C.W. Leadbeater - Devahanska razina 1.dio
PREDGOVOR
Potrebno je da se nešto napomene prigodom izdavanja ovo knjižice. To je šesti od serije prirucnika, kojim se izlazi u susret javnom zahtjevu za jednostavnim izlaganjem Teozofske nauke. Neki su prigovarali da je naša literatura vrlo nerazumljiva, suviše stručna i preskupa za običnog čitaoca, pa se nadam da ce sadanja serija uspjeti, da da ono što je vrlo potrebno. Teozofija nije samo za učene, ona je za sve. Možda medu onima, koji u tim knjižicama uhvate prvi pojam o njezinoj nauci, bude nekoliko, koje ce one odvesti dublje u njezinu filozofiju. nje-zinu nauku i njezinu religiju, prkoseći njezinim ne-razumljivim problemima sa revnoscu jednog naučno-ga radnika. Ti prirucnici nisu pisani samo za revnog učenika, koga nikakve početne teškoće no mogu zastrasiti; oni su pisani za radnike i radnice, i nastoje da razjasne neke velike istine koje čine da. se zivot lakse podnosi i da se smrti lakse odoli. Pisali su ih sluge Majstora, koji su Starija Braća naše rase, a oni ne mogu imati drugoga cilja, osim da služe našim drugovima.
AUTOROVA ZABILJEŠKA
Kako je kasnije istrazivanje pokazalo da je riječ »Devahan« etimoloski netočna i kriva, autor bi želio da. je posve izostavi, pa da izda ovaj priručnik pod jednostavnijim i slikovitijim naslovom »Mentalna razina«. Medutim ga izdavači obavjestiše da bi ta promjena natpisa uzrokovala teškoće u pogledu prava prevodenja i izazvala zbrku na različite načine pa je on popustio njihovim željama .
DEVAHANSKA RAZINA
Uvod
U ranijem priručniku pokušalo se da se donekle opiše astralna razina - niži dio golemog nevidljivog svijeta posred kojeg živimo i krećemo se. U ovij knjizi treba izvesti još težu zadaću da se pokuša predati izvjesna ideja o narednom višem stupnju - mentalnoj razini ili nebeskom svijetu . O kojem se često govori u našoj teozofskoj literaturi po imenu Devahan ili Sukhavati . Iako tu razinu zovemo nebeskim svjetom želimo jasno istaći da ona sadrži realnost koja je osnov svih najboljih ideja o nebušto ga iznose različlite religije ; ali ona se nesmije promatrati samo sa toga gledišta . To je carstvo prirode koje je za nas od velike važnosti . Golemi i sjajni svijet pun života u kojem sada živimo kao i u vremenima između fizičkih inkarnacija .
Samo radi našeg nedostatnog razvitka i omeđenja koje nam nameće ova tjelesna halja , nemožemo potpuno da
ustanovimo da je sva slava najviših nebesa oko nas ovdje i sada i da utjecaji koji struje iz tog svjeta neprekidno utječu na nas , samo ako hoćemo da ih primimo i razumijemo. Ma kako se to činilo nemogućim čovjeku iz svijeta , okultisti je to vrlo jednostavna realnost, a onima koji još nisu shvatili ovu temeljnu istinu
možemo tek ponoviti savjet kojega daje Budistički učitelj :
.Ne tuži se ne , viči i ne moli ,vec otvori svoje oči i gledaj. Svijetlo je svuda oko tebe, samo treba da odbaciš zavoj sa ociju i da gledaš. Ono je tako lijepo, tako divno, tako visoko i iznad svega sto je covjek sanjao ili zasto je molio, a uz to trajno i vjecno.« (Duša ljudi str. 163).
Istrazivaocu Teozofije je apsolutno potrebno da sebi predoci veliku istinu, da u prirodi postoje različite razine ili odjeli svaki sa svojom tvari odrede-noga stepena gustoce koja u svakom slučaju pro-dire tvar naredne nize razine. Treba dakle da bude jasno, da upotreba rijeci »visi« i »nizi« s obzirom na te razine, se ni na koji nacin ne odnosi na njihov polozaj, jer sve zauzimlju isti prostor, vec jedino na stepen gustoce tvari, iz koje su one sastavljene, ili drugim rijecima, na mjeru do koje je njihova tvar podjeljena, jer sva tvar o kojoj bilo sto znamo je bi-tno ista, a razlikuje se samo u srazmjeru podjele i brzini svojih titraja.
Prema tome slijedi, da kad govorimo da neko prelazi s jedne razine na drugu. ne znači to nipošto gibanje u prostoru, vec jedino promjenu svijesti, jer svaki čovjek imade u sebi tvar koja pripada sva-koj od tih razina, vehikl koji odgovara svakoj, te njime može da djeluje u njoj kad nauci kako da to izvodi. Da se prede s jedne razine na drugu, treba premjestiti zarište svijesti iz jednoga vehikla u drugi, i tada se neko vrijeme može upotrebljavati astralno ili mentalno tijelo umjesto fizickoga.
