Marketing
Pedesetosma ...
Pedeset i sedma je gotova, otvorija se pedeset i osmi škafetin (pretinac, za sjevernjake) na velikoj škatuli o života ... ali ovoga, ovi dan, prvi dan prolića AD MMXX ću posebno zapantit. I sve ono ča se događalo prije, a bome i ovo poslin ... čisto me je straj probudit se u ponediljak 
Nemojmo priskakat, ajmo po redu ... od korone, olitiga COVID-19 ... počelo je u Kini, naravno, na marginama naši vjesti po televizijan i portaliman, to je daleko, računali smo, ka tsunami u Indoneziji. Teoretičari zavjere, koji jedva čekadu iz paštete iskočit, rekli su da je to jedna velika laž, da to Kinezi činidu namjerno, da bi digli cijene tehnike, jerbo sad sve dolazi od nji ... pa su se onda osokolili, i počeli tvrdit i bubat šakan o stol da in je to Narančasti posla kako bi in ubija ekonomiju ... I oni prvi, i oni drugi, lagano su utišavali kako se ona mala nevidljiva (biiiip!) „beštija“ širila do Europe, a bome i do Novoga Svita ... jema bit da niko nije osta pošteđen!!!
Lako je bilo za vrime rata, za one ča puno više pazidu na sebe nego na druge ... pobigli bi u Dojčland, Švesku, Australiju ... a ostavili ovod nevoljnike, one koji nisu tili ili nisu jemali di bižat, da gubidu možđane, zdravlje i živote da bi oni prvi mogli doć na gotovo, solit nan pamet 
Čak i u ovi petak su se čuli glasovi, doduše utiho, onih ča sve znadu, da je ovo u Italiji sve falšo, da su one slike kolone kamioni ča vozidu mrtve na kremiranje falše ... samo mi još falidu „stručnjaci“ ka Pernar koji sve ličidu sa „C“ vitaminon.
Svit je, kako bi rekla moja stara profešurica Zdenka Babić, dibidus iša na kvasinu ... tučedu se po butigan za tariguz (toalet papir, za sjevernjake) ... piletine nestane iz mesnice čin je donesu ... žaj mi je ča danas nima novinara kalibra jednoga Smoje pa da is sve po redu opere ... da ne duperan (koristin, za sjevernjake) koju žešću besidu ča se rimuje sa tin
Za divno čudo, u svoj toj kakofoniji službeni vijesti i oni standardno dobro obavješteni paničari sa fesbuka/tvitera/whatever ... postoji jedna svitla točka, netom prije dižgracije ustoličen novi ministar zdravstva Vili Beroš ... po struci neurolog ...
Photo: Damir Krajač/Cropix
... jerbo me je straj iti promislit u ča bi se sve ovo pritvorilo da je na čelu toga resora u vladi osta oni, oni, ne znan ni sam kako bi ga nazva, neću mi ni ime napisat, jer normalno čeljade ne more izjavit da „jedan svećenik u bolnici vridi više nego dvadeset doktori“
... Ka drugi dil isturene ekipe je tu doktorica Alemka Markotić, koja je još u ratnome Sarajevu ispekla zanat, ustrojila bolnicu u Novoj Bili, a negdi u doba Oluje je došla u Lipu Našu, u „Imunološki“ koji je onda još bila svjetski poznata farmaceutska firma .... sad je ravnateljica klinike za infektološke bolesti „Fran Mihaljević“ u Zagrebu, dakle osoba koja itekako zna problematiku i zna kako se borit sa „nevidljivin“ neprijateljen.
Jedino ča me je malo zateklo, kad san lagano istraživa o njoj, je to da nije primljena u HAZU ... biće ko bija prišniji od nje, jerbo se njoj u očima vidi da nije od oni ča se busadu u prsa junačka
Photo: Marko Prpić/Pixel
Najbolje ča je vlast mogla učinit je da nji dvoje, koji znadu o čemu govoridu i koji tako umirujuće djeluju sa svojon pojavon, turnu naprid ka „frontmene“ ... i to je do sad koliko-toliko funkcioniralo.
