< | listopad, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Kako bi moga zaboravit današnji datum, nazad godinu dan?!?!?! Nakon vatrogasnoga natjecanja 21. 10. uvečer me stislo, boli ruka u PM ... hitna u Kaštel Starome ... Hitna u Splitu, pa me odma ostavilo u bolnici, na Križine. "Sindrom karpalnog tunela" olitiga po domaću "ugriza me miš od kompjutera" Istu večer mi je otvorilo zapešće, parija san sam sebi ka Švarceneger u Terminatoru 1 ... ono kad je rastvorija sebi kožu na ruci kad je "popravlja" poslin pucnjave :D Rekli bi zli jezici da nije svako zlo ni za zlo ... u petnajst dan bolnice san negdi po Križinama pogubija deset kili A i otkrija san VH1 ... muzički kanal koji mi je bija uključen na TV koja je, fala na pitanju, bila upaljena cili dan i noć Zakonita me je obalazila svaki dan, iako san jon reka da se ne mora tramakavat i minjat tri busa svaki dan za doć ... A dosadno mi sigurno nije bilo jer je Bare Coto bija dva kata niže na fizikalnoj pa bi me doša povirit Još i danas, nakon godinu dan, sve mi je sa rukon skoro OK, osin još malo "srednjaka" (kud baš ON!?) Kako su govorili naši stari "paren kašu ladi" pa danas SVUGDI di "gonjan miša" (na poslu i doma) jeman male kušiniće (jastučiće) isprid miša i tastature za naslonit pulce (zapešće, za sjevernjake) I kad san napokon izaša, bija mi je radijus kretanja ovi put malo veći vengo u hokejaškoga golmana, jer mi je ovi put bila bleirana ruka a ne noga, ali nisan moga vozit pa mi ga dojde na isto ... ako ne ništa, nisu mi morali gori nosit jist nego san vlastonožno saša doli na obid ... slidi oporavak ... ... pa pioslin nikoga vrimena i skidanje oni svi punti ča san "akuža" poslin operacije ... Danas ovi pozdrav, sa kojin uvik završavan, jema posebno značenje i težinu ... Zdravi i veseli bili!!! |
Ovako lipo piše na stranici Župe sv. Jurja Mučenika iz moga Mašograda Na vrhu Kozjaka nalazi se srednjovjekovna crkvica Sv. Luke koja se prvi put spominje godine 1397. a koja je za vrijeme turske okupacije više puta bila rušena i od Sućurana obnavljana. Crkvica, oko koje se nalaze nadgrobni stećci, konačno je obnovljena 1994. godine, a tom je prilikom u apsidi postavljen i reljef s likom sv. Luke. Crkvica Sv. Luke se nalazi u blizini najvećeg vrha Kozjaka Velog vrja, na 779. metara nadmorske visine. Vjerujući pričama starih Sućurana, blagdan sv. Luke obilježava se od davnih dana. Djeca bi se djedovima i očevima odlazila u crkvicu na vrhu Kozjaka gdje se misa održavala makar sijevalo i grmilo. (Ana Carev "Nematerijalna kulturna baština kaštelanskog kraja", Diplomski rad) Kako se ono reče, boje da krepa selo vengo običaji ... Oko sv. Luke je, bar po onome ča san ja čuja, bija običaj da se užežin (večer prije, za sjevernjake) blagdana na planinarskome domu "Putalj" stari Sućurani skupidu i zaigraju na karte. Ujutro, na sam blagdan, čili & odmorni jer su pili vjerojatno samo "PiPi", uputili bi se lagano nanoge na vrj Kozjaka, do same crkvice di se služila misa. Par puti san već bija gori na sam blagdan ... prvi put, sramin se i stidin se, tek 2012. godine kad nas je baš poslužilo lipo vrime, i 2016. godine kad je bilo ono baš zacrnilo pa se misa držala u obližnjoj vojarni na samome Velome vrju, najvišoj koti Kozjaka (778 m) ... Reka je don Ivan Delić da parimo ka oni prvi kršćani ča su se sakrivali u rimskin katakomban Jučer je bilo onako, relativno pristojno ... pretežito sunčano uz di koji oblačić, ali je isto malo puvalo ka ono sa juga, ča se i po bandiri vidilo ... Gle čuda, nismo okasnili ... legende kažu da je jedna starija gospoja iz našega maloga mista okasnila doć, pa se još izvikala na don Radojka da kako je moga počet misu dok se ONA nije pojavila Ne samo da nismo okasnili, nego smo prispili i na krunicu prije mise ... Ostalo je još malo vrimena, taman za povirit unutra, u samu crkvicu ... ... i udušit mobilne uređaje da se ne bi ko sitija zvat u vrime mise ... Koji lipi pogled puca odovamo, kaže mi šjor Bože Delić da se, kad je lipo vrime, odavde more nazrit ne samo Vis, koji se sad ne vidi u ovoj "#$%& izmaglici ... vengo i Monte Gargano u Italiji ... Ali zato se bar ovo na blizu vidi, moje malo misto slikano iz perspektive kojega orla ili bar sokolića ... da ostanen u krugu domaći prezimena Potez između dvi mitske mašogradske plaže, Gojače i Sokolane, koje su nas zeru starije odredile, svaka na svoj način Počela je i misa, a domaćemu don Ivanu (na slici doli livo) je pomoga i don Dražen (na slici doli desno), zanimljiv lik svećenika-planinara, koji je ovon prilikon sa svojon ekipon doša na noge skroz doli od Gospe na Hladi (crkve na našemu groblju) i najavija za jedanaesti misec mise na vrhu Mosora i posebno misu na vrhu Dinare, za poginule branitelje ... Nakon misnog slavlja ekipa iz "Crvenog križa" je poslužila tradicionalni fažol ... foto: @pechina ... ča moj dragi, odnedavno i politički (makar neformalno!) aktivan kum @pechina ... photo: @il_pensiero ... nije propustija zabilužit uz opasku "rugaš se Jajcu, a i ti dođeš na fažol" ... Je, ka i još stotinjak svita okolo nas foto: @pechina Bidan Jajac, biće mu se štucalo, a glede toga se ipak većina nazočnih zabrinila za njegovo zdravlje, jer ga nije bilo gori ... Nakon ča smo uredno konzumirali fažol (odličan, bija san i na repete!) malo smo se zadržali na razgovorima ugodnima sa dragin ljudima. photo: @il_pensiero Friška arija, vrime neobično teplo za ovo doba godine ... bija bi izija komad stine, kad ti se ovod otvori apetit, a ne ovako lipo spremljen fažol Moje duboko štovanje kuvarima/kuvaricama!!! Dogovorija san se sa Zakoniton da se zaletimo opet kad učine malo lišpe vrime, ono izad bure, da ne bude ovako sve zamagljeno odozgara. Naravno da ću i to dokumentirat i, ako Oni Gori da zdravlja, meknit ovod ... Zdravi i veseli bili!!! |