Izmedju dva stupa

C:W. Leadbeater : Čovjek vidljiv i nevidljiv , 5. dio

3. VIDOVITO GLEDANJE

Ovo nas dovodi di još jednog važnog razmatranja . Sve te vrste finije materije postoje ne samo u
vanjskom svijetu , već također i u samom čovjeku . On ima ne samo fizičko tijelo koje vidimo
već u sebi sadrži ono što bismo mogli nazvati tijelima koje odgovaraju tim raznim razinama prirode
a sastoje se u svakom pojedinom slučaju od njihove materije . U čovjekovu fizičkom tijelu
pored nama vidljive krute materije , postoji i eterička ( VIDI SLIKE )


, a ta je eterička materija
lako vidljiva vidovitoj osobi . Na isti način vidovnjak koji je u stanju opažati profinjenu astralnu
materiju , vidi čovjeka na toj razini s dređenom masom te materije , koja je ustvari njegovo tijelo
ili vehikl ( nosilac , instrument, sredstvo ) na toj razini , a sasvim isto opet vrijedi i na
mentalnoj razini . Čovjekova duša nema samo jedno tijelo , nego više tijela , i kad je on dovoljno
razvijen , u stanju je izraziti se na svim tim raznim razinama prirode , pa je prema tome snadbjeven
odgovarajućim tijelom od materije svake pojedine razine, tako da je upravo preko tih raznih tijela
u stanju primati utiske i z svijeta kojem oni odgovaraju .

Ne bismo smjeli misliti da će čovjek stvarati za sebe ta tijela tijekom svoje buduće evolucije jer
ih svaki čovjek ima od početka , iako uopće nije svjestan njihovog postojanja . U određenoj mjeri ,
iako nesvjesno neprekidno koristimo tu višu materiju u nama . Svaki put kao mislimo pokrećemo
mentalnu materiju u nama i vidovitoj osobi je ona jasno vidljiva kao titiranje u toj materiji , titranje
koje se prvo uspostavlja u samom čovjeku , a zatim djeluje na materiju istog stupnja gustoće u
svijetu oko njega . Ali prije nego što ta misao može postati djelotvorna na fizičkoj razini , treba ju
prebaciti s mentalne na astralnu razinu , a kada je u njoj pobudila slične vibracije , astralna materija
opet utječe na eteričku tvar , stvarajući u njoj odgovarajuće vibracije , zatim to djeluje na gušću
fizičku materiju , na sivu tvar u mozgu .

Dakle , svaki put kad mislimo , prolazimo kroz mnogo duži proces nego što znamo , baš kao
i svaki put kada bilo što osjećamo , prolazimo kroz proces kojeg nismo svijesni .
Kad dotaknemo neki predmet i osjetimo da je prevruć , istog trenutka , kako nam se čini , trgnemo
ruku natrag . Ali znanost nas uči da taj proces nije trenutan i da nije ruka ta koja osjeća,
nego mozak, da živci prenose ideju intenzivne topline mozgu koji odmah preko živčanih niti dojavi
natrag uputu da se ruka povuče , povlačenje ruke nastupa tek kao posljedica svega toga iako se
nama čini da je to trenutno . Proces ima svoje određeno trajanje koje se može izmjeriti s dovoljno
osjetljivim instrumentima . Brzina njegovog odvijanja savršeno je definirana i poznata filozofima .
Na isti način izgleda da je i misao trenutna , ali nije jer svaka misao mora proći kroz opisane faze .
Svaki utisak koji primamo u mozak putem osjetila , mora proći kroz sve te razne stupnjeve materije
prije nego dođe do pravog čovjeka , do ega , do Duše u nutrini . Ovdje imamo neku vrstu brzojavnog
sistema između fizičke razine i duše, važno je shvatiti da ta "linija" ima svoje među stanice .
Utisci se nemoraju primati samo sa fizičke razine , astralna materija u čovjeku npr . Ne samo da
je sposobna primati titraje iz eteričke materije i prenositi ih mentalnoj materiji već je također
sposobna primati utiske iz okolne materije svoje vlastite razine , te ih prenositi preko mentalnog
tijela pravom unutarnjem čovjeku . Tako čovjek može koristiti svoje astralno tjelo kao sredstvo za
primanje utisaka i promatranje okolnog astralnog svijeta , na sasvim isti način, preko svog
mentalnog tijela , čovjek može promatrati i dobiti informacije iz mentalnog svijeta . Ali da bi
učinio bilo koju od ovih stvari , prvo mora naučiti kako se to radi , mora naučiti fokusirati svoju
svjest u svom astralnom ili mentalnom tijelu , baš kao što je ona sada fokusirana u fiz. mozgu .
Taj je predmet detaljno obrađen u knjizi - VIDOVITOST , tako da je dovoljno ako ovdje samo
spomenem .

