To je pitanje koje se kolektivnom sviješću moga Mašograda provlači već evo sedandeset godin.
Zašto? Zašto je bombardirana crkva u Kaštel Sućurcu, od koje je osta samo kampanel, oni na Rivi, kod pazara i peškarije. I to u doba kad je bila misa, a crikva puna svita ... Godinama je cvit sućuraške inteligencije ulaga ogromnu volju, energiju i trud za doznat odgovor na pitanje iz naslova. Grupa entuzijasta iz udruge za očuvanje kulturne baštine „Podvorje“ iz Kaštel Sućurca je otišla do tada najdalje u svojim nastojanjima. Došli su do materijala koji dokazuju da je to bombardiranje izvela eskadrila bombardera B-25 USAAF, američke jedinice pod RAF-ovom komandom, a baza toga skvadrona je u Alabami. Znači, došli smo do odgovora na pitanje „tko“ i „kako“ ... ali na ono iz naslova još nema odgovora. Ponovo je u novije doba pokrenuta inicijativa ne bi li se što novije doznalo, došlo se do nekih novih saznanja koje su nam predočile sijede i pametne glave ...
Branimir Lukšić, Katja Marasović, Ivanka Kamenjarin, Tihomir Rajčić
... na predavanju koje je u utorak 2. prosinca AD MMXIII upriličeno u kino dvorani „Sv. Juraj“, a povodom sedamdesete obljetnice nemilog događaja, uz glazbeni dodatak naše domaće klape „Podvorje“ ...
... samo, to je još uvijek u obliku gdje se puno puti koristi ono „vjerujemo“ i „najvjerovatnije“ ... još uvik su najopipljivije i najvjerodostojnije činjenice samo ona imena ča su na ploči, na starome kampanelu, i koje je velečasni čita na misi na sam dan obljetnice tužnog događaja. Ti su ljudi poginili na pravdi Boga, kako se ono reče, ni krivi ni dužni, radi nečije naredbe, spleta okolnosti ili nesretnoga slučaja, bojin se da će bit teško ikad doznat sa sigurnošću.
... i velečasni se zagleda u Onoga Gori, ka da i njega pita "Zašto?" ...
Jedino ča se još sa sigurnošću more reč je da su oni stradali ovod, u svome rodnome mistu, a ne u Jasenovcu, kako su sa nekin morbidnin zlonamjernin „mišanjen kostiju“ osvanili na nekakvome fantomskome popisu žrtava na tome, još strašnijemu mistu ...
Nešto puno, puno opipljivije i, rekli bi neki napokon dostojno i kako Bog zapovida, dogodilo se ove godine na način da su obilježeni temelji stare crkve, odmah uz kampanel ...
Nakon mise za poginule u tome strašnome događaju, iz župne crkve je krenila procesija sa upaljenim šterikan ...
.... koju je predvodio nabiskup mons Barišić, uz don Emanuela Petrova kao sadašnjeg, don Radojka Vidovića kao prijašnjeg velečasnoga u našoj župi, kao i par drugih svećenika: don Mladen Parlov, don Božo Renjić ...
... odmah za njima su išli vatrogasci ...
... i veliki broj mještana koji su došli da odaju počast nevino poginulin Sućuranima prije sedan desetljeća. Priko rive, do staroga kampanela i decentno uređenoga prostora tlocrta stare crkve, gdje su svećenici na čelu sa mons Barišićem izrekli blagoslov za sve poginule toga dana, nakon ča su mjesne i gradske vlasti mekle vijence u spomen za poginule.
I šta reč poslin svega ovoga? Pitanje iz naslova ostaje i dalje, pokoj vični daruj in Gospodine i svitlost vična svitlila njima!
|
