nedjelja, 28.05.2006.
DOVIĐENJA DRUŽE MOJ
Dovđjenja, dragi, doviđenja;
Ti mi prijatelju jednom biješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htjenja
Obećava i sastanak, zar ne?
Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
Al' ni živjeti baš nije najnovije
autor pjesme jest Sergej Aleksandrovič Jesenjin. osoba na slici je taj ruski pjesnik.
ovo je jedna od pjesama koja je bar na mene mnogo utjecala uz pjesmu "Crni čovjek", pa se nadam da će bar nekome pružiti zadovoljstvo čitajući je.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
netko je uživao dok je stvarao ovaj svijet pun krasota. netko je promatrao svaki pomak na ravnoj liniji razvoja životinja, biljaka i čovjeka. ali mora postojati onaj koji se okrenuo, zaboravio, stao i počeo vraćati sve u pustoš. počeo je svojim duhom i kada duh nije mogao podnjeti više, na drugima je da poprave iskrivljenost njegovih oljuštenih obraza. prešao je u stanje vegetacije i izjedanja siromašnih kostiju svojom krvoločnom čeljusti i oblizivanja tuđe čovječnosti svojom okorjelom pljuvačkom. nije ga sram hodati po mladoj livadi koja je tek okusila kišu i ljubav sunca. nije mu žao što će njegov otisak biti trajna i neizbrisiva posljedica sljedeće sekunde. naravno da neće, ta on takvo što ne razumije..nema čime razumjeti patnju koja nije za sve krivac. ooo, prekasno je da ga ubijemo. on još uvijek ima suradnike. da!pohlepu, ljubomoru i mržnju. dobitna kombinacija za propast poštenja i zagrijanog srca.
