... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Pedeset i sedma je gotova, otvorija se pedeset i osmi škafetin (pretinac, za sjevernjake) na velikoj škatuli o života ... ali ovoga, ovi dan, prvi dan prolića AD MMXX ću posebno zapantit. I sve ono ča se događalo prije, a bome i ovo poslin ... čisto me je straj probudit se u ponediljak
Nemojmo priskakat, ajmo po redu ... od korone, olitiga COVID-19 ... počelo je u Kini, naravno, na marginama naši vjesti po televizijan i portaliman, to je daleko, računali smo, ka tsunami u Indoneziji. Teoretičari zavjere, koji jedva čekadu iz paštete iskočit, rekli su da je to jedna velika laž, da to Kinezi činidu namjerno, da bi digli cijene tehnike, jerbo sad sve dolazi od nji ... pa su se onda osokolili, i počeli tvrdit i bubat šakan o stol da in je to Narančastiposla kako bi in ubija ekonomiju ... I oni prvi, i oni drugi, lagano su utišavali kako se ona mala nevidljiva (biiiip!) „beštija“ širila do Europe, a bome i do Novoga Svita ... jema bit da niko nije osta pošteđen!!!
Lako je bilo za vrime rata, za one ča puno više pazidu na sebe nego na druge ... pobigli bi u Dojčland, Švesku, Australiju ... a ostavili ovod nevoljnike, one koji nisu tili ili nisu jemali di bižat, da gubidu možđane, zdravlje i živote da bi oni prvi mogli doć na gotovo, solit nan pamet
Čak i u ovi petak su se čuli glasovi, doduše utiho, onih ča sve znadu, da je ovo u Italiji sve falšo, da su one slike kolone kamioni ča vozidu mrtve na kremiranje falše ... samo mi još falidu „stručnjaci“ ka Pernar koji sve ličidu sa „C“ vitaminon.
Svit je, kako bi rekla moja stara profešurica Zdenka Babić, dibidus iša na kvasinu ... tučedu se po butigan za tariguz (toalet papir, za sjevernjake) ... piletine nestane iz mesnice čin je donesu ... žaj mi je ča danas nima novinara kalibra jednoga Smoje pa da is sve po redu opere ... da ne duperan (koristin, za sjevernjake) koju žešću besidu ča se rimuje sa tin
Za divno čudo, u svoj toj kakofoniji službeni vijesti i oni standardno dobro obavješteni paničari sa fesbuka/tvitera/whatever ... postoji jedna svitla točka, netom prije dižgracije ustoličen novi ministar zdravstva Vili Beroš ... po struci neurolog ...
Photo: Damir Krajač/Cropix
... jerbo me je straj iti promislit u ča bi se sve ovo pritvorilo da je na čelu toga resora u vladi osta oni, oni, ne znan ni sam kako bi ga nazva, neću mi ni ime napisat, jer normalno čeljade ne more izjavit da „jedan svećenik u bolnici vridi više nego dvadeset doktori“ ...
Ka drugi dil isturene ekipe je tu doktorica Alemka Markotić, koja je još u ratnome Sarajevu ispekla zanat, ustrojila bolnicu u Novoj Bili, a negdi u doba Oluje je došla u Lipu Našu, u „Imunološki“ koji je onda još bila svjetski poznata farmaceutska firma .... sad je ravnateljica klinike za infektološke bolesti „Fran Mihaljević“ u Zagrebu, dakle osoba koja itekako zna problematiku i zna kako se borit sa „nevidljivin“ neprijateljen.
Jedino ča me je malo zateklo, kad san lagano istraživa o njoj, je to da nije primljena u HAZU ... biće ko bija prišniji od nje, jerbo se njoj u očima vidi da nije od oni ča se busadu u prsa junačka
Photo: Marko Prpić/Pixel
Najbolje ča je vlast mogla učinit je da nji dvoje, koji znadu o čemu govoridu i koji tako umirujuće djeluju sa svojon pojavon, turnu naprid ka „frontmene“ ... i to je do sad koliko-toliko funkcioniralo.
