... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Već je jedanaesta godina da u ovo vrime, prid kraj sezone trišanja, razmišljan uvik o jednome te istome.
Sad već šporkaćuni među vama mlijedu po mozgu koja mi je sad šporkarija na pameti ... ali moraću vas razočarat. Ništa nije tako sočno ... i lipo ... i slatko ... ka one najzadnje trišnje! Srcarice! Velike, lipe, dosta ti je dvi uvalit u justa i jemaš ča žvakat. A tek kako lipo zavonjaju (zamirišu, za sjevernjake) kad ih prineseš justima ... mmmmm!
Nekad davno, ka mulac (mali dječak, za sjevernjake) zna san sest na biciklu, pa u Kaštila. Naime, mi iz Mašograda (Kaštel Sućurac, za sjevernjake) kad god bi išli na zapad, u Gomilicu, Kambelovac, Lukšić, Stari, Novi, Štafilić ... rekli bi da gremo u Kaštila. Rekli bi zli jezici, a i neupućeni među vama, ka da Sućurac nije u Kaštilima ... ali to je već tema za neku drugu priču
A glede prevoznoga sredstva, bičiklete, Kambelovac, od milja nazvan Glavograd, bija nan je na granici radijusa kretanja. U ona doba bi dica išli u akciju, najili se trišanj, pazeć da ne slomijedu koju granu da bude i za dogodine ... Nije to bilo ka danas, kad dođe ekipa štetočina u par auta, obrstu stabla ka skakavci, napunidu par vrića trišanja i sutra prodajedu na pazaru ka svoje :puknuću:
Ali nije to jedini razlog moga veselja, u ovo doba godine
Još ka mala, Vinka se slikala sa trišnjan ka rečinan(naušnicama, za sjevernjake) .... na nagovor istoimene babe, Vinke, da je to stari kaštelanski običaj. Mi smo samo tome običaju dodali vrimensku dimenziju, slikajemo se svake godine, u otprilike isto vrime. Kad sazrije najkasnija i najlipša sorta trišanj, ča je jemamo na jednome stablu izad kuće
Ovi put nisan samo Vinku slika, ka ča to radin svake godine ...
... nego san ovi put uspija, mirakuli se događadu, nagovorit i Zakonitu da obisi rečine od trišanj i da mi malo pozira. Nakon pustoga nagovaranja, namištanja, obostranoga grintanja i brisanja desetak štufih & grintavih slika (blaženi digitalac!) izabra san ovi osmjeh, koji je isti ka i nazad malo manje od petnaest godin, kad smo se upoznali
I naravno, iskoristija san jedinstvenu priliku da slikan moje dvi najlipje cure na svitu sa rečinan od trišanj. Nikako da izmamin smješak od obedvi u isto vrime ... ovo je najpribližnije onome ča san tija dobit ...
Sritan i zadovoljan, otrča san do makinje, sredija malo ovi par slika i podilija ih sa vama ...
Ako jemate u ova doba trišanj isprid sebe, u slast van! I zdravi i veseli bili!
Napokon je gotovo, sad lipo i ja mogu napisat koju besidu, nakon prispavane noći, kad je sve ovo završilo u najboljemu redu, bez da se iko njanci ogranfa (ogreba, za sjevernjake), ča je i najbitnije u ciloj priči. Poučeni iskustvima sa priprema, kad je ozlijeđena Doloris Vuljanić, poduzete su nove mjere predostrožnosti i pooštrene postojeće!
A ne virujen da nije ko onako šotokuco (u sebi, za sjevernjake), oli u po glasa, zbrojia koju Krunicu, ZdravoMarijo oli Očenaš
Bilo kako bilo, natjecanje je uspješno privedeno kraju, od 19 prijavljenih ekipa samo Osječani nisu, iz opravdanih razloga, mogli doć na poprište odmjeravanja snaga najzahtjevnije vatrogasne vježbe, koja se najviše približava realnim uvjetima na urbanom požarištu. Pa je i samo zbog toga iznimno zahtjevna i crpi posljednje atome snage iz natjecatelja.
Ekipe su podiljene na klase:
A klasa = do 30 godina
B klasa = 31 – 40 godina
C klasa = 41 – 50 godina
D klasa = preko 50 godina
E klasa = žene, sve dobne granice
Evo i rezultata po klasama, „A“, „B“, „C“ i „E“ ...
... kao i zbirne tabele, di su se rangirali rezultati neovisno o klasi ...
