Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/unaemocionparasiempre

Marketing

Bježim, odlazim van iz ovog grada...

Vidim ju.Hoda baš kao ja zato i jest posebna.Često je viđam.Jako često i drago mi je zbog toga, jedino me pomalo rastužuje kad ju vidim depresivnu i raščupanu,samu samcatu bez ikoga...

Danas sam je opet vidjela.Činila se sretnom.Skakala je.Pjevala i vrištala od sreće.Ovaj put to nisu bile tužne pjesme nego baš one suprotne tužnim.Vidjela sam ju danas kako se na ćošku ljubakala sa nekim tipom.Lijepo zar ne?Veselo je poskakivala ulicom dok je hodala zamnom.

Čudno ali zavoljela sam ju nakon nekog vremena.Shvatila sam da je sasvim u redu i da ima opravdane razloge za svoje ponašanje.Iako neznam kako ona izgleda jer je uvijek tajanstvena i skrivena u nekom zamračenom djelu.

Ima nekih 14 godina, ne više.Ah ona mi čini dan zanimljivijim i čudno stalno me prati i zabavlja me to.Neznam iz kojeg razloga me stalno sljedi?Možda me i ne sljedi, možda se varam.Mislim viđam je tek poslje podneva.Ujutro ju rijetko srećem ali bilo je i takvih dana.

Zanimljiva djevojka.Nije bitno dal je sa nekim ili sama uvijek se ponaša isto kad je sretna a danas je nakon dugo vremena bila sretna.Kada je tužna nekada plače u kutu svoje sobe a nekada i negdje vani.Ne plače uvijek nekada samo šuti i razmišlja ko zna o čemu...


Bjezim, odlazim
van iz ovog grada
stavljam copyright
na mucna sjecanja


Image Hosted by ImageShack.us


O Bože.Tek sada shvaćam da sam to ja.To je moja sjena, zato ju i viđam samo poslje podneva...

Nakon dužeg vremena stajala sam na istom onom mjestu i sa istom osobom sa kojom se pozdravljam već pet mjeseci...Lijep osjećaj zar ne?




Post je objavljen 26.09.2008. u 22:54 sati.