Ali nima toga sustava koje naš svit nije u stanju upropastit ... kako ću ja moju mater natirat da ostane u kući, bez obzira ča san jon reka da ču donit sve ča jon triba, kad je ona zacrtala „da mora poć do vrtla zalit cviće“
Sve je to bilo koliko/toliko pod kontrolon, ljudima je počelo dolazit iz guzice u glavu da triba stat doma jer je tako sigurnije .... Do ove nesriknje nedilje ujutro, kad je ljude probudija potres u Zagrebu, i to sa dosta plitkin epicentron, koji je zato dobro protresa stari dil grada. Padali su fumari (dimnjaci, za sjevernjake), komadi fasada sa zgrada koje su doduše lipo izgledale, friško piturane, ali je to bilo sve prastaro, građeno bez imalo željeza i betona, sami matuni ... srušija se plafon jedne crkve, otpa je jedan vrh i križ sa kampanela Katedrale ... puno parkiranih tonobili je ovancalo jer in je doletija koji tvrdi bokun odozgara ... Nisan bija gori, ali bija je Ante Majić, nekadašnji fotograf Portala Grada Kaštela, koji jema i oko i ruku i makinjetu za slikavanje, pa uz njegov pristanak evo par slika sa lica mista:
Photo: Ante Majić/Mašograd
Koliko se moglo vidit, nadležne službe su pravovremeno djelovale, reporteri su se razletili po mistima koja su najviše stradala ... ali opet nije moglo bez dežurni mudrijaši koji su u letu dobacili „sve je to zato ča ste crkve zatvorili“ ... znači, već se znaju dežurni krivci za sve ovo, naravno, kad se situacija bar malo smiri
Ljudi su pristravljeni, najpri moradu stat unutra radi Korone, a sad bižidu o straja vanka da in ne pade plafon na glavu. Dosta štete jema, sustav zasad djeluje brzo i učinkovito ...
I opet se po ko zna koji put pokazalo da naš svit, makar njegov najvridniji i najveći dil, omladina, najbolje funkcionira kad je najteže ... Torcida je nikidan pomagala selit bolnicu „Križine“ na „Firule“, a da bi se oslobodija prostor za buduće pacijente od one (biiip!) Corone ...
Photo: Ivo Čagalj/Pixell
... a danas su Bad Blue Boysi pomogli selit najmlaje pacijente iz dječje bolnice u zagrebačkoj Petrovoj ulici, koja je najviše ovancala, jema bit, od svi bolnica u ovoj jutrošnjoj dežgraciji
Photo: Dea Redžić/Index
Kako je malo potribno da se zaboravidu petarde, baklje, sačekuše na autocesti, dogovorene tuče ... kad in dođe, opet malo anatomije, iz guzice u glavu, da svoju neizmjernu energiju moredu upotrebit za opće dobro
Najbolje bi bilo, ali na moju žalost, tehnički neizvodljivo, sve ovo prispavat, pa se probudit kad sve bude gotovo, i onda slušat priče ka poslin Domovinskoga i Narodnooslobodilačkoga rata, u stilu one dobre Smojine epizode 4 „Našega maloga mista“ pod imenon „Ko je više da“
Ali kako sad stvari stojidu, za to dočekat, tribat će nan još mašo vrimena, discipline, i ča je najvažnije, SVIJESTI da se korona, a i potres, ne događaju nekome drugome, da se vratin na početak, da to nije „tamo neki“ tsunami u Indoneziji nego itekako stvarna, kako je to sad moderno reč „ugroza“ koju nan niko neće rješit doli nas samih.
Jedino ča nan ostaje za borit se kontra ovega iz doma, karantene ili samoizolacije je neuništivi humor, ma koliko crn bija, koji se naš svit brani da ostane koliko/toliko normalan ...
Photo: Nepoznati stihoklepci/Facebook
Na kraju, nikad bolji i prikladniji pozdrav za kraj teksta: ZDRAVI i veseli bili!!!
Nakon dugoga i teškoga iščekivanja, napokon san se dočepa teatra i uspija pogledat najnoviji mjuzikal spli’skoga teatra. Čovik bi očekiva da jedan teatar koji baštini Tijardovićev opus (Mala Floramye, Spli’ski akvarel ...) jema puno više ovakovi, nemojmo se lagat, lakši glazbeni formi nego ča su opere, baleti i ostale predstave visoke glazbene produkcije.
Rekli bi zli jezici da ovo služi samo za napunit blagajnu. Hm ... a ja bi samo odgovorija otima da vrića ne more stat nauzgor ako je prazna, i da bi se financirala visoka glazbena produkcija ipajk triba dikod učinit i ovakovu predstavu, a ne samo one za sljednike pok. kazališne i piciginaške legende Tolje Kudrjavceva.
Da ne bi kome slučajno palo napamet da pokušavan umanjit vridnost sinoćnje predstave!!! Taman posla ... samo san pokuša prepričat ono ča su mi odgovorili oni ča su je pri gledali a nije in baš po guštu ništa manje od “Aide” na Peristilu ili barenko "Orašara"
Kad greš gledat ovakovu vrstu predstave, moraš znat ča tribaš očekivat ... nima tu puno mudrijanja.
Priča je o spli’skome škveru, a postavljena je u vrimenski okvir osandeseti godin prošloga stolića, kad se je radija veliki tanker “Bambina” za grčkoga naručitelja.
