Ustala se I pogledala unaokolo. Tada, kada je mjesec najjace sjao, ugledala je Crnu priliku nad Legolasom dok je on bezbrizno spavao. Osjecala je da ju nesto gusi, nije mogla disati niti se pomaknuti. Najednom, ta odvratna Crna sjena je izvukla mac; nekakav mac od davnine u kojem se mjesec blijedo zrcalio. Zarila ga je u Legolasa. U isti mah Eruanna je ispustila uzasan krik koji je udarao u obliznje stijene. Svi su se trgnuli ali ona je potrcala prema Legolasu. Crne sjene vise nije bilo, a on je lezao ranjen.
-Mrtav je!!! – vikala je izgubljeno, sa suzama I strahom na licu. Ithilwen ju je pokusala odvojiti od njegovog bezivotnog tijela a u taj cas je prisao Gremolas te ispipao ranu.
-Nije duboka…- rekao je sa smjeskom na licu. No na Eruanninom licu se vidjeo uzasan strah I to ju nije tjesilo. Sjedila je do Legolasa dokga je Gremolas njegovao.
- Srecom pa sam ponijeo ljekovite biljke. – izusti on ponovno lagano se smjeskajuci. U Eruanni se rodila krivnja, krivila je sebe I svoju nepaznju. Posla je tada uz rijeku malo dolje I zaputila se prema obliznjem sumarku. Sjela je uz jedno drvo I promatrala okolo sebe. Gledala je u zvijezde I mjesec. Razmisljala je o svojim bliznjima, kako svi koje voli lagano odlaze I napustaju ju. Elessar, Undomiel, Legolas, Tinuviel… Tinuviel! Pred ocima joj se stvorila ona Crna prilika nad Legolasom. Zurila je u prazno… dugo… Dosla je tiha, rumena zora, ona se nije micala. Tako se spustila I noc, a ona je jos uvijek sjedila na istom mjestu. Najednom, cula je neki zvonki glas kako ju doziva –Eruanna! Eruanna!-
Bio je to Grimolas. Pronasao ju je I ostao zapanjen. Ona je bespomocno sjedila poput mrtvaca, hladno piljeci u jednu tocku, u Mjesec. Sjedila je u kaljuzi a kosa joj je bila mokra, haljina izderana, ali njoj kao da to nije bitno. Tresla se od hladnoce. Nekako ju je Grimolas odveo do mjesta gdje su boravili a ona je jecajuci, kroz suzen ponavljala
–Ja sam kriva, ja sam kriva za Legolasovu smrt..
Jos uvijek se tresla od hladnoce, groznica ju je uhvatila, no nekako je zaspala. Imala je nocne more I svaki put je vidjela kako netko njoj drag umire. Probudila se u grcu. Bila je noc. U prvi mah nije vidjela nikoga, no tada, kad je malo dosla sebi, spazila je Legolasa koji je sjediuo porec nje. Osmjehnuo se, kao da mu je laknulo.
–Sve ce biti u redu… – rekao je
Osjecala je da bol lagano nestaje, I brze bolje mu skocila u zagrljaj, pritom zaboravljajuci na njegovu ranu. Pocela je plakati I govoreci
–zao mi je, ja sam kriva… On nista nije rekao, samo ju je cvrsto zagrlio dok ponovno nije zaspala, ovaj put s olaksanjem. Ali zni snovi ju nisu napustali. Napravila je uzbunu kad se trgnula iz sna jecajuci I zapomagajuci. Legolas je odmah skocio do nje…
–ne boj se, to je bio samo ruzan san, ja sam tu… -rekao joj je.
Tog dana su I Legolas I Eruanna povratili* energiju pa su nastavili. Dan je bio tmuran, crn; prema Eruanninom racunanju 21. dan otkako su napustili Mirkwood. Eruanna je bila veselija ali su joj se crne misli pocele skupljati u glavi. Jezila se kad god je bila u blizini Mirkwooda, a to su I drugi osjetili. Pitali su ju sto ju muci no ona je samo Legolasu ispricala. Rekla mu je za snove I za nock ad je bio ranjen. On joj je samo utjesno rekao
–ne brini se, ja sam tu I sve ce biti u redu..


*nisam znala koju drugu rijec uzeti osim povratiti, ali taj se izraz koristi kod nas...

