umorno

23.05.2020., subota

Postkoronski stres

Prošlo je ono najgore, makar po restrikcijan i zabranan svega & svačega ... a kako san ja spretan i sritan čovik, mene je odrapilo duplo headbang

... Dunkve, Kobila Suzi se bila teško razbolila. ne od COVID-a, šporkaćuni jedni, pa je završila kod veterinara 25. četvrtoga ... a tek san je jučer priuzeja!
Sve odlično, osin klime, koja će bit gotova u ponediljak. Ko če čekat još dva dana ... odvešću je u ponediljak kod „klimatologa“ a ovi vikend triba nadoknadit izgubljeno.
Astimalumujsu ... sad tek vidin ča klima znači. Taman je sveti Lovre naložija onu nebesku pećicu, a ne smin vozit sa otvorenon ponistron jerbo bi se u ponediljak okrića ka Gracijela, pokoj jon duši thumbup

Rekli bi zli jezici, pravi Geremia Lettiga (hrv. Jeremija Lešina, u prevodu Nenada Brixyja). Jučer smo bili samo malo protegnit gume po Kaštilima. I popit kafu u smiraj dana na krovu „Mall od Split“

... a danas smo se Zakonita i ja uputili u par posjeta koje do sad nismo mogli učinit. Nabavit za Vinkicu novu tastaturu jerbo je svoju staru sredila glede „školovanja na daljinu" headbang

Povirili smo do rodijaka Damira ča me je infeta sa viruson skupljanja sličic „Životinjsko carstvo“ odnit duplikate ... pa san povirija prijatelja Scotta koji mi je plastično objasnija zašto ne izlazi vanka njanci u spizu ... „pa mater i ja imamo zajedno cca 150 godina“ .... A onda parkirat na Rivi i đir do Pjace. U „Kraševu“ butigu, odnit ispunjen album i priuzet slatki paket ...
Prispili smo taman u doba predviđeno za dezinfekciju „Bonbonniere“ pa smo sačekali u obližnjemu kafiću uz nezaobilazni Ness. Zakonita od vanilije, a meni od čikolate ... party

I to mi je falilo ova dva miseca, sad triba nadoknađivat, ubrzano thumbup

Ne budi lin, vrime je ionako bilo idealno za slikavanje, a moja makinjeta isto nije dva miseca bila vanka ... lipo se vidilo koja je ura ...

Ne more se baš reć da nima ni pasa, ka ča se vidi na ovoj slici, samo, u ova doba prijašnji godin nisi moga nać misto ni na zidiću, atroke u kojemu kafiću na Rivi oli Pjaci headbang

Stari dil grada se pritvorija u gomilu bankomati (slika gori) ili konoba/restorani/brzogriza (fast fooda) ka na donjoj slici, di smo ka mulci isprid butige od „Jugotona“ čekali kad će doć koja nova ploča ...

Sad samo stari štandarac, sa stihovima T.P. Marovića, svidoči o prošlin vrimenima ...

Cili grad je umiven i sređen, čeka je ka zapeta puška dolazak domaći gostiju i furešti iz ciloga svita ...

Znalo se dogodit da prođeš cilu Pjacu i sve do Peristila ne čuješ domaću besidu headbang

... a sad, da se vratimo na drugu sliku, deboto ni pasa (cucka, za sjevenjake)
I kampanel sv. Duje se pridružija onoj #ostanidoma, pa je i on meknija masku ...

... zlu ne tribalo, ako ča promakne ovin zvirima na podanku ...

... neće sigurno ovoj crnoj, šutljivoj & zagonetnoj ...

Utekli smo kroz podrume doli na Rivu, po „Kobilu Suzi“ i bižmo ća doma, iz ovega sablasnoga grada duhova, koji ka da još spava zimski san.
Nima još kina i koncerti, teatar je tek nikidan otvorija vrata sa „Laponijon“ koju je smilo gledat tek stopedeset svita ... i ča je najgore, nima „Ultre“.
Znan da su se na tu vist zlobno, iako to nije nimalo kršćanski, nasmijali najtvrdokorniji vjernički krugovi, koji su u zabavi omladine iz ciloga svita vidili Sotonu. Iako je dotični na puno mista oko nas već udomaćen, ali ga takvi nećedu oli ne moredu vidit puknucu

... ali ne bi sad o tome, moga bi do ujutro pisat ali nikakve koristi, samo bi mi tlak skočija ... Žaj mi je ča nima „Ultre“ najpri radi omladine koja bi se oti par dan zabavila, došlo bi is sa svi kontinenti osin valjda sa Južnoga pola, a i tamo bi se naša koji pingvin ča bi zaplesa ... meni bi is baš bilo lipo vidit onako mlade i zaigrane, a i naš svit bi zaradija malo šoldi. Doduše „u svakome kukolju jema žita“, kako je reka Davor Šuker, pa bi se i kod naši „biznismeni“ našlo oni ča bi konobu punu tufine (vlage za sjevernjake) iznajmljiva deboto ka predsjednički apartman u Šeratona, a da ne spominjen one ča su „Andole“ prodavali ka „Ekstazi“ ... e takve bi sa gušton priko kolina pa šibon po guzi, pa neka do ujutro zovu Plavi Telefon headbang

Reka san već da mi ovo sliči na jedan veliki zimski san sa noćnin moran, za kojega se nadan da će uskoro završit, i da ćemo se probudit, u normalnome, da ne rečen u „novome normalnome“ svitu.
A do onda ... Zdravi i veseli bili!!! mah

