Marketing
Lijep i sunčan dan ...
E baš mi je jutros, to ka 11. listopada, osvanija lip i sunčan dan ...
Napokon san dočeka i neke konkretnije, vidljivije radove ... i sve san pripreme obavija kako Bog zapovida.
Dunkve, danas se tribaju nalivat fundamenti (temelji, za sjevernjake) ... pa je tribalo sve rekvizite pripremit.
- The Bloketa (ča mi je Dida Mraz donija za prošli Božić!) – spremljena u portapak Kobile Suzi!
- Šaka munite (sitniša, za sjevernjake) – spremljeno!
- Kršćena voda iz Gopspe Stomorije – spremljeno!
Ubacin to sve u auto i krenen put "bele zgrade" ... u po vožnje naslonin ruku na suvozačevo misto i osjetin nešto mokro ... Zakonita očito nije dobro zavrnila čep na boci sa sveton vodicon 
Nikakova šteta – sad je i Kobila Suzi (tm) dobila svoju porciju blagoslova. Bitno je da nije sve iz boce izašlo vanka, da ostane za osnovnu namjenu ... a sic će se lako na ovome jesenskome osušit 
Nalivanje je počelo pozapodne, izad tri ure ... taman lipo da poslin posla navratin ... dil fundamenta je već bija naliven ... željeza bome ne fali 
Naša san lako misto di ću turnit "The Bloketu" ... u jedan kantun di se zemlja malo odronila pa je bilo mista. I Ivica je reka da je MAŠO teška bloketa uz opasku "biće mi ovo još pokojni otac radija"
... a za ovi običaj me flešbekovi pucaju i vraćaju u vrime kad san bija cca Vinkini godin, kad su se nalivali temelji našega vatrogasnoga doma. Oli kako smo mu onda tepali od dragosti "naša baraka"...
Kraj sedandeseti godin prošloga stolića, bija san deboto Vinkini godin ... radne snage u izobilju, mehanizacije njanci na slici. Beton se miša ručno, sa motikan ... i nosija u mašurima i karijolan. Doveja san jednu turu betona, i taman da ću iskrenit, namo di je sad dežurana ... kad me je ferma pok. Jakov Vicetin Dotožin. Da ne rečen Joja
Ča je sad ... a meni se rojidu upitnici naviše glave ... eto ti ga išče ništo po žepu, i baca šaku kovanica u beton. Uz osmjeh ... kaže: "Ovo se ne smi zaboravit" ... i reče meni "Mali ... iskreni ovod to betona!"
Tako san i ja sad, u moje fundamente, iskrenija jednu onu osmerokutnu od dvajstipet kun, i par medvidi ...
Onda san obaša oko kuće i na kantunima prolija ono kršćene vode ča je ostalo u boci, zlamena se i krenija dalje.
Baš pričan sa susidima, kako bi guštali moji pokojni, ćaća Dine i stric Mirko da ovo vididu. Govori mi Dunda da bi bilo "a ja bi vako, ja bi nako " ... Ne bi Ivo, ne bi ... mater bi mi, Bog jon da zdravlje, jemala stoijednu primjedbu, ali otac, ka da ga vidin, bilo bi mu srce ka kamion. Isto ka ono kad je Vinkicu prvi put uzeja u ruke 
... a i stric Mirko bi koju skresa, onako, po njegovu .... od dragosti.
Apropo Dinina srca ... ni moje nije bilo ništa manje ... sad mogu lipo poć doma, nabubat se prve ovosezonske manistre & fažola 
... i pripremit se na miru za dadolazeće večerašnje događaje (evente, za sjevernjake)
Počela je nova sezona kviza na Ovčicama ... u organizaciji kvizovođe Denisa Bižace ...
... kojemu obilato pomaže njegova Zakonita ... teta Maja
Jučer je kvizovođa, jema bit, bija posebo nadahnut jer je velika većina pitanja bila toliko (biiip!) da su nan deboto organi za razmišljanje prokuvali ... ča se vidi i po bodovima, koji su manji skoro duplo nego prošli put ...
Na tablici smo treći ("Nevera", da ne bude zabune ) nakon dva kola, sa dobrim izgledima za napredak ...
I tako je, kako je lipo počeja, lipo i završi moj "Lijep i sunčan dan" ... priko Bačvica do Kobile Suzi, razvest ekipu doma pa lagano put Zapadni Kaštili.
Taman san se zagrija ... željno čekan slideći kviz na "Ovčicama"
Zdravi i veseli bili!!! 
Post je objavljen 12.10.2018. u 09:35 sati.