Scream
subota , 25.12.2010.Da, uništi to malo srce. Zar ne vidiš da više to ne može podnjeti?
I dok te te velike, smeđe oči gledaju, grizeš li se ? Jel peče bar malo, iznutra?
Nadam se da da.
Oprosti zbog ovoga.
Ali nitko to nije zaslužio. Nitko, pogoto ti nisi zaslužila da te se tako blati.
Kako može prstom upirati u tebe i kriviti te za sve?!
Kako uopće ima srca. Prema nekome, tko je uvijek tako dobar i blag. Tko je uvijek tu za svakoga.
A, negdje se mora istresti. Najlakše je to učiniti na nekome tko će samo spustiti pogled i otići u svoj mali mračni svijet.
Nekome tko šuti i ne svađa se. Nekome tko će progutati tu svaku pogrdnu riječ i ostaviti je u sebi.
Kako uopće ima srca.
Malo srce, a tako veliko i tako tužno sada.
Nije zaslužila da bude tužna. A ne mogu joj pomoći.
...
Glupača. Mogla sam nešto reći. Glupača.
komentiraj (6) * ispiši * #
Tu je
nedjelja , 12.12.2010.Piši. Duguješ joj to.
Piši. Nisi dugo pisala o nečem tako lijepom.
Ona nije bol. Ona nije tuga, nesreća, žalost.
Nije dosada. Nije ravodušnost.
- Radost je.
A što se može očekivati, od nekoga tko je ovdje ostavljao samo patnje i samotne noći.
Taj ne bi znao riječima opisati kako sada njegova sreća izgleda.
Kako bi mogao pisati o nečemu što je tako rijetko doživio.
Kao da pišeš nešto u što se ne razumiješ...
I jedino što bih sada mogla ostaviti ovdje...je nekoliko pjesama o ljepoti.
I nešto što sam joj odavno napisala:
O kako zvijezdane oči tamne
Žele zagrljaja moga trag
I kako ruke moje, očima tim
Kradu beskraj.
I što učinih od ovoga tijela -
davno zamagljeni spomenik,
A sada drhtajima u noći
Traži kapke tople.
Prisloni zvonki dah na moje lice.
Osjeti prstima tijelo
U plamenu žudnje.
Poslušaj: da li to krv naša
Nemilosrdno pali kožu
Ili je dodira tvoga zvuk
Pomilovao noćni zrak.
A kada prislonim usne
Na meke grudi tvoje,
Savij tijelo uzburkano pjesmom
i misao ovu stisni čvrsto,
rukama, pa poput mojih žudnji
nasloni na sebe,
da sniva.
komentiraj (3) * ispiši * #