- 20:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.05.2020., subota

Dan Europe, četri godine ranije

Na današnji dan, cili svit, a posebno Europa, slavi dan pobjede nad fašizmon, dan završetka krvavoga svitskoga rata koji je odnija milijune žrtav po cilomen svitu, koji je iznjedrija najstrašnije oružje ča je čovik ikad vidija.
I u toj Europi, na pepelu koji je osta poslin vatrometa taštine iskompleksiranoga kaplara sumnjivi likovni sposobnosti ča je uspija izludit jednu od najmoćniji nacija svita, našli su se ljudi koji su tili izgradit budućnost koja to ne bi dozvolila.
(Zapadno)Njemački kancelar Adenauer, francuski prišidente de Gaulle, sa potpison Ugovora o prijateljstvu su zapalili jedu od prvih iskri Europske vatre, koja je priko Zajednice za ugljen i čelik polako prirasla u EU kakvu danas poznajemo.
Dugo bi potrajalo nabrajat sve zaslužnike za ideju EU, siguro bi koga i zaboravija, ali ovo mi i nije danas glavna tema, iako, je moran spomenit thumbup

Moja glavna priča je jedan puno raniji svibanj, peti misec, iljadudevestočetrdesetiprve godine. U ondašnjoj kući Batina (Kiriginovi) na kraju sela, ispod današnjega tehničkoga pregleda, jer je tribalo bar kvarat od ure odit dok dođeš do prve kuće, začuja se dičji plač!
Nevenka, rođ. Bratinčević, udana za Marina Batinu (Kiriginova) je rodila zdravo žensko dite, kojon je tad stric Silvestar Batina, koji je jedva navršija dvadeset godin, da ime Slobodna.
Kako proročanski, rođena na Dan Pobjede (četri godine prije!) i zove se Slobodna.

Prošlost & Budućnost ... stara tabla ulice, koja se sada zove Ante Starčevića, i moja Vinkica, koja sad gre u OŠ Kneza Mislava, koja se isto zvala ka i ova stara ulica.
A sve to snimljeno u konobi moga pok. ujca koji se zva ... Silvestar Batina!

Stric Silvestar, koji jon je da ime, zaglavija je 15. siječnja 1942. ... streljan je zajedno sa Vinkon Boljaton i Rankon Orlićen u splitskome polju, di je danas konoba “Peka” ... nje niti 22 godine navršija puknucu

...
Mala Slobodna je resla, završila kemijsku skulu, i udala se u Garbinovi 2. 9. 1961. ... a kod nji se prvi plač, to ka moj, začuja na prvi dan prolića 1963. godine ...
Radila je u pokojnome “Jugovinilu” ka i po sela (druga polovica je radila u “Partizanu”) do nesriknje 1991. godine. Tako san odjedan put dobija dvoje grintavi penzioneri po kući headbang

Živilo se kako se živilo, uvik rečen da smo imali puno sriće da nan nije niko od bližnji poginija, niti smo ostali bez svega stečenoga, ka puno bidnoga svita po Lipoj Našoj puknucu

Najpri se “rišila” mene, iša san u postanare odma nakon ča san potpisa “i u dobru i u zlu” sa Jelenon rođ. Danilo 2003. godine ... bija san postanar u Begovčevi. Rekli bi zli jezici da nisan uteka daleko cerek

Zlato mamino, Neven, je “potpisa” par godin kasnije ... i on je iša uz postanare, isto nije iša daleko ...
U prvi misec 2012. smo ostali bez našega Pape, Dinka, nedugo posli ča smo u deveti misec 2011. svi skupa sa njima proslavili pedeset godin njiovoga “i u dobru i u zlu” headbang

Puno toga san priskočija, da smo Jelena i ja dobili našu Vinku, a Neven i Ksenija svoje Tonija i Emu, brat navigaje, i sad se satra za doć doma, pa još mora po miseca u samoizolaciju headbang

Asti 100!!! Nikad nisan jema ovoliko dug uvod cerek

kvragu i ova “#$%&% nesriknja boleščina koja nan je svima, a meni prvome, dala na psihu. I na kantunal cerek

Je, pokara san se (posvađa, za sjevernjake) koji put sa svojon tvrdoglavon materon (bik po horoskopu!) jerbo je uvik njezina zadnja “... ma sve je to dobro, ali ...” ... neču sad opet počet. Kakva je, takva je, mater mi je. Vjerojatno ću ja bit i gori kad (ako!) uvatin njezine godine.
Radi ove (biiip!) Korone ne mogu poč mater izgrlit i izljubit za njezin sedandesetideveti rođendan ... pa san angažira moju glasnogovornicu. Mislija san se oću li jon uzest buket cvića oli bombonjeru za dar, a onda san se odlučija na ovo. Već san bija odlučija uzesdt bombonjeru, ali kad san uša u “Muellera” odma sa vrat san sinja ovi slatki buket, koji je Vinkica odnila babi. Pa je i slikala po mojin uputama ...

Niko sritniji od mene da ova dižgracija ne stane, umine, da moremo koliko-toliko normalno živit ...

U današnje vrime najgora spli’ska kletva nije “dabogda te Šolta dopala” ... nego “dabogda te dopa Brač”

... pa da se svi skupa moremo nać kod nje na lipi okrugli osandeseti rođendan, i još puno rođendani poslin ... slikat koju sliku ka i ovu 2017. godine kad je Vinkica već prirasla babu ...