Komentari

understanding.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • neke rane krvare vječno

    tužna priča :) ...
    teško je kada te stavovi ili mišljenja
    koče i uvjeravaju u laž..
    mislim da bi si trebala
    dati tu priliku, priliku za sreću..

    avatar

    23.07.2010. (11:51)    -   -   -   -  

  • Valcer

    ,,ne bih rado bila na njenom mjestu...dileme su teške...

    avatar

    23.07.2010. (16:58)    -   -   -   -  

  • evezmajevska

    ne znam....

    avatar

    27.07.2010. (23:35)    -   -   -   -  

  • poison_heart

    ljubav je divna bez obzira na seksualnu orijentiranost i kada je osjetiš trebaš se prepustit! definitivno :)

    avatar

    31.07.2010. (19:18)    -   -   -   -  

  • NovemberBlut

    wow.. upečatljivo. ne ostavlja me ravnodusnom.

    avatar

    01.08.2010. (12:38)    -   -   -   -  

  • Arthemisia

    ljudi su, komplicirana bića jer ponekad moglo bi biti jednostavno, ali ljudi vole komplicirat. ponekada i jest zamršeno.u nama se uvijek odvijaju dvije borbe - borba između srca i razuma, kada te dvije stvari nisu usklađene.srce kaže svoje, razum svoje.
    kada se sluša razum, kao što to čini, kako sama kažeš "homofob", onda srce pati, nada se nečemu što je možda već tu...
    ali srce zna. ono zna da voli, ono zna da pati... a i tijelo govori svoje.
    bolje je slušati srce nego razum. razum ne može patiti. srce je to. ali opet, ne možemo se tako sirovo prepustiti nagonima, ipak smo ljudska bića, ne životinje. po tome se i razlikujemo od životinja, po razumu.
    ali u ljubavi, bolje izgubiti razum, nego srce pustiti da pukne od tuge...
    ovo nije samo priča, osjeća se to... jednom će i ona doći na svoje, postat će svjesna toga, jednog dana srce će šapnuti razumu odgovor, i više neće postojati odbojnost.
    a strah od neprihvaćanja? on je stalno tu. jedini način da ga se riješimo jest da se suočimo s njime.
    a osoba nasuprot nje, u njoj, iako se srce lomi, sigurna sam da postoji vjera koja joj kaže da će razum prihvatiti odgovor srca...

    avatar

    01.08.2010. (15:54)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    dozvoli mi da ti se zahvalim na posjeti mom blogu... a ovo što sam pročitala, tužno je i nije lako voljeti nekoga tako...

    avatar

    01.08.2010. (20:59)    -   -   -   -  

  • dont forget me

    ne odustajati djevojko, dodiruj je i dalje:)) i najtvrđa srca se slome..

    avatar

    01.08.2010. (22:24)    -   -   -   -  

  • September Sun

    ljudi se mijenjaju.
    npr. moja najbolja prijateljica, prije dvije godine bila je neopisivo homofobna.
    sad je gej i ima curu koju obožava, bez koje ne može zamisliti svoj život.
    :)

    avatar

    02.08.2010. (16:52)    -   -   -   -  

  • Moje carstvo mitova

    strašno tužna priča
    takvih ljudi ima
    muškarci pogotovo, najgori
    homofobi, jebene tetkice i odvratne lezbače jel
    takvu sliku imaju o nama
    i onda utječu na odgoj svoje djece..
    jebiga...

    avatar

    02.08.2010. (21:49)    -   -   -   -  

  • totalno drukcija od drugih

    tužno...
    e daj me podsjeti ko si ti, nisam bila 100 godina na blogu..više se ne sjećam... nemoj se ljutiti..

    avatar

    03.08.2010. (13:34)    -   -   -   -  

  • September Sun

    nema na čemu. ah znam :D
    dada. super je. užasno je kad ne mogu nekom sve reć, tj. ni ne želim . onda moram pisat, tako je najbolje .
    :)

    avatar

    03.08.2010. (17:21)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    amor omnia vincit... (ljubav sve pobjeđuje), stara latinska poslovica... nije važno.. samo voli i ljubav će ti se pokloniti u svojoj Uzvišenosti... :)

    avatar

    06.08.2010. (20:23)    -   -   -   -  

  • Nitt

    novo.

    avatar

    07.08.2010. (15:05)    -   -   -   -  

  • hvatac snova

    ................................

    avatar

    31.08.2010. (17:28)    -   -   -   -  

  • PD

    Ona je homofob... ima 20 godina i nikad nije imala dečka... ona nju obožava, kao prijateljicu i uporno joj to ponavlja... ali začudo, ona ju ne izbjegava, baš naprotiv, smišlja razloge da bude u njenoj blizini, voli njene dodire, ali joj jasno stavlja na znanje da ništa "više" nije moguće...

    Šta reći? Krenimo od toga da su upravo homoseksualci najveći homofobi prije no prihvate i nauče živjeti sa svojom seksualnošću, a činjenice govore same za sebe.
    Ako ta njena prijateljica njoj nikad nije dala razloga da posumnja u njene namjere (a stekoh utisak da nije), zašto bi onda uporno ponavljala da ju obožava ali kao prijateljicu? možda i ona zna da tu ima nešto više, možda se upravo toga plaši - da će njena prijateljica pokazati svoje osjećaje, a ona jednostavno nije dovoljno jaka da kaže "ne"; ona ne može vjerovati svom srcu, to je ono čega se plaši, u trenutku iskušenja srce će pokleknuti, a tijelo će slijepo slijediti njegove osjećaje i razum će biti pobijeđen... i kako se onda izvući iz svega toga, kako objasniti sebi, ocu... ne, lakše je ovako, lakše je lagati, sebe i ostale, lakše je biti homofob, jer laž nikad nije boljela kao istina... uostalom, zašto komplikovati, pa njoj je sasvim dovoljno i ovo što već ima, dovoljno je biti joj prijatelj i radovati se sitnicama poput osmijeha pri susretu, neplaniranog dodira i ponekog zagrljaja...

    Njena prijateljica zna da je ona homofob, toliko joj je puta jasno dala da znanja da su samo prijatelji i ništa više... nikada! Ona zna sve o njoj i njenim osjećajima, zna da tu ima nešto više od prijateljstva i sa njene strane, bez obzira šta joj govorila... ona joj nikada nije otvoreno rekla šta osjeća prema njoj, ona nikad nije ništa pokušala, ona nikada nije rizikovala... zašto? jednostavno je: ona ne želi izgubiti ovo što već ima... a šta to ima? prijateljicu koja joj je više od prijateljice a opet nikad joj neće biti nešto više od prijateljice... prijateljicu čiji dodir prija i boli u isto vrijeme... prijateljicu koja izmami osmijeh na njenom licu već i samom pojavom i koja joj slomi srce svaki put kad kaže: "Lezbe, fuj" a to je odviše često...
    Ali ona se mazohistički nada i ništa ne poduzima, podnosi i čeka da se jednog jutra ova probudi i shvati: "Pa, ja nju volim!" - E pa, draga moja, srećno sa čekanjem!

    PS. Čeka se nastavak priče ako nisi digla ruke od nje. :D

    avatar

    05.11.2010. (16:53)    -   -   -   -  

  • ...Prokleta

    ne znam da li sam digla ruke od priče...ali ne mogu pisati ako nisam tužna. a trenutno sam vrlo sretna. Ali isto tako znam da će me moja slabost savladati ubrzo. Čitamo se.

    avatar

    22.11.2010. (18:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...