Izmedju dva stupa

Leadbeater , Besant : Misaoni oblici 14

Na pogrebu




Slika je izuzetno upečatljiv primjer prednosti znanja , pokazuje bitnu promjenu u razmišljanju čovjeka koji jasno
razumije velike zakone prirode po kojima živimo . Ova dva prikazana oblika su bila viđena istodobno , ali su
sasvim različiti po boji , izgledu i značenju , oba su nastala istom prilikom , jer izražavaju dva različita stava .
Viđeni su na pogrebu i održavaju misli koje se roje u glavi dvojice prisutnih dok razmišljaju o smislu života i smrti .
Prema pokojniku su gajili iste osjećaje , a razlikuju se po tome što jedan ožalošćeni ništa nezna o životu
poslije života , dok je drugi u prednosti sa svojim znanjem božanske mudrosti ( teozofije) .
Misao ovog prvog izaziva duboku potištenost , strah i sebičnost . Blizina smrti je u njegovom umu potakla misao
da će jednog dana i on umrjeti i to ga je saznanje "prestrašilo na smrt" . Budući da ni nezna čega se ustvari boji
Taj određeni osjećaj stvara shodno tome maglovite oblike . Ima i nečeg čega je u potpunosti svjestan a to su
očaj i osjećaj gubitka . To se vidi po pravilno porazmještenim prstenovima sivosmeđe i olovnosive boje , a onaj
neobični istureni dio koji strši prema dolje , silazi čak i u grob i obuhvaća lijes i odraz je snažne i sebične želje
da se pokojnik vrati natrag u fizički život . Pravo je osvježenje okrenuti se od ove sumorne slike ka onom obliku
koji je nastao istog trenutka ali u umu čovjeka koji razmišlja što se sad događa.

Primjetit ćemo da se nijedna emocija ne ponavlja u oba slučaja . U prvom su prisutni jedino očaj i strah , a u
drugom vidimo samo najljepše i najviše osjećaje . Taj drugi oblik u osnovi izražava duboko suosjećanje .
Svjetlozeleno ukazuje na razumjevanje za patnju svih prisutnih i osjećaj sućuti prema njima , a pojas tamnozelenog
je izraz osjećaja ožalošćenog za samog pokojnika . Intenzivna roza boja izražava naklonost-privrženost za sve
ljude i žive i mrtve . Gornji dio stožca i zvjezdice koje se s njega uzdižu , svjedoče kakav osjećaj je u tom čovjeku
pobudila pomisao na smrt , plavo je odraz njegove pobožnosti , ljubičasto odražava razmišljanje o uzvišenim idealima
i snagu za odaziv i kao plod toga duhovne težnje vidljive u zlatnim zvjezdicama . Dio jasno žutog koji je vidljiv
u središtu ima posebno značenje jer pokazuje da cijelokupan stav tog čovjeka ima osnovu i proizlazi iz intelektualnog
poimanja čitave situacije , a to se također vidi i po pravilnom rasporedu boja i čvrstim linijama koje ih razgraničavaju .

Usporedimo li ova dva crteža odmah se možemo uvjeriti u vrijednost znanja koje nam daje Teozofija . Nesumnjivo je
da to znanje uklanja svaki strah od smrti i život čini lakšim , zato jer nam je razumljiv njegov smisao i kraj , shvaćamo
da je smrt savršeno prirodna na tom putu , neizbježiv korak u našoj evoluciji . Iza groba , ne sljedi , tmuran , neprobojan bezdan , nego svjet života i svijetla , a koji možemo isto tako sigurno , cijelovito i detaljno poznavati kao i ovaj fizički
svijet u kojem sada živimo .

Mi smo izmislili mrak i grozote , kao djeca koja se međusobno straše sablasnim pričama , a dovoljno je proučiti
činjenice o toj pojavi i odmah će se razgrnuti ovi umjetno stvoreni oblaci .
Za sobom vučemo loše nasljedstvo po kojemu smo od naših predaka nasljedili sve moguće strahove vezane
za ukop , umjesto da vidimo svu besmislenost i monstruoznost tih konstrukcija . Narodi staroga vijeka su u tom
pogledu bili daleko mudriji od nas . Oni nisu povezivali fantazmagoričnost tmine i smrti fizičkog tijela i to djelomice
zahvaljujući praktičnijem načinu na koji su uklanjali leš , a koji je bio prikladan za mrtvo tijelo i zdrav za okolinu .
Stoga nisu ni bili opterećeni odvratnim mislima povezanim uz polagano truljenje leša .
O smrti su znali daleko više nego mi danas i zbog toga su za pokojnicima daleko manje tugovali .