Diretur i njegova vrlo prisna sakretarica činidu puste marćapije (malverzacije, za sjevernjake)
... pa in triba mlado i zeleno, školovano i naivno čeljade ka šef projekta, koji će samo potpisivat naloge ... našli su ga u malome Tonču, sa Ravnih njiva ...
... koji je taman diplomira brodogradnju, iz malo “ebete” familije ...
... ludoga brata ča svira po bendovima, nonstop je napušen i tija bi materi odsvirat pismu ča je napisa za nju ...
... od matere ča prodaje na Pazaru i udre di koju faturetu (fušeraj, za sjevernjake) u Đardinu ...
ča jon njezine drage suside svako malo nabijedu na nos ...
A kako rukovodstvo u Škveru ne zna njanci rukan i nogan špjegat (govorit, za sjevernjake) furešte jezike, triba in, za njiove kolosalne malverzacije, i inokorespondent, po mogućnosti mukte, ka maturantica na praksi ... eto Marijane iz dobre familije sa Meja ...
... iako ni njima, kako će prestava vrimenon pokazat, nisu baš svi na broju ... ali neću van ja sad prepričat predstavu
Dunkve, primilo je nji dvoje, Marijanu i Tonča u škver, njega na posal a nju na praksu ... i odma in je ukrcalo dva japanela materijala, jer, Bože moj, proizvodnja ne smi patit ...
Nji dvoje su se zaljubili (kliknili, za sjevernjake) na prvi pogled ...
Diretur i njegova sakretarica su već počeli planirat putovanje na Kubu ...
... ali je ekipa radnika škvera, predvođena sa sindikaliston Lisicon ...
... počela pritit štrajkon ... Marijana je otkrila da je na narudžbenican jedno, a u skladištu drugo ... pa su svi, uz pomoć njezine babe partizanke sa suborkinjon iz Škvera ...
Istirali stvar na čistac. Ili još najbolje, kako je pogodila "u rašlje" Ksenija Prohaska (mama sa pazara) da se jedino u teatru more dogodit da pravda pobjedi. lupeži završu u pržun, njoj se vrati muž ča je pobiga kad se Tonči rodija, a mladost da se voli do kraja života ...
Kako je ovo ipak mjuzikal, sviđa mi se način na koji su ukomponirali muziku da prati radnju, songovi su svevremenski Belanovi hitovi, još od vrimena "Đavola" uz tu i tamo koju izminjenu rič u tekstu ...
Povremeno se na sceni pojavljuje i Pajdo, samo prođe priko pozornice i prospe koju od oni svoji legendarni baza, ka ča je bilo i onda, u stvarnome životu ...
Songovi se izmjenjuju pravilnin ritmon, nije ih previše ka, npr. u recentnoj verziji "Mary Poppins" koju me radi toga satralo pogledat ...
... sa velikin finalom kad su se na pozornici (stejdžu, za sjevernjake) pojavili Neno Belan & Fiumensi ...
Zastor se spustija, nakon skoro tri ure predfstave, sa pauzon, nije me njanci jedan put nažulja "organ" za sidenje ... a nakon dugotrajnog pleska glumačka ekipa je izašla na nekoliko biseva.
Nisu me odavno ovako ruke zabolile od pljeskanja. I miritaju (zaslužuju, za sjevernjake) ... Belane, svaka ti dala
Ovo do sad je bilo par slika, di koja besida ... onako kako san ja vidija porestavu, nakon prispavane noći ...
A šoto (ispod, za sjevernjake) je jedan mali video sklopljen od djelova songova iz prestave
Suvišno je i napominjat, priporučan za pogledat!
Zdravi i veseli bili!!!
Već godinama se u Gradu Kaštelima držimo jednoga lipoga običaja … povodom Dana Grada 4. ožujka Gradonačelnik dodjeljuje priznanja najboljem vatrogascu iz sva tri kaštelanska DVD-a: Mladost, Gomilica i Kaštela, prema zadanim kriterijima izlaska na intervencije, sudjelovanja na natjecanjima i u ostalim aktivnostima društva.
