Dok dišem, nadam se

Kad je tako daleko…čini mi se i da je svaka zvijezda bliže od…
Moje «zvijezde»
Ali nijednu od tih zvijezda ne možeš usporedit s tim osmjehom,
S tim bljeskom kad vidiš to lice.
Taj jebeni osjećaj…kao kad popiješ tri crne kave u jednom satu…hah…
Smiješno je kako te lako prevrne samo jedan pogled.
Cijeli život misliš da su sve tvoje «ljubavi» laž…
Nisam se nadala da ću srest nekoga tko će mi pomutit sva osjetila.
A zapravo je ta osoba toliko… nedostižna.
Poslije takve boli, svaka bol je sitna.
Ne možeš s njom usporedit ništa, preveličanstvena je.
I to te ubija.
I to te proganja.
Ja sam zavoljela tu bol…volim ju kao…svoju «zvijezdu»
Ponekad mi se čini da boli koje osjećam volim više od sreće.
Slatke su te suze.
Volim tu patnju kao brata, sestru… Oduvijek je bila sa mnom, kao i oni.