Posto je odlucila krenuti na putovanje u kasnu jesen , pricekala je par tjedana na dvoru vilin kralja. Svi su joj se obracali s iznimnim postovanjem I brinuli se o njoj, posebno kralj Thranduil i Legolas, svaki put kad je bio u blizini, dok nije u pohodima na pauke u sumi ili pak ostala zla stvorenja. Eruanna je svaki dan lutala na dvoru a I izvan njega. Uvijek je nosila svoj crtacki pribor I crtala Sindarske vilenjake. Desavalo se ponekad da bi po cijeli dan lutala I tek se navecer vratila. Tako je jesen odmicala a dani su postajali sve kraci, ali ne hladniji, na dvoru kralja Thranduila. Tako je dosao 28.11.,dan kada je Eruanna trebala zahvaliti svima sa dvora Thranduilovog te krenuti na put. Odlucila ej da nece putovati kroz Mirkwood, vec zaobilaznim putem. Bilo ju je strah da ce se zaljubiti u tu sumu, jer ona je svoj mir pronalazila ondje. Cesto puta, dok je jos bila mladja, voljela je jahati s Estelom do Fangorna ili pak s majkom do Loriena, a zbog toga su je I prozvali Djete Sume. No nije htjela putovati kroz Mirkwood iz jos jednog razloga; kruzile su glasine da se u sumi naselila Crna djeva, lijepa ali okrutna. Vladala je mnogim stvorovima, zlim stvorovima, I sijala je zlo svuda oko sebe, tako da je sjenka ponovno pala nad Mirkwood. Vilenjaci su slali izvidnice mnogo puta, prema podrucju nekadasnjeg Dor Guldura, ali rijetko koji bi se vratio. Oni koji su se vratili bili su na smrt preplaseni te ni o cemu sto su vidjeli ili culi nisu govorili, tako da je Eruannin put vodio zaobilaznim putem oko Mirkwooda te dalje duz Surog gorja sve do Maglenog gorja. U predvecerje 28.11. krenula je s dvora kralja Thranduila. Vrijeme im je odmagalo, postalo je hladno. Neke od vilenjaka koje je Thranduil poslao s Eruannom, ona je lijepo zamolila da se vrate svojim domovima. Putovala je s najosnovnijim od hrane I vode. S njom su takodjer isli Legolas, Ithilwen te Grimolas I Gremolas, braca. Odmah na pocetku putovanja, igrom slucaja, naletjeli su na par goblina. Nisu imali druge nego se obracunati s njima. Srecom za njih, prosli su itekako dobro, bez stete. Daljnji dio puta bio je iznimno miran, zapravo, nikoga nisu sreli dosta vremena. Drugog dana kako su napustili Thranduila, dosli su do mjesta gdje su u daljini vidjeli Suro gorje. Sada je njihov put ostro skretao na zapad. Podrucje Surog gorja su presli bez poteskoca, tako da su do sjeverozapadnog Mirkwooda dosli za tjedan dana. U daljini pred njima, nazirase se Magleno gorje, iza kojega lezase Rivendell.
-Moramo putovati oko dva dana prema jugu kako bismo pronasli stazu koja vodi preko Maglenog gorja, jer nasumce ici bilo bi samoubilacko. –rece Legolas.
-Istina, a vjerovatno su goblini ponovno naselili Magleno gorje, posto se vise ne putuje cesto preko Gorja, otkad je Gospodar Elrond napustio Rivendell, a Gospodarica Galadriel Lorien – ndobaci Gremolas.
Slozili su se jer nitko od njih nije poznavao Magleno gorje, izuzev Legolasa, ali vrijeme je postalo nepredvidljivo te se nije isplatilo riskirati. Zima je bila blizu a noci vani prilicno hladne. Tako su putovali iz dana u dan. Jedne veceri, Eruanna je bila jako uznemirena I poslala je sve spavati I sama ostala na strazi. I tako, sat po sat, provela je sjedeci I pazeci na svaki sum. Noc je bila tiha, gotovo besumna, izuzvev vjetra koji je ponekad zapuhao kroz napola gole grane. San ju je ipak savladao, ali nakratko jer je osjetila neko stezanje oko srca. Uhvatila ju je tjeskoba, a dugo se nije tako osjecala....

Nastavak slijedi....

