Riječi vrijedne spomena

"....Ali za mene sve je imalo drugu boju, drugi okus.
I zrak je bio drugačiji nakon noći u kojoj se moje tijelo u zajedništvu s njegovim ostvarilo.
Osjećala sam kako mi i krv u žilama na drugačiji način kola.
Nisam više bila ona od prije.
Kao da sam s novim iskustvom postala novom ženom.
O, kako sam bila zbunjena.
O, kako sam istodobno bila uznemirena i smirena na neizreciv način.
Dodirnula sam slobodu u zatočeništvu.
Razotkrila sam sebe, otkrila sebe.
Nisam bila sigurna volim li ono što pronađoh u svojoj nutrini...

Strašno je priznati, ali istina je da jedino željeh da ta noć potraje u beskraj.

Slušao me poput radoznalog djeteta koje potaknuto pričama prije spavanja putuje u prostore mašte, u svjetove koji samo pričom mogu biti izgrađeni.
Toliko toga jedno drugome u toj noći rekosmo da mi se u zoru učini da ga poznajem cijeloga života.

Kada bih bar nekome mogla priznati da ljubim svaku misao u kojoj je sjećanje na njega."

Judita