Prirodno je naime. da svako od tih tjelesa odgovara samo na titraje svoje razine; pa dok je čovjekova svijest skoncentrisana u astralnom tijelu. on ce zapažati samo astralni svijet. upravo kao kad naša svijest upotrebljuje samo fizicka čutila. zamjećujemo samo ovaj fizicki svijet iako oba ta svijeta, i mnogi drugi, postoje i djeluju neprekinuto oko nas. Zapravo sve te razine zajedno čine golemu životnu cjelinu, iako za sada naše slabe snage mogu da zapaze tek maleni dio toga.
Kad razmisljamo o pitanju mjesta i promatra mo pronicanje razina medu sobom. moramo se ču vati zabluda koje bi se mogle javiti . Treba znati da
nijedna od triju nizih razina sunčanog sustava nema iste međe s njim. osim posebnoga položaja i
viseg ili atomskog pododjela svake od njih. Svaki fizicki planet ima svoju fizicku razinu. uključivši i
atmosferu, svoju astralnu razinu i svoju mentalnu razinu. a sve se među sobom proniču i prema tome zauzimlju isti polozaj u prostoru. ali sve posve za sebno ne mjesajuci se sa onima koje odgovaraju razinama> drugog planeta. Samo na višim podrazinama budičke razine mozemo naci stanje zajedničko svim planetima našeg lanca.
Ipak, kako je gore receno. postoji stanje atom-ske tvari svake od tih razina. koje je kozmičko u svom opsegu, tako da sedam atomskih podrazina» naseg sistema odjeljeno od ostalih. može se reći . sačinjavaju jednu kozmičku razinu. od kojih se naj-niza katkad zove kozmički prakritska,
Eter što se nalazi medu planetima koji se čini, proteze cijelim prostorom, mora zaista da se proteže barem do najdalje vidljive zvijezde. inače naše fizicke oci ne bi tu zvijezdu mogle zapaziti. Sastavljen je iz krajnjih fizickih atoma u njihovu nor malnom i nezgusnutom stanju. Međutim svi niži i komplikovaniji oblici etera postoje samo. u koliko je dosad poznato, u vezi sa razlicitim nebeskim tje lesima, sakupljeni oko njih upravo kao i njihova atmosfera, iako znatno presitižu njezinu površinu. Sa-svim je ista stvar sa astralnom i mentalnom razi nom. Astralna razina nase zemlje proniče zemlju i njezinu atmosferu i širi se donekle još iznad atmosfere .
Treba se spomenuti da su Grci tu razinu zvali sijetom što je postojao prije onog mjesečeva. Mentalna razina prodire astralnu, i širi se jos dalje od nje u prostor svojim zahvatom.
Samo atomska tvar svake od tih razina, a i ta samo u posve slobodnom stanju, dosiže do istih međa kao i interplanetarni eter: i prema tomu niko ne može, pripadao i našem lancu, u svom astralnom ili misaonom tijelu da pređe s planeta na planet, upravo kao što ne može to da učini u fizičkom tijelu. Kad je vrlo visoko razvijen, moguće je to u kauzalnom tijelu, iako ni tada tako lako i brzo, kao što to može onaj kojemu je uspjelo da svoju svijest digne do budhičke razine.
Jasno razumijevanje tih činjenica zapriječice da u onih, koji proučavaju taj predmet, ne nastane pometnja što se često javlja u pogledu mentalne razine naše zemlje, i onih planetskih globova našega lanca koji se nalaze na mentalnoj razini. Treba shvatiti da su sedam planeta našeg lanca pravi pla-neti koji zauzimlju odredeni i posebni položaj u pro-storu, bez obzira na to što neki od njih nisu na fizič koj razini. Planeti A. B. F i G odjeljeni su od nas kao i medu sobom upravo tako kao sto su Mars i Zemlja, jedina je razlika u tom da ovi posljednji imaju svoju fizičku, astralnu i mentalnu razinu. dok planeti B i F imaju astralne razine kao najnižu, a A i G mentalnu. Astralna razina obrađena u priruč-niku prije, i mentalna razina koju ćemo promatrati, pri-padaju samo ovoj zemlji, i nemaju ništa zajedničko sa ovim ostalim planetima.
