Why I love her

Njezin otac je homofob. Ona ima samo njega. I ona je, kaže, isto to na neki način, s mrvicu većom tolerancijom. Već joj je dvadeset godina, a nije imala dečka. Smatra ih...zapravo nema mišljenje o odnosu s njima. Lakše je komunicirati, misli. Cure su tako komplicirane...
Pomislila je da je asexualac, svi su to znali. No tu misao nije potpuno prihvaćala, jer je znala da ljubav za nju negdje postoji. I to je potiskivala. A lažima se voljela hvaliti.

Nije imala osjećaj zaljubljenosti.

Prvi put kada je osjetila "leptira u trbuhu" bio je za nju nezamisliv. Uvjerena je da to nije osjećaj ljubavnog uzbuđenja i čvrsta je u svom mišljenju. To je neka čista slučajnost dok je, vjerojatno, neka televizijska slika činila svoje čari.
O njoj je mislila samo ono što je čovjek mogao misliti o bogu. Kada bi dolazila sa smiješkom na licu - s tim smiješkom što joj svakoga puta odsiječe noge. Onaj koji ju razveseli. Obožava ju. Kao prijateljicu. Govorila joj je to, više puta. Govorila je, da ona sebe nigdje u budućnosti ne može vidjeti sa curom, za svaki slučaj..
Njen tata to zna, jer joj vjeruje.

Dotakla je njenu ruku vrškom prstiju. Evo ga, onaj čudni osjećaj! O bože, tako je uzbudljiv. Pitala se, što se dešava njezinom tijelu, svakoga puta kada je blizu.
Odgovor je jednostavan. I bio bi i njoj, kada bi prihvatila tu odvratnu, neprirodnu činjenicu.
Zna da njezin otac možda sumnja u "tu malu". Zna i ona da je "ta mala" veliki ljubitelj ženskih tijela. Uvjerena je u to. Zašto se, zaboga, druži s njom? Trebala bi ju izbjegavati. Trebala bi joj reći kako zna sve njezine prljave tajne i misli. Ali ne čini to.

S druge strane: Zašto se taj veliki homofob druži s njom? Zašto joj dopušta da je dotiče? Ona jednostavno...uživa u tome. Uživa u njezinim nježin dodirima. Smišlja dvjesto načina, samo kako bi ju doticala, kako bi joj bila blizu. Blizu tog vitkog tijela.
Ali ona joj neprestano ponavlja: Lezbe, fuj.



Da li čuje kako se tada, svaki put, nasuprot nje lomi jedno srce od boli?