Moj je posal bija, fala na pitanju, ka i uvik vezan za obradu rezultata i ispis diploma za osvojeno misto. Kako je bilo samo 19 (18, kako se ispostavilo kasnije) moga san se lipo prošetat vanka iz dodijeljene kancelarije doli u vatrogasnom domu ...
... malo protegnit noge i nadisat se friške arije (zraka, za sjevernjake). I naravno, zabilužit koju sličicu, ka ča je ova zajednička cile E klase ...
... ili fragmente vježbe domaće muške A ekipe Biočić/Perković, koja je jedina jemala šanse pomrsit planove favoritima iz JVP Split Matijašević/Ercegović ...
I bilo je zamalo, ka i četiri puta dosad. Najbrže vrime, ali uvik ista greška. Ka u onoj priči o kravi i četrdeset litar mlika
Biće bolje, jednog dana, valjda ...
Nakon završenog takmičenja, gori, u velikoj sali, bilo je ništo malo gulaša za pod zub, i proglašenje pobjednika. Najpri, ka ča je i red, na podij su izašle žene, klasa „E“. Njima je medalje i male replike kipa sv. Florijana (koji je isprid vatrogasnoga doma), dodilija zapovjednik DVD Mladost Joško Božin (oni u radnoj uniformi)
Treće misto - DVD Klana, Antonija Iskra-Corallini, Andrea Medvedić
Drugo misto DVD - Mladost 4, Milena Lovrić/Ivana Miolin
Prvo misto i državni rekord - DVD Mladost 5, Ivana Borozan/Irena Brkljača
Priznanja za najstariju mušku klasu od nazočnih, klasu „C“, je dodjeljivao Zapovjednik Civilne zaštite Grada Kaštela, Joško Botić
Drugo misto – JVP Zagreb, Eol Belić/Dražen Đurašin
Prvo misto – JVP Split, Branko Žunić/Jakša Šćepanović
Priznanja za klasu „B“ je dodjeljivao dogradonačelnik Kaštela Zoran Bonacin
Treće misto, DVD Kaštela - Josip Deanković/Ivan Grbeša (ZUM ZUM)
Drugo misto, JVP Split - Petar Kovačević/Joško Šustić
Prvo misto, DVD Kaštela – Ante Petrović/Špiro Radunić (ČUJEM ČELE)
Onoj najjačoj klasi „A“ nagrade je dodjeljivao gradonačelnik Kaštela Ivan Udovičić
Treće misto, DVD Mladost 3, Ivan Šimović/Josip Mandarić
Drugo misto, DVD Mladost 1 – Tomislav Kereta/Joško Šarić
Prvo misto, JVP Split - Teodor Matijašević /Josip Ercegović
... kojima je pripa i prelazni pehar, ka apsolutno najboljim natjecateljima na ovogodišnjem takmičenju „Vatrena Mladost“
... i time je službeni dil programa završija. Čula se velika tutnjava u dvorani, jer je svima iz organizacije pa jedan veliki kamen sa srca ... uključujući i mene
Sve posli toga je bija oni najbolji, neobavezni dil ovakovih druženja ... kad san slika sve nagrađene na natjecanju ...
... Draga se napokon uspija slikat sa vlastiton ženon ...
... Mentor, ili kako bi zli jezici rekli „Gospodin Zamalo“, se uvalija među novopečene državne rekorderke ...
Nesuđenoj članici pobjedničke ekipe želimo brz oporavak ...
Kako okrenija da okrenija, domaće fire-combat cure su bile zvijezde večeri ...
I nije zaludu ono da cukar dolazi na kraju
Zahvaljujući kolegi vatrogascu Miji Jarediću i njegovoj opremi, mogu ovde prikazat jedinstvenu snimku fire-combat vježbe domaće ekipe Kereta/Šarić iz prvoga lica, jer je Tomislav Kereta na kacigi nosija pričvršćenu GoPro Hero 4 kameru kojon je sve zabilježeno
Video: Mijo Jaredić w. GoPro Hero 4
Ja san se mora lagano uputit doma, taman san se na vratima susreja sa harmonikašen, i ne sumnjan da je ekipa nastavila slavit i dalje ...
Iako je jučer bila druga polufinalna utakmica Lige prvaka, nije bilo šanse da propustin ovo događanje. Ali, kako je Prometej nosija na prstenu kamenčić sa Kavkaza di je bija okovan, tako san i ja jednu od moji standardni šilterica zaminija sa žuton «Juventusovon». I stalno pratija jednin okon rezultat priko neta. Forza Juve! Pa makar me zato Vinkica gađala gumicon. Za brisanje. Jer je grintava di njezin ljubimac, poznati metrosexualac, CR7 nije proša u finale.
