Izmedju dva stupa

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 3.dio

Nova metoda spoznaje

Pravi osjetilo kojim on može sve to da spozna je također jedno od čudesa nebeskog svijeta ; on više ne vidi. ne čuje i ne osjeća pojedinačnim i omeđenim, organima kao što to čini na ovoj razini, niti nema osobito povećane snage za gledanje i slušanje koju je imao na astralnoj razini; umjesto toga osjeća u sobi novu čudesnu moć koja nije nijedno od njih, a opet ih uključuje sve i još daleko veća snaga. koja mu omogućuje da ga ne samo vidi osjeća i čuje, nego i zna smjesta sve o njemu, iznutra i izvana — njegove uzroke, posljedice i mogućnosti u koliko se tičee te razine kao i onih nižih od nje. On nalazi da misliti za njega znači dokučivati, nema tu nikakve dvoumice, oklijevanja ili odlaganja u izravnom djelova-nju višega ćutila. Ako misli o nekom mjestu, on je tamo, ako misli o prijatelju, prijatelj je pred njim. Ne mogu više da nastanu nesporazumi, ne može više da ga zavede neka vanjska pojava, jer svaka misao i osjećaj njegova prijatelja leži mu na toj razini otvoren kao knjiga.
Ima li sreće, te nalazi među svojim prijateljima takovih, kojima je otvoreno jos više ćutilo, njihovo savršeno sporazumijevanje je iznad svakoga zemaljskog poimanja. Za njih udaljenost i odjeljenost ne postoje; njihova čuvstva nisu više sakrivena, ili najviše samo napola izražena nespretnim riječima, pitanje i odgovor su nepotrebni, jer se razabiru misa-one slike čim se stvaraju. a izmjenjivanje ideja je tako brzo kao što je brzo njihovo nastajanje zasvjetljivanjem u umu.
Sve znanje stoji im slobodno da ga istražuju — sve to jest u koliko ne prelazi i tu uzvišenu razinu; prošlost svijeta otvorena im je kao sadašnjica; neizbrisivi zapisi sjećanja prirode su im uvijek na raspolaganju, a historija bilo stara ili moderna, otikriva im se pred očima po volji. Nisu više ovisni o milosti povjesničara koji je možda krivo obavješten, pa mora biti
manje ili više pristran, sami mo svaki događaj koji in zanima, sa apsolutnom sigur nošcu da vide istinu i ništa drusro nego golu potpunu istinu. Ako mogu da stoje na višim podrazinama te razine odvijat će im se dugi niz njihvih "prošlih života kao svitak papira, vidjeće karmičke uzroke koji su ih načinli onakovim kakovi jesu; razabiraće kakovu karmu moraju još da odrade, prije nego se teški dug iskupi i zakljči neugodni račun, i tako će da ustanove nepogrešivom sigurnosti svoje točno mjesto u evoluciji.
Ako se pita, da li oni i budućnost vide jasno kao prošlost, mora se da odgovori negativno, jer takovo svojstvo pripada jos višoj razini, iako je i na menzalnoj razini do velike mjere moguće da se gleda u budućnost, ipak nije savršeno, jer gdjegod u tkivo sudbine zahvati ruka razvijenoga čovjeka, može njegova snažna volja da uvrsti nove niti, i da promjeni kalup budućeg života. Tok običnog nerazvijenoga čovjeka koji praktički nema svoje volje vrijedne da se o njoj, govori, često se može dosta jasno da pred-vidi, all kad ego hrabro preuzme budućnost u svoje ruke, točno predviđanje postaje nemogućim.
Okolina.
Prvi utisak kojeg dobije učenik kad uđe pot-puno svijesno u mentalnu razinu, biće osjećaj snaž-nog blaženstva, neopisive vitalnosti, silno povećane snage i savršeno pouzdanje koje otuda dolazi, pa kad upotrijebi svoja nova osjetila da prouči okolinu, što će ondje da vidi? Čini mu se kao da se nalazi usred golemog svemira trajno promjenljivoga svijetla boje i zvuka, takvoga kako ga ne bi mogao da zamisli ni u najljepšem snu. Zaista je istina, da ovdje dolje »niti je oko vidjelo, ni uho čulo, niti je srce osjećajem obuhvatilo« čovječje shvaćanje slave toga nebeskog svijeta. a čovjek koji je to jednom potpu-no svijesno iskusio gledat će kasnije na svijet uvijek drugim očima. To iskustvo se toliko razlikuje od svega što smo iskusili u fizičkom svijetu, da pokušava li se to da izrazi riječima, čovjek se osjeća nemoćnim — ne samo da to ispravno izvede, jer poradi toga čovjek napusta svaku nadu odmah iz početka, nego i zato da o tome da uopće neku ideju onima koji to sami nisu vidjeli.
