Svemirska plesačica

nedjelja, 30.07.2006.

loši vetovi duvaju noćas na donjoj polovici

loši vetovi duvaju noćas na donjoj polovici tela.
pohota pohota i ništa do li pohote same. ma gde god naiđem jedino to osetim. bilo u sebi bilo van sebe.

lepršamo ga svi naokolo. poneki se susretnemo u istom krivom putu, no tko do jedan ipo nije dobio devojku on ne zna mnogo da voli.

žalio se eto jedan beograđan (iz beo-grada) jednom svemirskom plesaču kako mu život težak pošto ne zna što da radi s devojkom s posla koja voli da vuče repove iz prošlosti. ona mu nije znala odgovorit na pitanje no uspela je eto da ga natera da posuje seme po podu kafane.
možda bi bilo drugačije da je dama umela da znade držat noge lepo , kako to pravim devojkama doliči, u toj maloj suknji, možda bi to bilo drugačije da je umela da znade bit normalna, no vakva kakva je nateralo je seme da bude bačeno uzalud.
posulo se a nije ni šljop reklo!!!
ispili popili i po podu posuli.
a kako i ne bi kad se ima:)

30.07.2006. u 02:31 • 3 KomentaraPrint#

subota, 29.07.2006.

"shvatila san" povikala je kiparica par minuta nakon gledanja u moje vrtiguzove; "čisti sarkazam, to je to"
Tvoje dupe je sarkastično samo prema sebi! Je, istina.


bilo je to odmah u startu. dan je službeno završio u jedanaest11 ipo navečer i započeo isto tada. rvacki radni narod budi se i ustaje rano, isto tako odlazi i na spavanje. sve ostalo je relativno.


masterkard vadi s vremena na vrijeme u slučaju gladi. a ja uz nedostatak minusa uspjela zaboraviti i pin.a tako sam pažljivo slušala mater kad ga je diktirala.i kako u uputama biva, nakon što pročitate pin zapalite papir.tako je i bilo.telefonirati banci mi se ne da.radije nemam love i odlazim s vremena na vrijeme u banku čisto zato da bih vidjela malog dečkića koji je jednom rekao da "ako je to slučaj (zaboravila pin jel!!!) onda mi može pomoći samo vrač" . bilo mi je neugodno reć da sam ja vještica i da mi moći u ovoj sparini i toplotnim udarima jenjaju.

al to je samo crtica.
sve neke crtice u zadnje vrijeme.


budim se ponekad s jednim dečkotom u krevetu koji je kauč. onda mu pustim da me mazi i napravi ručak.
danju radim ili vozim biciklom na posao. skoro pa ne kasnim više.noću se hladim pod vedrim nebima na raznim lokacijama. često me druga vještica nasmijava i pomaže time u izgradnji trbušnih mišića.
sad sam skoro pa utvrdila gradivo za donju polovicu tijela. crtu sam ionako povukla odavno pa nije panika. gornja polovice još uvijek čeka. problem je naime u toj glavi s rupetinom bez dna. uvijek imam još samo:...i nikako da krenem s tim srcem . slabo je znate. jest da sam kao srčano čano ano no aaa, ali onaj rrrrrrr uvik nekako izostane. i nikako da napravim taj stoj na rukama...

plus to si gruntam kako iskemijat odlazak ka vodim slanoj pošto neću ni lipe imat do tad kad dobijem taj godišnji(neplaćeni jel).

a priča?