Molajmo sad na miru nogometna događanja i petavanja rogi na kapu, koju san i jutros na posal nosija ... meni je bilo bitnije ono ča je bilo jučera u "Quasija". Nismo jemali nikakove šanse za osvojit «medalje» tj. jedno od prva tri mista u ukupnome plasmanu, ali san jučera posebno gušta. I nije mi bilo teško uznit svu foto-opremu ča je jeman gori na vrh pokojne robne kuće «Dalma» di se smistija kafić «Quasimodo», poprište događanja koje pohodin evo već drugu godinu. Obeća san snimit jednu (oprosti Šime!) milenijsku skupnu fotografiju svih učesnika finalnog kviza. Neki bi rekli "grupnjak", ali to mi zvuči ipak malo grezo, je li
Počekali smo malo više dok se svi skupimo, dok se pozornica raščisti, i dok Renato zasedne za svoj stolić da počne prva serija da-ne pitalica ...
Potrajalo je još niko vrime da dobije svoj standardni Inka Tonic Water i finale je moglo počet, u ugodnoj atmosferi, okruženin poznatin licima koji su se krili iza živopisnih imena ekipa ...
«Poletarci»
«Zunzi»
... gosti Ižbenika ... «Glavate želve»
«Supermen me zna»
... koji su čak jemali svoju navijačku skupinu, da sve bude u điru baluna ...
Prema stanju na tablici, glavna bitka za pobjednika cijele sezone vodila se između ove dvi ekipe:
«Defora»
«Dražemanski»
Pobjedu su na kraju premoćno osvojili «Dražemanski», ka i glavnu nagradu, set ulaznica za «Ultru». Između druge i treće serije pitanja svi smo se nagurali na pozornicu iza Renata, i snimili već spomenuti «grupnjak»
Nota bene, moran priznat da mi je uspilo tek iz drugoga puta, jer mi je prvi put ponestalo vrimena da dođen i ja među ekipu da ostanen na slici, uz zdušno skandiranje ekipe "Šime,Šime!" Nismo se ni okrenili, došlo je vrime kad se Pepeljugina kočija pritvara u bundevu, i tribalo je poć doma, ujutro triba poć radit
Rastali smo se uz «doviđenja najesen», u novoj sezoni «Quisimoda», kad je Renato svečano obećao promijeniti pravila, referendum i javna rasprava na fejsu već traju ... a do tada ... Zdravi i veseli bili!
Uključujući se u sveopći «bum» fire-combat natjecanja i naše je društvo, DVD «Mladost» iz Kaštel Sućurca, lani prvi put organiziralo natjecanje pod nazivom «Vatrena mladost» od čemu san pisa, kad je to, gle slučajnosti, bija moj 600. post na blogu ...
Bija san povirit na par natjecanji sa mojima, u Karlovac na «Četiri rijeke», i ovde, u susidstvu, u Zapadnin Kaštilima ... vidin kako ekipa grize, vježba, cipa teretanu ... valjda su osjetili da se u cilome sistemu CTIF-ove klasične vježbe III-1/a napokon nešto prominilo. Zli jezici bi rekli da je CTIF sam po sebi konzervativnija organizacija od FIFA-e .... osobno mislin da i nisu daleko od istine
Sama vježba prilično realno dočarava situaciju na nekome urbanom požarištu, i to daje draž natjecanju, a i atraktivno je za gledatelje. Triba napomenit da je vježba iznimno naporna i zahtjevna, tako da nije čudo da se natjecatelji nakon završetka samo izvrnu na kosti pa in triba par minuti da dođu sebi, jer se vježba u kompletnoj opremi, vatrogasnom odjelu, čizmama, sa izolacionin aparaton (maska i boca s kisikom) i još par sitnica
Svake je godine sve zanimljivije, lani su natjecanje poharali «vanzemaljci» iz Žrnovnice, koji ove godine ne vježbaju, a njihovo mjesto polako zauzima ekipa JVP Split.
Mario Barbarić i Ivica Aljinović, lanjski Mesi & Ronaldo iz Žrnovnice
Međutim, ako situacija u najjačoj muškoj konkurenciji pomalo sliči na HNL (bez Mučkog Đubreta) ovi put bi mogla bit zanimljiva ženska konkurencija ... ono ča sad znan, tribale su nastupat tri domaće ženske ekipe, ali je jednu zaustavila ozljeda, a očekuje se da bude još koja od furešti ekipa, jer prijave još nisu zaključene ...