Mentalna razina na kojoj se zbiva nebeski život jest treća od onih petero velikih razina koje su u sadašnje doba u odnosu sa čovječanstvom, imajući kao niže razine astralnu i fizičku, a kao više budičku i nirvansku. To je razina na kojoj čovjek, osim na vrlo ranom stepenu razvitka, provodi najveći dio svog vremena u toku evolucije, jer razmjer fizičkoga života, osim u slučaju posve nerazvijenoga, prema nebeskom je rijetko kada veći od 1:20, a u slučaju vrlo dobrih ljudi bude katkada i 1:30. To je zapravo pravi i trajni dom ego-a ill duše čovjekove što se reinkamira čiji svaki silazak u inkarnaciju je tek vrlo kratka, iako vrlo važna epizoda u njegovom us-ponu. Zato bi bilo korisno da se predamo proučavanju te stvari, i da joj poklonimo toliko pažnje i vremena, koliko bi bilo potrebno da se o njoj steče toliko razumijevanja, koliko je moguće dok smo za-tvoreni u fizičkom tijelu.
Na nesreću ima takovih teškoća koje se stvarno ne mogu svladati, kad se pokušava prenijeti činje-nice ove treće prirodne razine u jezične oblike — što nije ništa neobično, jer često nalazimo da su ri-ječi nedostatne, da izraze naše ideje i osjećaje i na ovoj najnizoj razini. Čitaci »Astralne razine« sjećaju se da je tamo navedeno kako je nemoguće donjeti neki odgovarajući pojam o čudesima toga kraja onima, čije iskustvo još do sada nije prešlo fizički svijet; može se tek reći, da svako opažanje učinjeno tamo s obzirom na isti uspjeh ovdje, zahtjeva deseterostruki napor da iznesemo sve što je pred nama još u pogledu ove rasprave. Ne samo što je tvar koju moramo opisati mnogo udaljenija nego li je astralna tvair, od one tvari na koju smo navikli, nego je i svijest te razine daleko šira od ma čega što bismo mogli zamisliti ovdje na našoj razini, a njezine prilike toliko su različite da istraživalac po-zvan da ih sve privede izrazima običnih riječi osjeća se lzgubljenim, i pouzdaje se jedino u to, da će intuicija njegovih čitaca nadomjestiti nesavršenosti kojima nije mogao da izbjegne u svom opisivanju.
Da uzmemo samo jedan od mnogo primjera naših teškoća; čini se da na mentalnoj razini prostor i vrijeme ne postoje, jer dogadaji koji se zbivaju ovdje dolje jedan za drugim i na veoma razdalekim mjestima, javljaju se tamo istovremeno i na istom mjestu. Takav je barem dojam izazvan u svi-jesti ego-a, iako postoje prilike koje dopuštaju pret-postavku, da je apsolutna istovremenost svojstvo još vise razine, a da ga se zamjećuje u nebeskom svijetu je tek rezultat toga šro dogadaji slijede tako brzo, da se beskonačno maleni dio vremena ne da zamjetiti, upravo tako kao što je to slučaj kod po-znate optičike pojave, kad vrtimo štap koji je na kraju užaren te oko dobiva utisak o vatrenom krugu ako se štap okrene više od deset puta na sekundu, i to ne zato što bi zaista postojao neprekinuti krug već zato što prosječno ljudsko oko nije u stanju da razlikuje kao odijeljene ma kakve slične utiske koji slijede jedan za drugim u vremenskim otsjecima manjim od desetine sekunde.
Čitaoc će dakle svom pripravnosti shvatiti, da kad se pokušava s opisivanjem prilika života toliko različitog od fizičkoga života, nemoguće je da se izbjegne tomu da se ne kažu mnoge stvari što će biti djelom nerazumljive, a mogu se činiti i posve nevje-rojatnima onima, koji nisu lično stekli iskustva o tom višem životu. Da će tomu biti tako. kako rekoh. neizbježno je, čitaoci koji nebi mogli da prihvate izvještaje naših istraživalaca. moraju jednostavno da pričekaju dok im ne iznesemo prikaz koji će ih jače da zadovolji, a oni će sami moći da ga prouče. Mogu jedino da ponovo istaknem uvjerenje što je donešeno u Astralnoj razini, da su sve razumne mjere opreznosti preduzete da se osigura točnost. U jednom i drugom slučaju možemo reći, da nijedna činjenica, bilo stara ill nova, nije unesena u raspravljanje, osim ako je potvrdena svjedočanstvom barem dvojice neovisnih i uvježbanih istraživača među nama , te su je proglasili ispravnom stariji učenici
čije je znanje o tim stvarima deleko veće od našega . Stoga se možemo nadati da ovaj izvještaj iako se nemože smatrati potpunim , može ipak barem do izvjesne mjere biti pouzdan .
Glavni raspored prijašnjeg priručnika bit će i ovdje proveden tako , da oni koji to žele mogu te dvije razine uspoređivati stupanj po stupanj . Poglavlje " Područje " bilo bi ipak nezgodno za mentalnu razinu kako će se kasnije vidjeti zato ćemo ga zamjeniti nazivom koji sljedi .
|
