Prijateljstvo riječi
četvrtak , 02.02.2006.Rekla mi je da je sve u redu «E mala moja, nemoj bit u bedu! Znaš ti da mi je uvijek do tebe stalo, A to što sam jučer bila umorna malo Ne znači da te drugačije gledam Jer da te osuđuje ja nikome ne dam! Nisam ja takva, nemoj to reći!» Ne znaš da je kriv za ovo netko treći. Možda su ti oči samo iskricu dale, Jer mi druge ruke do boga fale! Bio je to bijeg da okrivim tebe. Druga misao srce mi grebe! «Osjećajna sam duša, hvata me zima, Nemoj bit tužna druga bol je kriva. Na svijetu si mi sve oprosti ove stihove! Znaš da si najbolja, moj spas od svih nevolja… » Sad sigurno sjediš u sobi sama, možda ti u srcu čuči tama. Tvoje tužne oči dale su mi kraj, al nije to zbog tebe, nije znaj…
Jučer si me gledala kao neki kojima su stihovi zapravo bili posvećeni. Ne želim brisat taj prvi post. Želim da me podsjeti da sam i ja grešna duša. Da sam te možda krivo procijenila, oprosti. Možda i nisam, možda ćeš bit takva kada vidiš istinu. Tvoj me pogled samo podsjetio na pogled ljudi koji me ne prihvaćaju i osuđuju, to je bio samo rezultat mog straha da i ti ne postaneš takva. Ne bih to podnijela, da me opet netko izda…Sada mi je samo važno da…sve bude kao i do sada.
Danas me šupila neka opasna inspiracija. Napisala nekoliko glupih, bijesnih i očajnih pjesmica…I…prvi put sam nekome pokazala koliko sam ranjiva. Nerado to priznajem, želim pred svima ispasti kao jaka osoba. Znam da u tome i uspijevam, svi misle da ja nikad ne plačem, svi misle da ja sam mrtva hladna…Da nikad za nikim nisam patila. I da me ništa ne može srušit, da se opirem svim bolim. Sve svodim na šalu, a u sebi plačem. Navikla sam na to. Zašto? Vjerojatno zbog straha. Možda ne žele prihvatit moje pravo lice. Bojim se tog poraza.
Jedna mi je osoba danas rekla: «Najviše se bojim ostati sama…»
Uopće nije potrebno da razmišljam o tome, istina je.
"Kad je ostao sam,
Činilo mu se da je mrtav,
A nije. Suze su potekle,
I njegovi su dozivi odjekivali u prazno,
Nitko ih nije vidio ni čuo.
Jedino on, kad je ostao sam,
Sam sa svojim suzama,
Bez tebe."
D. TADIJANOVIĆ
komentiraj (1) * ispiši * #
