Jučer me je Vinkica umela sa jednin pitanjen odma poslin škole, još jon je borša sa librima bila na ramenu, i odma na mene sa pitanjen:
- Tata, je li ti znaš crtat?
A meni upitnik od metra navr glave. Crtat? Zaboravija san kad san zadnji put drža pinel (kist, za sjevernjake) u rukan. Likovni san zadnji put jema ka predmet još u doba prije MIS-a, kad mi je razrednica bila profesorica Vjekoslava Sokol, inače povjesničarka umjetnosti.
U ono doba Šuvarove «usmjerene» škole, prva dva razreda u Kemijskoj školi.
- A zašto te to zanima, Vinka?
- Pa tako, sinjala san ovo u školi
... pa mi kažije sliku na mobitelu ...
... a slikala san i malo iz bližega ....
- Koliko ja znan, nima niko u Kaštila ko bi jema takvi potpis osin tebe, tata! –
... poentira ona tako na kraju.
Fala Bogu, zna da nas nima puno u Kaštila sa ovin našin lipin vjetrovitin prezimenon ...
vitar garbin, lebić, puše sa jugozapada, i malo je nezgodne naravi, skoro ka jugo
Aaaaaaaa .... kad je to bilo. Osnovna škola, prid kraj godine. Školske, ofkors. Lipo piše, sedandesetisedme ... prošloga stoljeća.
Kad nas je naš razrednik, profešur likovnoga Jurica Kezić, inače akademski slikar, malo zaposlija ... A mi jedva dočekali, da zanamisto stari ruzinavi šumpreši (pegla, za sjevernjake) crtamo nešto konkretno. Naše malo misto ....
Morat ću malo povirit gori, nisan sve ove godine obraća pažnju na to ....
Jedino ča mi se malo Vinka razočarala jer je tata bija «bekavac». Zato je Zakonita bila «akavica». Prodana duša odma išla nju zagrlit :heabang:
Nima veze ča se u doba nastanka ove slike mama još nije bila ni rodila (deseti misec '78.) 
Pokušavan malo razbit maglu i prokopat po sjećanjima od nazad četrdeset godin ... Hajduk je još igra na starome placu, ili se taman u ta doba selija na Poljud. Onda je ZAPRAVO vridila ona da protivnici čin ugledaju Split, umiru od straja ...
Haralo se domaćin prvenstvon, kupovi su se osvajali leva-leva .... a i u Evropi bi se učinilo malo više od dva na nogu. Dok ne naleti koja mina ala St. Etienne, PSV ... ili oni Atletiko ča su jučera šalamaštrali moćni njemački stroj od Bajerna ....
Gleda san polufinale lige prvaka Atletiko : Bajern. ka da gledan Hajduk : Rijeka  Makar prvo poluvrime. Atletiko je na snagu, želju, na mišiće udušija puno kvalitetnijega Bajerna. Isto ka i Hajduk Rijeku. Oblak je branija čudo. Ka da mu je naš Brane Oblak otac
A onda drugo poluvrime – jema bit da je Rijeka bila bolja nego sinoć Bajern, uvalila je Hajduku dva komada, a Bajern se samo vrtija oko sebe i vata vlastiti rep cilo drugo poluvrime, sa treneron mudrijašen, dva najboja igrača na klupi pa uđu kad je već bilo deboto gotovo 
Ko zna koliko će godin proć dokle mi budemo gledali ligu prvaka na Poljudu
Blago mi se ... di me je odvela jedna slika od nazad četrdeset godin ... opet u crnilo 
Neću, ne smin bit pesimista ...
Ali to je malo teško u ova doba ... rečeš ćeri da je njezina briga samo da triba dobro učit i da se more upisat tamo di oće. Pa me poklopi da to nima nikakve veze jer ionako neće bit posla za nju. Ajde, bar se složila da mora dobro savladat engleski i talijanski 
Sitin se samo ča se sve meni motalo po glavi u doba nastanka one slike sa početka i mislin da je vrime da pristanen pisat da opet ne zacrnin
Zdravi mi i veseli bili!!!! 
|
