Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/unaemocionparasiempre

Marketing

Stajati na samom rubu i lagano se njihati?

Da, baš to.Stojim na samom rubu i lagano se počinjem njihati...

Gubim se.Gubim se u gomili klinaca koji veselo istrčavaju iz škole.Gubim se,a ušima mi odzvanjaju riječi 'Daj čekaj.Čekaj Mihu.Eeej'.Waaah, nastavljam mahnito prolaziti kroz gomilu bezbrižne djece..Ljeto je završilo, mnogi su se vratili u moj život (nisu ni otišli iz njega u potpunosti) nakon dva mjeseca i ništa nije isto kao ta dva mjeseca gdje su rijetki ostali primireni...

Osjećam se sve slabije, gubim ravnotežu.Padam?

Među svim onim ljudima koji su nas 'napustili' na dva mjeseca našla se i Miha.Vratila se u Belin život.U naše živote.I sada, sada kada se vratila, više neće biti isto.
Opet su počela njihova razglabanja o filmovima i knjigama (počinjem misliti da je to jedino što znaju).Jednostavno se ne uklapam u te njihove priče, nisam kao one.Totalno drugačiji tip.

Oću li stvarno pasti?Skotrljati se u provaliju koja naizgled nema dna?


Nda.To ne slaganje nas polako razdvaja.Bar ja imam takav osjećaj.Također imam osjećaj da se ovaj put ne varam.Stvarno se ponovno razdvajamo.

Miha stalno traži Belu, Bela stalno traži nju.Ja sam između njih i uglavnom riješavam njihove svađe, a kada se pomire opet zapčne onaj isti njihov razgovor.To me živcira.Izjeda me.Ali neka, tako mi i treba kad sam nepromišljena i kad radim gluposti.

Samo ona me može zadržati gore.Na vrhu.Hoće li?Hoće li dopustiti da padnem zbog nekoga ko' ju je povrijedio?


Bela gubim li te?

Oh.Nije ona jedina za koju sam imala takav osjećaj.Ima tu još jedna osoba.Osoba sa kojom uglavnom provodim vrijeme zadnja četri mjeseca.
Da došlo je do krize.Skoro sam sjebala i tu vezu.Tj. jesam, sjebala sam ju.Nisam znala cijeniti ono što sam imala.Prekinula sam taj odnos između njega i mene.Nije prošlo dugo i već sam požalila.

U glavi mi je nastala zbrka.Osjećaj je nestao.Ali izgleda da nije u potpunosti, a nažalost to sam shvatila tek kada sam sve prekinula i kad sam ga onda ugledala kako sjedi na zidiću i sluša muziku sam...Podpuno sam.Krenula sam prema njemu ali šta da mu kažem dovraga.Moram imati neko objašnjenje.Moram nešto reći.Izgubila sam vjeru u sebe i pomislila da ću zaista pasti...

Odustala sam.Vratila sam se i sjela ponovno na isto mjesto.Svi su vidjeli da me nešto muči.Cure su me ohrabrivale.Rekle su mi da odem do njega i da mu kažem bilo šta.Premjestio se u garažu i sjedio je u mraku, a ja sam skupila snage i krenula.Ušla sam mrak.Ugasio je glazbu i promatrao me.Nisam imala riječi samo sam ga zagrlila, a on.On se ponašao kao da se ništa nije desilo.Imao je razumjevanja.

Sutradan smo se pomirili.To me održalo na rubu.Ali i dalje nisam dovoljno stabilna da bi opstala sama.Hoće li mi ona pomoći?

Bela,oćeš li mi pomoći?Ili ćeš me nakon određenog vremena pustiti da jednostavno padnem?

Volim te.Volim vas.
Volim i tebe Tomi, i tebe Bela.




Image Hosted by ImageShack.us







Post je objavljen 03.09.2008. u 21:33 sati.