Ali nima toga sustava koje naš svit nije u stanju upropastit ... kako ću ja moju mater natirat da ostane u kući, bez obzira ča san jon reka da ču donit sve ča jon triba, kad je ona zacrtala „da mora poć do vrtla zalit cviće“
Sve je to bilo koliko/toliko pod kontrolon, ljudima je počelo dolazit iz guzice u glavu da triba stat doma jer je tako sigurnije .... Do ove nesriknje nedilje ujutro, kad je ljude probudija potres u Zagrebu, i to sa dosta plitkin epicentron, koji je zato dobro protresa stari dil grada. Padali su fumari (dimnjaci, za sjevernjake), komadi fasada sa zgrada koje su doduše lipo izgledale, friško piturane, ali je to bilo sve prastaro, građeno bez imalo željeza i betona, sami matuni ... srušija se plafon jedne crkve, otpa je jedan vrh i križ sa kampanela Katedrale ... puno parkiranih tonobili je ovancalo jer in je doletija koji tvrdi bokun odozgara ... Nisan bija gori, ali bija je Ante Majić, nekadašnji fotograf Portala Grada Kaštela, koji jema i oko i ruku i makinjetu za slikavanje, pa uz njegov pristanak evo par slika sa lica mista:
Photo: Ante Majić/Mašograd
Koliko se moglo vidit, nadležne službe su pravovremeno djelovale, reporteri su se razletili po mistima koja su najviše stradala ... ali opet nije moglo bez dežurni mudrijaši koji su u letu dobacili „sve je to zato ča ste crkve zatvorili“ ... znači, već se znaju dežurni krivci za sve ovo, naravno, kad se situacija bar malo smiri
Ljudi su pristravljeni, najpri moradu stat unutra radi Korone, a sad bižidu o straja vanka da in ne pade plafon na glavu. Dosta štete jema, sustav zasad djeluje brzo i učinkovito ...
I opet se po ko zna koji put pokazalo da naš svit, makar njegov najvridniji i najveći dil, omladina, najbolje funkcionira kad je najteže
... Torcida je nikidan pomagala selit bolnicu „Križine“ na „Firule“, a da bi se oslobodija prostor za buduće pacijente od one (biiip!) Corone ...
Photo: Ivo Čagalj/Pixell
... a danas su Bad Blue Boysi pomogli selit najmlaje pacijente iz dječje bolnice u zagrebačkoj Petrovoj ulici, koja je najviše ovancala, jema bit, od svi bolnica u ovoj jutrošnjoj dežgraciji
Photo: Dea Redžić/Index
Kako je malo potribno da se zaboravidu petarde, baklje, sačekuše na autocesti, dogovorene tuče ... kad in dođe, opet malo anatomije, iz guzice u glavu, da svoju neizmjernu energiju moredu upotrebit za opće dobro
Najbolje bi bilo, ali na moju žalost, tehnički neizvodljivo, sve ovo prispavat, pa se probudit kad sve bude gotovo, i onda slušat priče ka poslin Domovinskoga i Narodnooslobodilačkoga rata, u stilu one dobre Smojine epizode 4 „Našega maloga mista“ pod imenon „Ko je više da“
Ali kako sad stvari stojidu, za to dočekat, tribat će nan još mašo vrimena, discipline, i ča je najvažnije, SVIJESTI da se korona, a i potres, ne događaju nekome drugome, da se vratin na početak, da to nije „tamo neki“ tsunami u Indoneziji nego itekako stvarna, kako je to sad moderno reč „ugroza“ koju nan niko neće rješit doli nas samih.
Jedino ča nan ostaje za borit se kontra ovega iz doma, karantene ili samoizolacije je neuništivi humor, ma koliko crn bija, koji se naš svit brani da ostane koliko/toliko normalan ...
Photo: Nepoznati stihoklepci/Facebook
Na kraju, nikad bolji i prikladniji pozdrav za kraj teksta:
ZDRAVI i veseli bili!!!
Post je objavljen 22.03.2020. u 19:27 sati.