Ustala se I pogledala unaokolo. Tada, kada je mjesec najjace sjao, ugledala je Crnu priliku nad Legolasom dok je on bezbrizno spavao. Osjecala je da ju nesto gusi, nije mogla disati niti se pomaknuti. Najednom, ta odvratna Crna sjena je izvukla mac; nekakav mac od davnine u kojem se mjesec blijedo zrcalio. Zarila ga je u Legolasa. U isti mah Eruanna je ispustila uzasan krik koji je udarao u obliznje stijene. Svi su se trgnuli ali ona je potrcala prema Legolasu. Crne sjene vise nije bilo, a on je lezao ranjen.
-Mrtav je!!! – vikala je izgubljeno, sa suzama I strahom na licu. Ithilwen ju je pokusala odvojiti od njegovog bezivotnog tijela a u taj cas je prisao Gremolas te ispipao ranu.
-Nije duboka…- rekao je sa smjeskom na licu. No na Eruanninom licu se vidjeo uzasan strah I to ju nije tjesilo. Sjedila je do Legolasa dokga je Gremolas njegovao.
- Srecom pa sam ponijeo ljekovite biljke. – izusti on ponovno lagano se smjeskajuci. U Eruanni se rodila krivnja, krivila je sebe I svoju nepaznju. Posla je tada uz rijeku malo dolje I zaputila se prema obliznjem sumarku. Sjela je uz jedno drvo I promatrala okolo sebe. Gledala je u zvijezde I mjesec. Razmisljala je o svojim bliznjima, kako svi koje voli lagano odlaze I napustaju ju. Elessar, Undomiel, Legolas, Tinuviel… Tinuviel! Pred ocima joj se stvorila ona Crna prilika nad Legolasom. Zurila je u prazno… dugo… Dosla je tiha, rumena zora, ona se nije micala. Tako se spustila I noc, a ona je jos uvijek sjedila na istom mjestu. Najednom, cula je neki zvonki glas kako ju doziva –Eruanna! Eruanna!-
Bio je to Grimolas. Pronasao ju je I ostao zapanjen. Ona je bespomocno sjedila poput mrtvaca, hladno piljeci u jednu tocku, u Mjesec. Sjedila je u kaljuzi a kosa joj je bila mokra, haljina izderana, ali njoj kao da to nije bitno. Tresla se od hladnoce. Nekako ju je Grimolas odveo do mjesta gdje su boravili a ona je jecajuci, kroz suzen ponavljala
–Ja sam kriva, ja sam kriva za Legolasovu smrt..
Jos uvijek se tresla od hladnoce, groznica ju je uhvatila, no nekako je zaspala. Imala je nocne more I svaki put je vidjela kako netko njoj drag umire. Probudila se u grcu. Bila je noc. U prvi mah nije vidjela nikoga, no tada, kad je malo dosla sebi, spazila je Legolasa koji je sjediuo porec nje. Osmjehnuo se, kao da mu je laknulo.
–Sve ce biti u redu… – rekao je
Osjecala je da bol lagano nestaje, I brze bolje mu skocila u zagrljaj, pritom zaboravljajuci na njegovu ranu. Pocela je plakati I govoreci
–zao mi je, ja sam kriva… On nista nije rekao, samo ju je cvrsto zagrlio dok ponovno nije zaspala, ovaj put s olaksanjem. Ali zni snovi ju nisu napustali. Napravila je uzbunu kad se trgnula iz sna jecajuci I zapomagajuci. Legolas je odmah skocio do nje…
–ne boj se, to je bio samo ruzan san, ja sam tu… -rekao joj je.
Tog dana su I Legolas I Eruanna povratili* energiju pa su nastavili. Dan je bio tmuran, crn; prema Eruanninom racunanju 21. dan otkako su napustili Mirkwood. Eruanna je bila veselija ali su joj se crne misli pocele skupljati u glavi. Jezila se kad god je bila u blizini Mirkwooda, a to su I drugi osjetili. Pitali su ju sto ju muci no ona je samo Legolasu ispricala. Rekla mu je za snove I za nock ad je bio ranjen. On joj je samo utjesno rekao
–ne brini se, ja sam tu I sve ce biti u redu..
*nisam znala koju drugu rijec uzeti osim povratiti, ali taj se izraz koristi kod nas...
Post je objavljen 27.06.2007. u 18:54 sati.