priča je započela točno sat dva prije ponoći, prvog dana mjeseca jula, drugi dan nakon useljenja u novi stan, i onaj dan kad je djevojčica slavila svojih 22dvadesetidvije godine na planetu zemlja.
susrela ja tako miću i još jednog s kompliciranim imenom pa otišli popit nešto hladno. i taman kad smo završili i krenuli prema busnom uz ulicu, u birtiji, sjedio je Dr.Mr.trrrr. sa suprugom mu i prijateljicama njenim. trebala sam znati, no i mi vještice smo ponekad zaboravljive. cijelu večer smo ga spominjali pošto je nanjelo priču na njegovo ime i pošto smo shvatili da je grad itekako majušni, za na čajnu žličicu stavit, da će taj dan bit točno onaj kad sretneš točno onog kojeg toliko priželjkuješ.
i da mogu riječima bih opisala kako je srce jačalo lupajući do neugode i kako sam hrabro stisnula ruku ženi kojoj se odavno divim i nisam se tresla previše. stvarno ne.posebno nakon nekoliko ispijenih nečega.
a cijelo vrijeme su mi suziče strepile u onim jastučićima pod okima mojim grin. i nije bilo teško primit komplimente svih silnih prijatelja od dragog mi Dr.mr.trrr. kako su mi oki fino zelene. nisam se povampirilia, ne. samo sam malo pritisnula nogu uz njegovu i gutala knedlu sljedećih par sati praveći se duhovita i pametna taman po ukusu sudionika za stolom. čak sam i u danim trenucima bila tiho i smijala se iz srca.
kad smo se već uopznavali da znaju kako se djevojče smije.
najglasnije. bez srama. i predrasuda prema samoj sebi.
teško je bilo priznajem. teže čak nego kad sam kasnije malo izašla iz taksija tamo na nekom mostu dvijestotinjak200 metara od svoje zgrade i gubila se iduća tri3 sata po svim mogućim kvartovima samo svom ne. i kad sam napokon uspijela stići do trajvanske stanice i nažicati jednog dečkota u autu da me "lijepo molim vozi do savice jer ja više ne mogu lutati ovak pijana i noge me bole i trebam ići na posao za sat ipo i....." i kad sam tako zakasnila za 45min na posao točno onaj dan kad je najgore jer smo sve dijelili free i kad sam morala ostati još sat vremena dulje i slušati šefa kako mi smireno objašnjava da tako to ne može i da on nije očima mogao vjerovati kako ja nisam znala zbrojiti 600 i 600 gr mrkve zajedno (al mu nisam rekla da to nema veze s mojom nebulozom zvanom rođendan nego ima veze s mojim fizičkim gnušanjem prema matematici)...i kako je otkaz tu ako ga želim. al sam mu ja fino objasnila da je to samo jednom godišnje i da je pun mjesec za nam i da se takve stvari neće ponavljati.
skrušeno dakle ispovjedih svoje grijehe, pokajah se i stisnuh zube od tog dana.
jebo ja ježa u leđa ako neću sama dati otkaz jednom.ovako sigurno ne!


i nastavila se priča uskoro, susretom ovim, onim.ako nije bio on bio je netko drugi.
treći . četvrti. peti.
ne sexam još uvijek da smo na jasnom!!!!
samo se koprcam i nisam neodlučna. dapače. jes litl dak! tu sam. sad. smijem se puno.najčešće kasno noću na zri njevcu kad moja bicikla zigi lovi komade okolo i serucka po njima jer joj ni jedan bicikl nije dovoljno dobar. bahati se mala i kul je tako.

29.07.2006. u 10:39 • 0 KomentaraPrint#

subota, 22.07.2006.

velikim riječima ajde sad...


kad nekako ne znam šta bi kazala...

lucidna babaroga sjedi mi na srcu već dulje vrijeme....
mjesto da ga jačam popuštam težini baberoge...
iako ne zaboravljam na hodanje rukama nikako nipošto ne....
al me to s glavnom (onom od glave) gravitacijom ubija u pojam mentalno....

22.07.2006. u 00:17 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

O koridoru sjećanja

brojem brojim brojeći broj

Free Site Counter
Free Site Counter

u slučaju nužde, kreveljenja, cmizdrenja itd...

petropola@hotmail.com

u slučaju da me netko voli

petropola@index.hr