Puno nas, ja prvi, samo letamo okolo ka muve bez glave u utrci sa spiralon života. Ono najbliže nekadašnjoj socrealističkoj floskuli „kulturnoga uzdizanja“ mi se svodi na odlazak u kino, najčešće na gledanje nekog od novih animiranih blockbustera, kojima najčešće odma nakon špice znan kraj.
U zadnje vrime niti to, nego ako i odveden Vinkicu u kino, sačekan je nakon završetka filma isprid kina a ja gren učinit đir po nekome od hramova potrošačkoga društva, bilo da je to Joker, u slučaju Cinestara, ili City Center One, u slučaju Cineplexxa. Takvima ka ča san ja „Noć muzeja“ dođe super ka malo pranje nečiste savjesti, a i ka razlog više za natirat samoga sebe, zajedno sa bližnjima, na obilazak muzejskih prostora.
Svatili su to i oni sami, pa se nan sirenski zov samog događaja još dodatno pojačali raznin pogodnostima, ka ča su (bar u Kaštila) 50% popust na knjige i ostale publikacije u muzeju.
Moja Kobila Suzi (tm) je krenila pod punin opterećenjen, osin Zakonite i Vinkice, nagovorili smo i ujka Antu. Prva stanica putešetvija nan je bila, a di će ako ne u Mašogradu ...
Muzejsko-izložbeni prostor „Podvorje“, od prošle godine dil Muzeja grada Kaštela, spremija nan je bogati program. Osin stalnoga postava, koji je još u izradi ...
... pripremili su nan i izložbu o arheološkin istraživanjima okoliša crkve sv. Križa u Ninu.
Naravno, nismo bili sami u điru po muzejima ...
... a i djelatnici, sa prigodnim pojačanjima za ovu priliku, trudili su nam objasniti, na popularan i razumljiv način, čime se svi oni bave.
U suradnji sa Gradskom knjižnicom Kaštela bila je organizirana i mala radionica za djecu o povijesti Kaštela:
Nakon kratkog pregleda što nam to od publikacija nude po povlaštenim cjenama (-50%)
... napustili smo vode matičnog muzeja, timbrali kartelu ...
... i krenili put Dioklecijanove vikendice ... prvi nan je po redu bija Galerija Emanuela Vidovića. Da čovik ne poviruje – tribalo je čekat red da se može uć unutra
A kad smo već ušli nismo baš jemali vrimena stat kraj svake slike i guštat ... sve nikako na brzinu. Uspija san slikat kako je Poljud izgleda u daleka vrimena prije baluna ...
... i jednu staru panoramu Splita koja mi nije uspila stat u fotoaparat nego ovako, utreso i nakrivo ...
.... ali san zato nabavija njezinu reprodukciju na četiri podmetača koji sastavljeni daju, naravno umanjenu, proporcionalnu reprodukciju panorame staroga Splita, di se vidu okolna brda koja su obrađivali splitski težaci, ka i monumentalna crikva sv. Petra koja je ovancala u bombardiranju još za vrime onega rata. A naviše ciloga grada, ka Akropola iznad Atene, dominira tvrđava Gripe.
Onda smo malo prošetali do Pjace (Trga, za sjevernjake) povirit „Izložbu o ljubavi i ljubavnim prijestupima u vizualnojh umjetnosti australskih Aboridžina“. Iako sam naziv budi određene bezobrazne konotacije, radi se, makar i o nehotičnoj, podrugljivosti koja je nastala u prijevodu na engleski. Radi se prvenstveno o pokušaju prikazivanja osnovnih simbola tradicionalnoga aboridžinskog slikarstva, a izložbu je nikidan otvorila ambasadorica Australije ...
Sa Pjace smo, potom, krenili malo uzabrig. Ali najpri, koji bi to bija đir proć kraj Grgura a ne badnit se malo u njegov palac, za sriću ...
Učas smo došli do sveučilišnoga kampusa, di se smistila nova zgrada splitske Sveučilišne knjižnice. Gospe moja, ka da san uliza u svemirski brod. Sva srića da OVOGA nije bilo u vrime dokle san ja studira, jerbo bi još više odužija slatki studentski život, a ne samo osan godin (za VI. stupanj) ka ča san bija napravija. Sve kompjuterizirano, materijal nadohvat ruke, čisto, novo. lipo, funkcionalno ... i radi do ure izad ponoći!
I za ovo san svečano obeća da ću doć povirit jednu večer po komodu, da sve vidin polako i natenane ...
... Večeras san ipak doša radi nečega drugoga.
Doša san slušat stihove od Tonča Petrasova Marovića, koje je čitala Snježana Sinovčić Šiškov, naša sućuraška nevista ...
Moran primjetit da je, zanamisto iz starinskoga libra, pisme čitala sa tabletića. Iskoristija san priliku, osin da je zamolin za fotografiju, da odnese svome Nenadu Šiškovu Gemiču moj, pardon Vinkin libar, kojega mu se odavno spreman odnit, ali nikako da se nađemo u isto vrime na isto misto.
Puni utisak, krenili smo na tvrđavu Gripe. Ko bi mislija da se obično traženje parkinga more pritvorit u veliku noćnu avanturu. Nakon drugoga đira oko Gripa, kad san osta sa auton zarobljen u krkljancu, posla san nji troje da krenu unutra, a ja san nastavija điravat, dokle pukin slučajen nisan naletija taman kad je jedan izlazija vanka. I uspija se parkirat skoro odma kraj ulazni vrat o tvrđave.
Nima puno da san bija povirit u Hrvatski pomorski muzej, ove zimske praznike kad je Vinka bila na kreativnu radionicu, ali san onda, mea culpa! budaletina, doša bez fotoaprata, i beštima svu žensku rodbinu do sedmoga kolina svima onima koji govoridu da će fotoaparati na mobitelima „ubit“ prave, dedicirane fotoaparate.
Ovi put san spremno napunija sve baterije ... i krenija u obilazak.
Spremili su posebnu instalaciju povodon stogodišnjice početka Prvoga svjetskoga rata ...
... dvadeset i osan pušak koje predstavljaju 28 zemalja koje su uzele učešća u Prvome svjetskome klanju. Impresivno! Ali na moju i posebno Antinu veliku žalost, privremeno je bija zatvoren dijal muzeja koji je pokriva RATNI dijal pomorstva, od torpeda do brodova i ostalih oružja koji su se koristili u pomorskon ratovanju. Još jedan „popravni“ u izgledu, u bliskoj budućnosti, naravno. Dozna san da radu četvrtkon cili dan, to nan obodvojici, i Anti i meni, odgovara.
Zatim smo krenili u civilni/trgovački dio morskih aktivnosti ... di smo mogli prigledavat cilu paletu maketa brodova i originalnih dijelova korištenih na starim brodovima
... a posebno još i ovi mali dašak Mašograda ...
... antički „pitos“, koji je izvađen iz mora na lokalitetu Trstenik, u Kaštel Sućurcu.
Onda smo se još malo prošetali vanka, pentrale su se one dvi po brodu Bakar ...
... uspija san vidit i dosta poznatih faca, ali samo san ove dvi šinjorine uspija slikat ...
... kasna je već bila ura, Zakonita je počela vatat zraka, ka riba na suvome, pa je i to bija znak da se uputimo lagano na zapad ...
Usput smo na svin mistima na kojima smo bili malo obnovili literaturu, da se jemamo čin bavit ove dane, jer prognoziraju da ova gnjila južina neće fermat još cilu šetemanu ...
Do iduće prilike, stojte mi dobro ... i zdravi i veseli bili!
|