Dodjela je bila zakazana danas, u 10:00 u Gradskoj vijećnici … uspija san is uvatit vanka, na suncu, dok još nisu bili ušli u „belu zgradu“ …
… pa smo se svi zajedno uputili u Vijećnicu, di su priznanja i „Florijani“ već čekali na uručenje …
… zajedno sa jakim snagama Gradske uprave u sastavu: gradonačelnik Denis Ivanović, dogradonačelnica Jadranka Matok Bosančić, dogradonačelnik Grgica Benutić, pročelnica Sandra Zokić i vatrogasni zapovjednik Grada Milivoj Taslak …
… dok su budući laureati čekali u prvome redu, na počasnin mistima …
… pozdravne beside su održali predstavnici društava … isprid DVD Mladost govorija je predsjednik Ljubo Musinov …
… isprid DVD Gomilica besidu je održa zapovjednik Matko Bralić …
… a isprid donjokaštelanskoga DVD Kaštela govorija je presjednik Jakša Šćepanović …
Onda je napokon došlo na red i ono radi čega smo se svi ovod skupili … prvi je na redu bija Mateo Dražić iz mašogradskoga DVD Mladost …
… pa donjokaštelanski laureat, član DVD Kaštela Marin Tuzlak …
… i član DVD Gomilica Marko Bučić
Nakon toga, kako je i red, dobitnici su se slikavali sa gradonačelnikon …
… i svin službenin predstavnicima Grada i DVD-a koji su „stali“ u sliku … Tale oprosti!
Nakon toga još samo jedna zajednička slika mašogradskih predstavnika i pročelnice Sandre …
… i donjokaštelani, sami sa sebon …
Završilo je još jedno svečarsko okupljanje naši vatrogasaca. I moran priznat da mi je draže kad is vidin ovako smišne, sređene i nasmijane, kako primaju zaslužene nagrade za svekoliko rad tokon godine … nego onako šporke od gareži kad se vraćaju sa kojega požara.
Prvi trećega, zadnja subota prid Korizmu, sa skoro navršeni četrdeset godin na kostima, potpisa san ono „i u dobru i u zlu ...“
Nije se puno prominilo odonda, kako san napisa za desetu godišnjicu . Zdravlja, ma koliko mi želili sve više, jema sve manje. Reste samo štumik (trbuh, za sjevernjake), težina, side vlasi ...
Zamalo da zaboravin, Vinka je uspješno završila pučku skulu (osnovnu školu, za sjevernjake) sa 5.0 i bez problema se upisala tamo di je tila. I krenila u gimnaziju „Vladimir Nazor“ u Splitu
Najveća promina od desetogodišnjice je, ipak, naša kućica u Mašogradu, koju smo doveli prid kraj ... jema još samo par „sitnica“ sredit, ka ča je napunit kuću
Čak je i neslužbena inspekcija prošla ...
Za ne povirovat, moja mater je ostala bez teksta, njanci beside nije rekla
A u vrime dokle su maškare na vlasti, zamolija san našega poteštata (gradonačelnika, za sjevernjake) da dođe prisić vrpcu, onako, iz zajebancije ... došla je cila ekipa, gradonačelnik Denis, dogradonačelnik Grgica i pročelnica Sandra, inače susida iz ulice, pa smo to obavili kako Bog zapovida ...
Vinka nas je „otkantala“, ča je i razumljivo glede skoro navršeni šesnajst godin. Jema ona svoj đir i svoju ekipu
Ne đirajemo baš puno, ka ča smo onda činili. Mislili smo poć na zagrebački Advent, ali san pri polasku malo pribija nogu i završija u bolnicu na prisađivanje kože, od čega se još pomalo oporavljan...
Zato sad Zakonita i ja lagano ali kvalitetno učinemo di koji đir ... sinoć smo namjeravali pogledat mjuzikl „Bambina“ u HNK Split ...
... ali smo to, iz (biiiip!) tehničkih razloga, odgodili za petak 6. 3. ... a danas ćemo, ako se OPET ne umišadu (biiiip!) tehnički razlozi, poć pogledat predstavu „Laponija“ splitskoga HNK u našemu kinu u M ašogradu ...
Samo, tribat će uranit za uvatit misto, jerbo je ulaz slobodan. Ovu predstavu nan je Grad poklonija povodon dana Grada Kaštili (4. 3.)
A sutra? Rekla bi Scarlet da je sutra novi dan ... ponediljak dapače. Idemo dalje, COVID19 usprkos ... i za dešpet popit jednu pivu ...
Kako dalje? Samo da je zdravlja, sve ćemo drugo kupit, kaže stara židovska narodna poslovica ... i ne piutajte me „kad ćeš se uselit“ ... znat ćete, virujte mi, na vrime
I da, sutra je dodjela priznanja za tri vatrogasca iz tri kaštelanska DVD-a, „Mladost“, „Gomilica“ i „Kaštela“ ... diplome san već učinija, a u deset uri će me tokat potegnit koju sliku ...
Zdravi i veseli bili!!!
... Torcida je nikidan pomagala selit bolnicu „Križine“ na „Firule“, a da bi se oslobodija prostor za buduće pacijente od one (biiip!) Corone ...
