October

Živim u neizvjesnosti,
Kako da izrečem tmurne riječi?
Samo nijemim jezikom sažetosti
Od kojeg želim sada pobjeći.

Nikada. Nije li ta riječ skromna?
Izustit ću tugu strancu.
Netko će znati da mi je sudbina zlokobna,
Da je vezena kao nemoralcu.

Usporedit ću te sa Adamovom Evom -
Škrtost osjećaja naplaćena ti je mana.
Moja greška sada umire sa gnjevom,
Grijeh mi je bio nekada riječ strana.

Zbog želje da vidim sudbinu s tobom,
Prati me sada boja blatna.
I ne opisujući te nikad riječju zlobnom
Pletem za te čahure od lanenog platna.

Nisu moje misli sitne,
Moje noći ne izostavljaju suze
Svjetlu dana možda su nebitne
Riječi potaknute od nepodnošljive muze…



Hmm...napisala sam to davno. Sad sam ju odlučila objavit, iako nisam namjeravala. Ne želim da zapadne negdje, da mi se komp zbedira kao što često zna pa da sve ode k vragu. To je i razlog zašto vodim "dnevnik" na internetu...Nitko ne zna čiji je, nitko ne zna da je...moj! Ne mogu ga izgubiti niti ga netko može sakriti...I ostat će tu dok ga ne izbrišem - zauvijek. (no dobro toliki optimist baš i nisam, opet će se neko sjetit da izmisli nešto bolje od interneta...)
I...to je sve.