekle duševno razvijeno, a isti je uvjet još potrebniji kada mesmerizovano lice treba da dosegne mentalnu razinu u transu. To je tako sigurno, da je možda niti jedan od tisuće obično vidovitih ljudi uopće ne dosegne; ali u rijetkim slučajevima kad ju dosegne onaj što je vješt jasnom gledanju, kako je rečeno, mora da bude ne samo vanredno razvijen, nego treba da sprovodi savršeno čist život, i da je čistih ciljeva, pa kad i ima sve te neobične karakteristike, jos ostaje teškoća na koje nailazi neuvježbani psihičar kod traženja prevođenja vizije s više razine na nižu. Sva ta razmatranja samo ističuu ono što se prije mnogo naglašavalo kao potrebu, naime da sve psihičare pomno uputi ovlašteni učtelj, prije nego li bude moguće, da im se jave teškoće kad stanu da izvještavaju o onom što su vidjeli.
|