Zamislite sebi da s osjećajem silnoga blaženstva, i vanredno pojačanom snagom već opisanom, plovite po moru živoga svijetla, okruženi svakovrsnom ljepotom njeznih boja i oblika — a sve to da se mijenja sa svakim valom misli kojeg odašiljete iz uma, a koji je, kako odmah otkrivate, samo izražaj tih misli u tvari razine i njezinoj eiementarnoj esenci. Ta tvar je posve iste vrste kao i ona od koje je sastavljeno misaono tijelo, i stoga kad nastane vibracija čestica misaonoga tijela koju zovemo misao, odmah se proširi na okolnu mentalnu tvar, i budi u njoj titraje koji joj odgovaraju, dok se u elementarnoj esenci odražavaju apsolutnom točnošću. Konkretna se misao, kako je prirodno, prikazuje prema oblicima dotičnih predmeta, dok se apstrak-tna obično prikaže u svim vrstama savršenih i najljepših geometrijskih likova, iako treba da se opomenemo u vezi s tim, da mnoge misli koje su za nas ovdje dolje nešto više od jednostavnih apstrakcija, postaju na toj razini konkretnim činjenicama.
Tako ćete vidjeti, da u tom višem svijetu svako ko želi da se preda za neko vrijeme mirnim mislima. i da se odvoji od svoje okoline, može zaista da živi u svom vlastitom svijetu, i ne može da se smeta, a povrh toga imaće priliku da će razabrati sve svoje ideje (i njihove posljedice potpuno izražene ) gdje prolaze kao panoramske slike pred njego-viro očima. Ako pak dotični ne želi da promatra razinu na kojoj se nalazi, biće potrebno da za neko vri­jeme oprezno prestane da misli. da njihovo stvara-nje ne uzmogne utjecati na osjetljivu tvar što ga okružuje, i tako da u pogledu na nju potpuno promjeni prilike.
To pridržavanje uma ne smije se zamijeniti sa prazninom uma sto se postizava mnogim vježbama Hatha Yoge, u tom slučaju apsolutna pasivnost zakoči um, da se nijednom vlastitom misli ne opire nikojem vanjskom utjecaju koji bi mu možda došao — stanje je to, što je vrlo blizu stanju medija, dok je u prvom slučaju um tek toliko budan i uporan, koliko je potrebno da pridržava za neko vrijeme misli, i da zapriječi nametaje ličnim upoređivanjem u opažanju koje želi da poduzme.
Kad onaj koji pohodi mentalnu razinu uspije da se stavi u to stanje, nalazi, da. Nitko sam nije više centar zračenja svega toga bogatstva svijetla i boje, oblika i zvuka koje sam tako nedovoljno pokušao da ocrtam, nije radi toga prestao da postoji, naprotiv, njegova harmonija i blistanje su veći i pot-puniji nego ikada. Tražeći razjašnjenje toj pojavi. on počinje poimati da sav taj veličanstveni sjaj nije tek slučajna igra — neka vrst devahanske aurore borealis: nalazi, da sve to ima neko značenje koje samo on može da razumije, i odmah shvaća da je činjeniea koju promatra s takvim uzbuđenjem radosti upravo sjajan »jezik boja" anđela — izražaj misli ili razgovor bića daleko viših od njega u skali evolucije. Pokušavanjem i vježbom otkriva da i on moze upotrijebiti taj novi i lijepi načiin izražavanja, i tim otkrićem on dolazi u posjed drugoga svoga velikog nasljedstva u nebeskom carstvu: do sposobnosti da razgovara sa njegovim uzvišenim neljudskim stanovnicoma, i da uči , od njih no s nijma ćemo se više da pozabavimo kad stanemo raspravljati taj dio našeg predmeta.
Time će se objasniti zašto je bilo nemoguće da posvetim ovaj dio prostora predjelu mentalne razi ne kao što je to učinjeno kod astralne, jer mental ni svijet zapravo nema predjela do onakvih kakove svaki pojedini sebi sam odabere da ih razvije svojom misli — dok uistinu ne uzmemo u obzir činjenicu, da su bića koja neprekinuto prolaze pred njim, većiinom sama, u mnogo slučajeva, objekti vanredne ljepote. Ipak je vrlo teško izraziti riječima prilike to ga višeg života, te bi bilo bolje reći da tamo postoje svi mogući predjeli da nema ništa lijepo na zemlji, na nebu ili u moru, što ne bi bilo tamo u svoj potpunosti i snazi što daleko nadilaze svaku moć vlastitoga predočivanja, ali od svega toga sjaja žive realnosti svaki čovjek može da vidi samo ono, za što ima u sebi mogućnost da gleda, i ono, za što ga je njegov razvitak za vrijeme zemaljakog i astralnoga života osposobio da reagira.