Već je jedanaesta godina da u ovo vrime, prid kraj sezone trišanja, razmišljan uvik o jednome te istome.
Sad već šporkaćuni među vama mlijedu po mozgu koja mi je sad šporkarija na pameti ... ali moraću vas razočarat. Ništa nije tako sočno ... i lipo ... i slatko ... ka one najzadnje trišnje! Srcarice! Velike, lipe, dosta ti je dvi uvalit u justa i jemaš ča žvakat. A tek kako lipo zavonjaju (zamirišu, za sjevernjake) kad ih prineseš justima ... mmmmm!  
Nekad davno, ka mulac (mali dječak, za sjevernjake) zna san sest na biciklu, pa u Kaštila. Naime, mi iz Mašograda (Kaštel Sućurac, za sjevernjake) kad god bi išli na zapad, u Gomilicu, Kambelovac, Lukšić, Stari, Novi, Štafilić ... rekli bi da gremo u Kaštila. Rekli bi zli jezici, a i neupućeni među vama, ka da Sućurac nije u Kaštilima ... ali to je već tema za neku drugu priču 
A glede prevoznoga sredstva, bičiklete, Kambelovac, od milja nazvan Glavograd, bija nan je na granici radijusa kretanja. U ona doba bi dica išli u akciju, najili se trišanj, pazeć da ne slomijedu koju granu da bude i za dogodine ... Nije to bilo ka danas, kad dođe ekipa štetočina u par auta, obrstu stabla ka skakavci, napunidu par vrića trišanja i sutra prodajedu na pazaru ka svoje  :puknuću:
Ali nije to jedini razlog moga veselja, u ovo doba godine 
Još ka mala, Vinka se slikala sa trišnjan ka rečinan (naušnicama, za sjevernjake) .... na nagovor istoimene babe, Vinke, da je to stari kaštelanski običaj. Mi smo samo tome običaju dodali vrimensku dimenziju, slikajemo se svake godine, u otprilike isto vrime. Kad sazrije najkasnija i najlipša sorta trišanj, ča je jemamo na jednome stablu izad kuće
Ovi put nisan samo Vinku slika, ka ča to radin svake godine ...
... nego san ovi put uspija, mirakuli se događadu, nagovorit i Zakonitu da obisi rečine od trišanj i da mi malo pozira. Nakon pustoga nagovaranja, namištanja, obostranoga grintanja i brisanja desetak štufih & grintavih slika (blaženi digitalac!) izabra san ovi osmjeh, koji je isti ka i nazad malo manje od petnaest godin, kad smo se upoznali
I naravno, iskoristija san jedinstvenu priliku da slikan moje dvi najlipje cure na svitu sa rečinan od trišanj. Nikako da izmamin smješak od obedvi u isto vrime ... ovo je najpribližnije onome ča san tija dobit ...
Sritan i zadovoljan, otrča san do makinje, sredija malo ovi par slika i podilija ih sa vama ...
Ako jemate u ova doba trišanj isprid sebe, u slast van! I zdravi i veseli bili! 
|
