umorno_oko

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Komentari On/Off

Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Linkovi ...
Blog.hr
HR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur

free web counter


Ovamo volin povirit ...
Eleonora Bego
Nenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova

Photobucket


... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.

Moji E-mailovi:
E-mail

Photobucket
Photobucket
Photobucket

Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015

30.11.2013., subota

Veni, vidi, ne viči ...

Ne mogu reć da je počelo prije koji dan, počelo je puno ranije. Još nazad desetak godin. Kad san se odvažija prvi put poć na „Milijunaša“. Naravno, koga bi drugoga moga onda vodit ka pratnju nego moju Zakonitu. To je bilo još iz doba kad nismo napunili njanci godinu bračnoga staža ...

 photo 100_2036_zps5d03ceb6.jpg

... pa je donekle razumljivo ča san je jedva pozna kad je izašla iz HTV šminkeraja. Od otoga prvoga, donekle neslavnoga nastupa kad nisan proša brzi prst pa do danas prošlo je puno mojih kviz-epizoda. neke su bile uspješne, a neke baš i ne. Skoro me dotukla lanjska epizoda na kvizu „Sve u 7“ kad san van svima zaželija Sritnu Novu 2012. godinu ...

 photo hrkljus.jpg

... da bi me zamalo zgazija Orient Express. Toliko da san skoro bacija kvizaško oružje u trnje. Srića da se ljudi, njiova mišljenja i politika kviz-izdanja na HTV-u ipak ... s vrimenon ... minjaju. Neko se sitija napokon ukinit oni kviz formu, najgoru kviz-licencu koju san jema prilike gledat. ne znan je li zajebanija za sudjelovanje, ili za gledanje u ulozi nedužnog gledatelja. Koji se ponekad uhvati u grešnoj žudnji za reklamama, da bar donekle uzme predah od dubokoumnog razmišljanja nekoga bajnog „igrača“ u stilu „vuče me ovo, zvoni mi ovo“ koji se polako, sa sve većim brojem odgovora polako utapa u živom blatu vlastite nesavršenosti. Malo je teško reć neznanja, jer niko, pa ni legende ka Mirko Miočić, ne može reč: Ja ću to proć! sa 100% vjerojatnosti. Kladioničarskin rječnikon: sa koeficijenton 1.00!
Moju skoro ugaslu žeravicu zanimanja za kviz-aktivnosti pobudila je nedavna najava nove kviz-forme na Katedrali hrvatskog duha: Potjera (u engleskom originalu: Chase) koja me osvojila nakon prve odgledane emisije. Prema pričama kolega sa facebook grupe „sve u 7“, koja se sada zove „Potjera“ radilo se o jednoj svježoj i dinamičnoj formi, koja je nešto između „Najslabije karike“ i „Milijunaša“, sa ograničenjima vremena za odgovor tako da se nikada više ne mogu dogoditi nekakvi Goran ili Željka koji sebično potroše cilo vrime emisije samo za sebe.
Nakon prve odgledane emisije sa gušton san ispunija prijavnicu na webu. Još jedna novost u odnosu na prošle kvizove: nema beskonačnog zvanja 060 brojeva i nabijanja zarade telekom operaterima. Ispunija san samo par prijava i nakon nekoga vrimena dobija mejl od tete Maje da san odabran za kviz. Snimanje 27. 11. AD MMXIII thumbup
Jedva san dočeka polazak, čak san, za divno čudo, i prispija na bus, i nisan ništa zaboravija uzest, ka na prošome nastupu headbang kad san zaboravija mobitel.
Ovi put je sa menon sve bilo u redu, ali je zakazala tehnika. Bus je pomalo uzaša do Klisa, mislija san da ga štedi, taman san prigorija ča gremo staron ceston, radi bude ... nikako smo došli do Knina, ali uzgor, uza oni brig, jedva. Na Vrilu Zrmanje smo se pridali, ne mi nego bus ...

 photo vrilo_zrmanje_zps8df7675e.jpg

Morali smo čekat dokle se do gori nije popeja drugi njiov bus, a onda smo se, nakon horor-iskustva vožnje staron ceston po prvin znakovimaa snježne mećave, dokopali Gračaca i autoceste. Dobro, nije baš bilo ugodno iskustvo. ali dovoljno umirujuće da se moglo čak i malo ubit oko ...
Vrime je neumorno curilo. Prvobitna varijanta je bila da dođen gori oko osan i po, eventualno se nać sa ekipon i poć leć u neku normalnu uru. Okrutna stvarnost začinjena vremenskin prilikama je bila puno sirovija. Božjon providnošću, kao i onom sastavljača voznog reda, autobus je nakon dolaskaa u Metropolu krenija Savskon, pa san brzinski zamolija šofera da mi stane priko puta Televizije. Dalje je „samo“ tribalo prić cestu od jedno dvanaest traka, sać se nizaskale, i pozvonit na vrata hotels „Fala“. U 23:45 ... prije nego san se bacija u posteju, puka me još jedan flešbek. Na istome mistu, skoro isti, osin miša i tastature, stoji komp koji služi gostima za pristup internetu.