Treba uvijek imati na umu da je za one kojima je već navika proučavati takve teme , sve ovo
stvar izravnog znanja i pouzdanosti , iako se svijetu daje na razmatranje samo kao hipoteza .,
ali čak i čovjek koji se prvi puta susreće s ovim predmetom , sigurno će shvatiti , kada to kažemo
ni u kojem pogledu ne zagovoravamo vjeru u neko čudo , već jednostavno pozivamo na istraživanje
jednog sistema . Viša stanja materije nasravljaju se uređenim redosljedom na ona koja već
poznajemo , tako da, iako se u izvjesnoj mjeri svaka razina može smatrati svjetom za sebe , ipak
je sve to ustvari jedan veliki svijet , koji u potpunosti može vidjeti samo visoko razvijena duša .

Da bismo ovo lakše shvatili , uznimo ilustraciju , koja iako sama po sebi nemoguća , može
poslužiti kao nagovještaj iznenadnih mogućnosti. Pretpostavimo da umjesto vida , kojim smo
do sada obdareni, imamo vidni aparat uređen nešto drukčije . U ljudskom oku imamo i krute
i tekuće tvari , pretpostavimo da svako od ovih stanja materije može primati odvojene utiske
ali svako samo iz one materije u vanjskom svijetu kojoj ono odgovara . Pretpostavimo da
neki ljudi imaju jednu od te dvije vrste vida , a neki drugu vrstu . Razmislimo kako bi čudno
i nesavršeno bilo shvaćanje svijeta koje bi svaki od ove dvije vrste ljudi stekao . Zamislite da
oni stoje na obali mora , jedan u stanju da vidi samo krutu tvar , bio bi sasvim nesvjestan oceana
pred njim , već bi umjesto njega vidio neizmjernu dolinu morskog dna ,sa svim njenim neravninama
a ribe i drugi stanovnici dubina izgledali bi mu kao da lebde u zraku iznad te ogromne doline .
Ako bi bilo oblaka na nebu , oni bi mu bili sasvim nevidljivi , budući da se sastoje od materije
u tekućem stanju , za njega bi danju uvjek sjalo sunce i nebi bio u stanju shvatiti zašto se u
dane koji su za nas oblačni njegova toplina znatno smanjuje , ako biste mu ponudili čašu vode
ona bi mu izgledala prazna .

Možemo se nasmješiti nad nevjericom ovih dvaju hipotetičkih promatrača , ali prosječnom je čovjeku
izuzetno teško shvatiti da je , u odnosu na sve što se može vidjeti , njegova moć vida još mnogo
nesavršenija , nego što bi to bila moć bilo kojeg od njih u odnosu na svijet , kako ga on vidi .
Osim toga, čovjek je uglavnom spreman tvrditi da oni koji vide malo više od njega , svoje tvrdnje
crpe iz svoje mašte . Jedna od naših najčešćih pogrešaka je mišljenje da je granica naše moći
percepcije također i granica svega što se uopće može percepirati . Međutim, znanstveni dokazi
su neoborivi , a u usporedbi sa cijelinom beskonačni dio vibracija pomoću kojih jedino možemo
vidjeti ili čuti , predstavlja činjenicu u koju se ne može sumnjati . Vidovnjak je jednostavno čovjek
koji je u sebi razvio moć osjećanja još jedne oktave iz fantastičnog opsega mogućih vibracija ,
i tako si omogućio da od svijeta oko sebe vidi više nego ljudi s ograničenijom percepcijom .