Svemirska plesačica

srijeda, 02.08.2006.

jabuka na jabukovcu

a.e.sorry.vip neki dopalija bez mojeg znanja.
propao tako posao kopirajtera.

ima da se povampirim i prestanem jebat ježa u leđa tom nekom kao pristojnošću. sa mekim ć.
postajem sve dosadnija sama sebi.i nikako da se maknem od toga. ni normalna više nisam.i sve se vrti oko mene same.



išle tako kiparka i a u jabuku danas. ona isplita doli a ja izagorja gori.našemurile se obje. ja ujutro pred posa namazala neku kremu za pituranje obraza pošto sam jedino to uspjela pronaći (i sad si zapravo vježbam kako idu ove splitsko dalmatinske u moje kakjkavsko zagorske), a ona se ucrnila za bit inkognito u slučaju da uleti neka njena "aaaartest"ekipa.

čak sam i siroče možda ugledala na tren kad smo se vraćale, tak u autu si bila.

me biti litl đapaniz bejbi dol ki simpa skakuće pokazujući cilom gradu sarkazam od guzice,a ona ka vučica zavijala na zvizde pošto se misec sakrija tamo u gozdove tuškanca.

šetnja je bila predivna.
mrak i cvrčci.
velika vlaga.
njena kosa povećala volumen i dobila kovrče.
moja omekšala kako ni lenor ne može.
sweet & tender, soft &boogee (voljela bih jednom bit sigurna kako se to piše, aj me ispravi netko molim)
omrzla međunožje malo.
slaja posle je popravila sve(i da!jedna sam od onih kojim paše okus mentola s čokoladom i slajom)
rugali se kao.to čak ni zirodent nije.a treba bi bit.
zube perem dječjom s okusom jagode.i zato jer je jeftina isto.

prijatelji nas na putu do tamo fino cijelo vrijeme krivo navodili, kako to samo pravi prijatelji mogu.
mom prijatelju zbog kojeg sam pobjegla sa slaje trenutno ne paše ritam ovog mi sadašnjeg života.
ne paše mu ni njegov ritam.
i nije toliko fin kako je na prvi pogled djelovao.
pobogu višnjevac pije.

i tu smo dakle.
kako sad odmotati ono šta sam zaplela.



45min trebalo nam da dođemo do jabuke.
ni glasa čuti nije bilo otamo.
pa bile bi 20min brže da se nismo, točno tamo kod drugog znaka jabukovac (tamo di treba skrenuti udesno) okrenule i odustale na tren. nije čak ni poanta bila uć unutra.samo da dođemo do te jabuke.no kako nismo do drugog znaka uspjele pronaći tu jabuku zastale smo na tren zahvalile jabukovcu na krasnoj šetnji i krenule put ka centru. a onda....
onda nam vrag nije dao mira jer mi ipak nismo išle tak bezveze na šetnju neg smo išle pronać jabuku.
i skrenule kod prvog znaka jabukovac udesno kako treba.a to je trajalo jer je ulica oblika potkove.diplomatskih imuniteta na sve strane, ambasada isto tako.mađarska, turska, austrijska, čileanska i još neka koju nisam zapamtila.
bilo je nešto fluidno kod čileanske. i kod ove zadnje.
par nakostrijšenih stabala na šiljke.ograda isto tako.finih.
i jedan prozor na kružnicu di je wc sigurno.i kupatilo/kupaona da se možeš tuškat i gledat van.
jedno malo grmlje s crvenim rubovima i posebnom rasvjetom odostrane ljeve.
najsi.
a onda tamo oko austrijske ambasade. jabuka bez stabla jabukovog.
s bodigardom ki je vani sjedija i pi kolu.e. da su nan bile potpetice okrenule bi za 180 i vratile se nazad.vako smo došle do ulaza i pitala ja "a kako je unutra" čiku koji je sjedija vani.
meeeeeme.
ipak mala sam još i izleti mi često.
sve ostalo znamo.
centar.slaja s okusom paste za zube.bicikliranje do doma.(čak smo krenuli vodit trku s "prijateljem koji ne zaslužuje kompletne navodne znakove, al pošto mu nije bilo do duha poleta otiša je kući leć).
i sad sama gledam veliki pvc pladanj pun ogromnih kora od lubenice kojeg je cimra ostavila prije spavanja i brijem da ni sutra neću oprat suđe.a možda ni noge obrijat.jedno brijanje tjedno je previše za moj ukus čak.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv