petak, 26.09.2008.
Vidim ju.Hoda baš kao ja zato i jest posebna.Često je viđam.Jako često i drago mi je zbog toga, jedino me pomalo rastužuje kad ju vidim depresivnu i raščupanu,samu samcatu bez ikoga...
Danas sam je opet vidjela.Činila se sretnom.Skakala je.Pjevala i vrištala od sreće.Ovaj put to nisu bile tužne pjesme nego baš one suprotne tužnim.Vidjela sam ju danas kako se na ćošku ljubakala sa nekim tipom.Lijepo zar ne?Veselo je poskakivala ulicom dok je hodala zamnom.
Čudno ali zavoljela sam ju nakon nekog vremena.Shvatila sam da je sasvim u redu i da ima opravdane razloge za svoje ponašanje.Iako neznam kako ona izgleda jer je uvijek tajanstvena i skrivena u nekom zamračenom djelu.
Ima nekih 14 godina, ne više.Ah ona mi čini dan zanimljivijim i čudno stalno me prati i zabavlja me to.Neznam iz kojeg razloga me stalno sljedi?Možda me i ne sljedi, možda se varam.Mislim viđam je tek poslje podneva.Ujutro ju rijetko srećem ali bilo je i takvih dana.
Zanimljiva djevojka.Nije bitno dal je sa nekim ili sama uvijek se ponaša isto kad je sretna a danas je nakon dugo vremena bila sretna.Kada je tužna nekada plače u kutu svoje sobe a nekada i negdje vani.Ne plače uvijek nekada samo šuti i razmišlja ko zna o čemu...
Bjezim, odlazim
van iz ovog grada
stavljam copyright
na mucna sjecanja
O Bože.Tek sada shvaćam da sam to ja.To je moja sjena, zato ju i viđam samo poslje podneva...
Nakon dužeg vremena stajala sam na istom onom mjestu i sa istom osobom sa kojom se pozdravljam već pet mjeseci...Lijep osjećaj zar ne?
četvrtak, 18.09.2008.
Ja sam mala lomljiva i bez garancije.
Ja sam hrabra i jaka osoba.
Ja sam derište.
Malo vječno napaljeno derište.
I preverzno derište.
Ja sam djevojčica bez određenog stila.
Ali ipak sam djevojčica sa svojim stilom.
Ja nosim marte.I starke.I vEnsice.
Ja slušam punk.I narodnjake.I sve.
Ja sam derište koje ne vjeruje u brak.
Ni u dragog nam Boga.
Vjerujem u ljubav.I vječno sam zaljubljena.
Zanimljiva i dosadna djevojčica.
Optimist i pesimist istovremeno.
Depresivno i hiperaktivno čudovište.
Tiha.Tu i tamo ispustim pokoji životinjski zvuk.
Uplakana i nasmijana.Sretna i tužna.
Divlja i povučena.
Jako živčana ali opet smirena kad to treba biti.
Ozbiljna i zaigrana.
Čudna i sasvim normalna na nenormalan način.
Pametna i glupa.
Derište koje ne želi odrasti.
Idiot koji se smrzava po kvartu ali se ne želi obući.
Tvrdoglava.Moja mana i vrlina.
Djevojčica koja pati zbog nekih ljudi.
Drži glavu gore i trudi se ne spustiti je.
Mnogi bi rekli da imam nos u oblacima ali ja sama ne mislim tako.
Čudo malo koje u svima nađe pozitivnu stranu.
Senilno dijete dobrog pamćenja.
Osjećajna i hladnokrvna.
Slobodna ali opet zatvorena.Ptica slomljenih krila.
Zdravo derište.Alkoholičarka.
Hetero?Homo?Bi?Rekla bi da sam BI :).
Usamljena u gomili.
Ja sam derište koje piše glupe postove.
Ali zaboli me za to.
Bezlična sa previše ličnosti?Možda.
Ali to sam ja i prihvati me takvu.
Mjenjati se neću.
subota, 13.09.2008.
Sjedim u kutu,do hladnog prozorskog stakla i lagano se ježim.Njih dvije pričaju o knjigama i filmovima(naravno -.-').Tina zamišljeno bulji u njemački titl slušajući muziku, a ja pokušavam igrati jebeni tetris sa notama koji me tako podsjećaju na nju.Nekad smo se stalno tukle oko te igrice i kad bi se naljutila otišla bi sjesti za svoj klavir i započela bi svirati savršene melodije koje sam oduvijek obožavala.
A sada...Sada mi više ni tetris nejde niti ću moći slušati savršeno odsvirane tonove, osim eventualno kad čujem originalnu verziju tih pjesama na nečijem I-podu ili negdje na radiu.Fali mi, dugo je nisam vidjela a sa njom sam odrasla.To je jako žalosno,posebno sada kada se moram pomiriti sa činjenicom da je više nema.
...A tog je dana bila je lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo kao kroz nju,
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
neće biti kao pre...
Uz sve šta se događa samnom i oko mene spoznaja da je više nikada neću vidjeti bila je najbolnija.A, tek one Nikoline riječi.
'Nikola: kod nas ovde jedna cura na Pećanima pronadjena mrtva
Nikola: silovao je i zadavio
Nikola: bolesni gad
Nikola: mislim da se cura zvala Teodora.Teodora Kljajić.'
Nisam mogla vjeorvat.U sekundi me oblio hladan znoj.Prekinula sam Belino perverzno maštarenje o Kellyu,kopirala sam joj razgovor.Pružila mi je podršku.Bila je tu.Puno mi je to značilo, i sad mi puno znači.
Izgubila sam osobu koja me razumjela, čim bi me pogledala znala je šta mi je.Ona je bila jedna od rijetkih.A sada je otišla i ona.Ona je druga žrtva zlih gadova u tom gradu koji sam obožavala a sada mi je sve gore kada odem tamo.
'Na ivici sam snage
Hvala na višku inspricaije
U mom gradu je glupo voziti skejt
Ja sam fabrička greška generacije
Dovoljno pametan, šteta previše slep
"Moji su drugovi biseri rasuti"
zauvek... '
Oću li moći svaki put kad odem kod bake posjetiti dva groblja neznam ni sama.Potrudit ću se, a za to mi trebate svi vi.Ipak me vi sada najbolje znate.
Teodora volim te!Hvala Bogu gad je uhvaćen.
Ja sam srebrni letač, lovac presretač
(barem se danas tako osećam)
(pjesme six packa su imale veliku ulogu u našim životima zato i jesu u postu)
srijeda, 03.09.2008.
Da, baš to.Stojim na samom rubu i lagano se počinjem njihati...
Gubim se.Gubim se u gomili klinaca koji veselo istrčavaju iz škole.Gubim se,a ušima mi odzvanjaju riječi 'Daj čekaj.Čekaj Mihu.Eeej'.Waaah, nastavljam mahnito prolaziti kroz gomilu bezbrižne djece..Ljeto je završilo, mnogi su se vratili u moj život (nisu ni otišli iz njega u potpunosti) nakon dva mjeseca i ništa nije isto kao ta dva mjeseca gdje su rijetki ostali primireni...
Osjećam se sve slabije, gubim ravnotežu.Padam?
Među svim onim ljudima koji su nas 'napustili' na dva mjeseca našla se i Miha.Vratila se u Belin život.U naše živote.I sada, sada kada se vratila, više neće biti isto.
Opet su počela njihova razglabanja o filmovima i knjigama (počinjem misliti da je to jedino što znaju).Jednostavno se ne uklapam u te njihove priče, nisam kao one.Totalno drugačiji tip.
Oću li stvarno pasti?Skotrljati se u provaliju koja naizgled nema dna?
Nda.To ne slaganje nas polako razdvaja.Bar ja imam takav osjećaj.Također imam osjećaj da se ovaj put ne varam.Stvarno se ponovno razdvajamo.
Miha stalno traži Belu, Bela stalno traži nju.Ja sam između njih i uglavnom riješavam njihove svađe, a kada se pomire opet zapčne onaj isti njihov razgovor.To me živcira.Izjeda me.Ali neka, tako mi i treba kad sam nepromišljena i kad radim gluposti.
Samo ona me može zadržati gore.Na vrhu.Hoće li?Hoće li dopustiti da padnem zbog nekoga ko' ju je povrijedio?
Bela gubim li te?
Oh.Nije ona jedina za koju sam imala takav osjećaj.Ima tu još jedna osoba.Osoba sa kojom uglavnom provodim vrijeme zadnja četri mjeseca.
Da došlo je do krize.Skoro sam sjebala i tu vezu.Tj. jesam, sjebala sam ju.Nisam znala cijeniti ono što sam imala.Prekinula sam taj odnos između njega i mene.Nije prošlo dugo i već sam požalila.
U glavi mi je nastala zbrka.Osjećaj je nestao.Ali izgleda da nije u potpunosti, a nažalost to sam shvatila tek kada sam sve prekinula i kad sam ga onda ugledala kako sjedi na zidiću i sluša muziku sam...Podpuno sam.Krenula sam prema njemu ali šta da mu kažem dovraga.Moram imati neko objašnjenje.Moram nešto reći.Izgubila sam vjeru u sebe i pomislila da ću zaista pasti...
Odustala sam.Vratila sam se i sjela ponovno na isto mjesto.Svi su vidjeli da me nešto muči.Cure su me ohrabrivale.Rekle su mi da odem do njega i da mu kažem bilo šta.Premjestio se u garažu i sjedio je u mraku, a ja sam skupila snage i krenula.Ušla sam mrak.Ugasio je glazbu i promatrao me.Nisam imala riječi samo sam ga zagrlila, a on.On se ponašao kao da se ništa nije desilo.Imao je razumjevanja.
Sutradan smo se pomirili.To me održalo na rubu.Ali i dalje nisam dovoljno stabilna da bi opstala sama.Hoće li mi ona pomoći?
Bela,oćeš li mi pomoći?Ili ćeš me nakon određenog vremena pustiti da jednostavno padnem?
Volim te.Volim vas.
Volim i tebe Tomi, i tebe Bela.