Vrijeme prolazi. Drvece prelazi iz zelenog u zlatno, gotovo isto kao kad je Estel umro. Veliki kralj ljudi je napustio ovaj svijet. Undomiel je bila slomljena tugom. Elrondove rijeci su bile istinite:
"Ona ce vidjeti i osjetiti gorku sudbinu smrtnosti."
Bilo je to previse bolno za nju, za veliku kraljicu ljudi i preostalih vilenjaka. Aragornova smrt ju je unistila. Postala je hladna, gotovo kao smrt, jer zima je dosla za nju. Danima je nepomicno stojala uz prozor i promatrala. Stalno je gledala na jug, mozda u nadi da i ljudi odlaze pred Mandosove dvore. Za nju sada nastupise usamljene noci, sjenka je postala. Jednog dana je sve pozvala, svu svoju djecu. Svi su sjeli kraj nje. Djeci je ispricala o susretu s Estelom, velikoj ljubavi izmedju njih. Pricala im je o velikim dogadjajima svoga doba, o onima koji su pali u zaborav, a nisu trebali.
Zadnje sto je rekla bilo je:
"Vrijeme je..."
Ustala se, a vidjeli su suzu u njenom oku. Uzjahala je svoga konja te napustila Minas Tirith.
- Majko!!! - povikala je Eruanna, ali nije dobila odgovora. Vidjela je samo njezine obrise u tami. Zaplakala je, duboko iz duse. Stojala je ondje i promatrala. Nadala se da ce ju uskoro ugledati kako se vraca. No ona se nije vracala. Eldarion ju je pozvao unutra. Popricali su o krunidbi. Bilo je prijeko potrebno da se okruni novi kralj, jer cak i neki mali neprijatelj moze bitno naskoditi dok Gondor nema kralja! Tako je Eldarion bio okrunjen za kralja Gondora. On je dobar covjek i narod ga voli. Tinuviel je postajala cudna, s nikim nije pricala. Drzala je sve u sebi. Ona je iznimno jaka zena ali Elessarova smrt ju je jako pogodila, ubila je sve dobro u njoj. Postala je gotovo zla. Njene crne prilike su cesto vidjene kako napustaju Bijeli Grad. Moglo bi se reci da snuje nesto. Nienna pak uvijek ima osmijeh na licu, ali vidi se da i njoj nedostaje Elessar. Eldarion sve to drzi u sebi, ipak je najstariji i mora se brinuti za sestre. A sto je Eruannom?! Ona je bila u Minas Tirithu kad je Elessar umro, ali nakon sto je Undomiel otisla, Eruanna je posla s Legolasom. U njemu je pronasla veliki oslonac. Zaputila se odati pocast kralju Thranduilu, u Mirkwoodu, kraljevstvu njegovom. Dosavsi u Mirkwood, osjecala je nesto, nesto neopisivo. Kao da je tu netko koga ona vec zna. No ipak, dasak zlobe se osjecao u zraku. To joj se nije svidjelo i odlucila je napustiti Mirkwood. Legolas joj nije dopustao da putuje sama. Odlucila je poci u Rivendell, odavno napustenu kucu vilenjaka. Zbog cega, ni sama nije znala, no nesto ju je jako vuklo prema Rivendellu. Tako je zapocelo njezino i Legolasovo putovanje!

Nakon bitke na Pelenorskim poljima, bilo je upitno da li je Frodo jos uvijek ziv. Tada se krece u pohod na Mordor posto su zeljeli odvuci Sauronovu paznju kako bi Frodo i Sam ako su jos zivi mogli odnijeti prsten do Klete Gore. Tako dakle krecu Aragorn, Gandalf, Legolas, Gimli i ostatak nacije u pohod.
Dolaze do Mordora a tada izlaze Sauronovi ljigavi sluge tvrdeci kako su uhvatili Frodu no ovi mu ne vjeruju. Bitka pocinje a Frodo i Sam putuju. Na kraju se cak susrecu s Gollumom a Frodo, dok stoji pred ognjem, odluci ne baciti prsten. Spletom okolnosti, prsten ipak biva unisten, Sauron pobjedjen. Tada dolazi do krunidbe kralja Elessara. Usput je bio i pogreb kralja Theodena. Aragorn i Arwen su napokon sretni, ona se odlucila za sudbinu ljudi. Frodo, Gandalf i Gal odlaze u Neumiruce zemlje, a Ithilien je obnovljen te njime vlada Faramir.

(p.s. ponovno imam problema s dizajnima a sad je 00:01 i stvarnooo mi se neda sredjivati pa ce ovaj kriz ostati ili mozda ubacim samo elessarov grob...)
btw, sad krece my fan-fict
pozz