... pa bi u subotu na programu moga bit vrlo zanimljivi vatrogasni okršaj u konkurenciji ljepšeg spola ...
Kako bilo da bilo, svi ste pozvani, a mame i tate, ne zaboravite povest ni dječicu jer će tijekom i nakon završetka natjecanja, biti «Dan otvorenih vrata» i vaši juniori će jemat na raspolaganju nekoliko iskusnih boraca sa vatrom koji će strpljivo odgovarat na njiova pitanja ...
Vidimo se u subotu, u dvorištu vatrogasnoga doma!
Zdravi i veseli bili!
Bar ono čega se sićan u ove pedesetidvi godine koliko san prikobacija priko glave, proveja san prvi maja na puno različiti načini. Osandeseti godin prošloga stolića bija je đir poć na planinarski dom „Putalj“, u po Kozjaka, pa tamo feštat. Ča je bilo i nije bilo dobro. Dobro je bilo ča su bila dva dana praznika (prvi i drugi) pa si se moga malo rikuperat (oporavit, za sjevernjake) dan kasnije, a ono ča je bilo malo manje dobro je to ča još nije bija probiven oni put priko Kozjaka, pa se odilo kroz Gaj (nisan se zajeba, kod nas se uvik Gaj pisa velikin slovon!). Danas, ako bi i doša do gori tin puten, nizdol bi saša ili helikopteron ili kolima od hitne, uz usputnu reanimaciju. Uz puno puti citiranoga Dannyja Glovera a.k.a. Rogera Murtaugha: „I'm too old for this shit!“
Straj me iti spominjat ondašnji običaj da se gre sa planinarskoga doma na vrj Kozjaka na improviziranome igralištu bacit na balun
Nima smisla plakat za prolivenin mlikon, sve u svoje vrime, ali ni ovi uvod nije bez veze. Danas mi se nije dalo nigdi odit, ka ni mojin dvima principessama. Digli smo se deboto za obid. Sritni i zadovoljni ča vanka ne pada kiša, jer je tinjala mala nada da ćemo ipak negdi poć prošetat. Ali kako se nebo mrgodilo, i oti tanki plamičak nade se udunija, pa smo, nakon popodnevnoga pižolota, odlučili da se ipak malo maknemo iz kuće. Kasno je bilo za obalazit sve one brojne „fažol-hepenninge“ u bližoj i daljoj okolici, a ni u Trogir nan se nije dalo, jer je cili grad zabarikadiran radovima, pa me to odma ubilo u nastojanju da povirin manifestaciju koja se zove „Srednjovjekovni Trogir“. Ili tako nekako, ispraviće me trogirski domoroci/domorotkinje, ako san falija
Za kino nije tribalo ni jednu od nji dvi, Vinkice i Zakonite, puno nagovarat, samo da još izaberemo koji film. Nismo se puno mislili, kad smo odbacili one ča smo is već gledali, ka i one ča is, iz raznorazni razloga, ne moremo gledat svi troje. Izbor je sam iskočija iz Cineplexxova repertoara: Bezvremenska Adalline.
Sad dolazimo do onoga moga uvoda ... u ovome filmu je, sticajem okolnosti, nadnaravnih događaja, koincidencija i čega još ne ... Adalline Bowman u svojoj dvadesetidevetoj godini pristala starit!
Znači, ostvarija joj se san svih žena, a bogami i muškaraca, da zamrznu život u najboljin godinan, kad su već stekli neko životno iskustvo a još su itekako u snazi
Rođena 1908. godine, ostala je „zamrznuta“ u tijelu koje je imala 1937. kad joj se dogodila prometna nesrića, od koje je sve počelo ...
Iako to zvuči ka ostvarenje mokrih snova deboto svakoga mlađega od trideset godin na ovoj zemaljskoj baloti, to je predstavljalo za nju prokletstvo, jer se morala stalno selit, minjat identitet, bižat od svakoga, pogotovo kad je pokupija FBI u jeku makartizma i „lova na viščice“.
Jedino je njezina ćer znala za cilu priču ... jedina nedoumica koja mi je nakon filma ostala Je li jon David Bowman ča u rodu, ili se to scenaristu samo omaklo
Ali neću van sad pričat cili film, iako me svrbidu prsti da otkucan sve do kraja na tastaturu
Ostaviću van da ga pogledate do kraja, jerbo ga toplo priporučan, kako ja, tako i ove moje dvi prinčipese!
Zdravi i veseli bili!
:puknuću:
