vidiš li dušu...?

Upravo sam čitala neke blogove. Blogove meni poznatih ljudi. Onda me zapalo da baš čitam postove kakve oduvijek ne volim. «Mrzim šminkerice, ljude koji slušaju narodnjake…» ili «Mrzim pankere, svi su isti, ružni, u tajcama i smrde…» ili «Glupe su sve koje paze na svoju frizuru i izgled svake minute…». Nijedan od tih postova mene ne pogađa, ali ljude oko mene. Škola je izmiješana…svatko ima nekakav svoj stil…Nikada nisam osudila čovjeka po onome što je nosio ili slušao…Moja najbolja frendica sluša narodnjake, druga je teški punk, treća sluša sve od a do z…i šta onda?! Zar bi joj trebala reć «Čuj ti si glupa slušaš narodnjake, neću se družit više s tobom!» ili neku sličnu glupost…?

I dok sam čitala te postove mislila sam…kada bi svatko sad tak' počeo razmišljat, pričat…onda bi države bile ustrojene po glazbi ili odjeći! Onda bi svaki predsjednik odlučio šta se smije slušat, onda bi npr. punkeri koji su najmanje prihvaćeni (o.k. kako gdje, nije svugdje isto) bili proganjani…U drugoj državi reperi bi dobili olakšice, u nekoj trećoj opet bi vladao drugačiji režim…Čemu to vodi?! Znam jako puno punkerica, družim se s njima jer su jednostavno najdraže, najmiroljubljivije i najtoplokrvnije osobe na svijetu…Takve nisu zato jer su punkerice, nego zato što imaju prekrasnu dušu…I one mene prihvaćaju ovakvu kakva jesam. Iako nisam «njihove rase» one drže do mene, ne osuđuju ono što slušam ili zemlju iz koje potječem…I zato sam im zahvalna. Ne bih ih mijenjala jer možda ne odgovaraju mom opisu savršenog čovjeka! Ili zato što drugačije pričaju, izgledaju…ili slično.


Photo by Michael Speke


(Postoje i oni koju osuđuju slušanje različitih stilova glazbe npr. «Ne možeš slušat i metal i narodnjake!» Onda se pitam zašto ne…? Pred takvom osobom samo ću kimnut glavom. Ok, Šta da ti ja radim ak' tak misliš! Ali onda mene nemoj osuđivat jer mi želiš nametnut nešto svoje. Dosta su mi nametali cijelo moje djetinjstvo dok moje ja nije došlo do izražaja…dok nisam stvorila sama sebe onako kako ja to želim. Mišljenje svojih roditelja koje sam nosila u sebi odbacila sam na prvom pragu svoje zrelosti. I sada ti dolaziš i želiš me naučiti življenu? Ili mi ga zabraniti? Jer za mene je glazba život.)



Onda pogledam u box na tom blogu – u opisu su izvrijeđani svi šminkeri i slična raja. Ne znam šta je potaknulo te osobe da takvo nešto pišu. Vjerojatno poznaju premalo takvih ljudi, možda ih je netko takav razočarao…Ne znam i zato ih ne želim osuđivati ili ostavljati im uvrede u komentarima kao što neki to čine. Ne raspravljam o takvim stvarima, svatko razmišlja na drugi način. Ne šizim na takve stvari, ne ljutim se jer mi je možda best frendica šminkerica …nego mi je žao. Samo mi je žao što nisu vidjele istinu... Shvatiš da ravnopravnost još uvijek nije stigla do cilja i da se na čovjeka gleda još uvijek samo površno… Nadođe osjećaj razočaranja u ovaj svijet. A za njim onda osjećaj nepripadnosti. Ali odmah ga pokopam jer znam da nisam jedina koja razmišlja ovako…zar ne?