Posto je odlucila krenuti na putovanje u kasnu jesen , pricekala je par tjedana na dvoru vilin kralja. Svi su joj se obracali s iznimnim postovanjem I brinuli se o njoj, posebno kralj Thranduil i Legolas, svaki put kad je bio u blizini, dok nije u pohodima na pauke u sumi ili pak ostala zla stvorenja. Eruanna je svaki dan lutala na dvoru a I izvan njega. Uvijek je nosila svoj crtacki pribor I crtala Sindarske vilenjake. Desavalo se ponekad da bi po cijeli dan lutala I tek se navecer vratila. Tako je jesen odmicala a dani su postajali sve kraci, ali ne hladniji, na dvoru kralja Thranduila. Tako je dosao 28.11.,dan kada je Eruanna trebala zahvaliti svima sa dvora Thranduilovog te krenuti na put. Odlucila ej da nece putovati kroz Mirkwood, vec zaobilaznim putem. Bilo ju je strah da ce se zaljubiti u tu sumu, jer ona je svoj mir pronalazila ondje. Cesto puta, dok je jos bila mladja, voljela je jahati s Estelom do Fangorna ili pak s majkom do Loriena, a zbog toga su je I prozvali Djete Sume. No nije htjela putovati kroz Mirkwood iz jos jednog razloga; kruzile su glasine da se u sumi naselila Crna djeva, lijepa ali okrutna. Vladala je mnogim stvorovima, zlim stvorovima, I sijala je zlo svuda oko sebe, tako da je sjenka ponovno pala nad Mirkwood. Vilenjaci su slali izvidnice mnogo puta, prema podrucju nekadasnjeg Dor Guldura, ali rijetko koji bi se vratio. Oni koji su se vratili bili su na smrt preplaseni te ni o cemu sto su vidjeli ili culi nisu govorili, tako da je Eruannin put vodio zaobilaznim putem oko Mirkwooda te dalje duz Surog gorja sve do Maglenog gorja. U predvecerje 28.11. krenula je s dvora kralja Thranduila. Vrijeme im je odmagalo, postalo je hladno. Neke od vilenjaka koje je Thranduil poslao s Eruannom, ona je lijepo zamolila da se vrate svojim domovima. Putovala je s najosnovnijim od hrane I vode. S njom su takodjer isli Legolas, Ithilwen te Grimolas I Gremolas, braca. Odmah na pocetku putovanja, igrom slucaja, naletjeli su na par goblina. Nisu imali druge nego se obracunati s njima. Srecom za njih, prosli su itekako dobro, bez stete. Daljnji dio puta bio je iznimno miran, zapravo, nikoga nisu sreli dosta vremena. Drugog dana kako su napustili Thranduila, dosli su do mjesta gdje su u daljini vidjeli Suro gorje. Sada je njihov put ostro skretao na zapad. Podrucje Surog gorja su presli bez poteskoca, tako da su do sjeverozapadnog Mirkwooda dosli za tjedan dana. U daljini pred njima, nazirase se Magleno gorje, iza kojega lezase Rivendell.
-Moramo putovati oko dva dana prema jugu kako bismo pronasli stazu koja vodi preko Maglenog gorja, jer nasumce ici bilo bi samoubilacko. –rece Legolas.
-Istina, a vjerovatno su goblini ponovno naselili Magleno gorje, posto se vise ne putuje cesto preko Gorja, otkad je Gospodar Elrond napustio Rivendell, a Gospodarica Galadriel Lorien – ndobaci Gremolas.
Slozili su se jer nitko od njih nije poznavao Magleno gorje, izuzev Legolasa, ali vrijeme je postalo nepredvidljivo te se nije isplatilo riskirati. Zima je bila blizu a noci vani prilicno hladne. Tako su putovali iz dana u dan. Jedne veceri, Eruanna je bila jako uznemirena I poslala je sve spavati I sama ostala na strazi. I tako, sat po sat, provela je sjedeci I pazeci na svaki sum. Noc je bila tiha, gotovo besumna, izuzvev vjetra koji je ponekad zapuhao kroz napola gole grane. San ju je ipak savladao, ali nakratko jer je osjetila neko stezanje oko srca. Uhvatila ju je tjeskoba, a dugo se nije tako osjecala....
Nastavak slijedi....
Post je objavljen 20.06.2007. u 11:23 sati.