 photo stari_komp_zpscb91ea02.jpg

Isti oni priko kojega san, kad san ovde noćija užežin jednoga od prvih nastupa u susjednoj zgradi HTV-a, napisa prvi post iz dijaspore thumbup Uz umilne zvuke modema i njegovu opjevanu brzinu.
Nakon mirnog sna i obilnog doručka u hotelu, uputih se lagano do mjesta događaja. Prista san brojit još tokom odlazaka na „1 protiv 100“ koji mi je ovo put po redu da dolazim. Nakon šta nas je teta Branka pokupila ka pačiće male na zbornom mjestu od milja zvanom „Intim bar“, prionili smo poslu, polako, laganini ... probali smo ča tribamo radit kad se bude zapravo snimalo ...

 photo proba_zps58ab8378.jpg

... je li tehnika u voznom stanju ...

 photo tehnika_zps126daf24.jpg

... i jesu li sve žarulje upaljene ...

 photo jazbinalovca_zpsbe8c09d7.jpg
... jazbina strašnog lovca ...

.. pa smo se malo uputili marendat, prije nego se zapravo uvatimo posla. Pri tome, ka i uvik, tamo naletin na zanimljive, meni poznate ljude kvizaške provenijencije, ka npr. Maria Kovača, autora one poznate floskule o „kvizašima kao vitezovima uzaludnog znanja“ ...

 photo mariokova10D0ija_zpsb493d905.jpg

,,, koji, kad se ne bavi snimanjem dokumantaraca o namještenim utakmicama organizira pub-kvizove po Zagrebu.
Mislin da ovoga barbu brez kularine, ča mi pomaže pridržat kolegicu kvizašicu Ivanu Znaor da ne padne, ne triba posebno predstavljat ...

 photo ivana_mirko_i_ja_zps85b5d350.jpg

... ka ni ovega ča jema malo bolje očale od mene i u ruci drži knjigu „Nima meni do Vinke ... i do moga Mašograda“ ...

 photo knjigatariku_zps4a0aae88.jpg

Posal smo odradili, a kako je bilo, moraćete se ipak strpit. Malo, ne puno ... 15. 12. će začas doć, nedilja, poslin dnevnika, sporta i vremenske prognoze na HRT1. Lipo smo se ispozdravljali, popili jedno piće za „do viđenja“ ...

 photo rastanaksekipom_zps16a4bb17.jpg

... i kad san se već tija uputit prema izlazu, ugleda san jednu priliku koju nisan tija propustit. Uredno san zamolijaa Vragece za jednu zajedničku sliku sa „Smogovcima“, na što su oni drage volje pristali, dok je Zadro zviždukao muzičku temu iz serije ...

 photo smogovci_zps327de04c.jpg

Sad je već bilo krajnje vrime da se uputin vanka iz zgrade na Prisavlju, te da se sad nađem s rodbinom i prijateljima, kad već nisam jučer zbog produženog putovanja.
Fala lipa još jednom prijatelju Zvonku, inače autohtonome Purgeru, koji mi je pokazao nešto znamenitosti metropole oko trga, s obzirom na moj ograničen radijus kretanja ...
Osim bana Jelačića, tu blizu ima još zanimljivih spomenika, kao ovaj „kumici sa placa“

 photo kumicasplaca_zpsba3de471.jpg

Dobra prilika da bacin ča munite (sitniša, za sjevernjake) u Manduševac. Dobrih želja, pogotovo onih ispunjenih, nikad dosta ...

 photo manduscaronevac_zps9b83e772.jpg

Pritom su mi malo upali u oko zanimljivi izričaji lokalnih umjetnika grafita....

 photo grafit_zps4a8d94f8.jpg

Približilo se i vrime odlaska, ponnoć manje pet (23:55, za sjevernjake) ... i put do doli je proša začas i bez nekih većih smetnji, jer je sv. Roko bija prohodan. Zaustavili smo se samo jednom, na po puta, pa san jema opet, u malo vrimena, pozdravit legendarnoga medvida u Macole!
Kao što rekoh, bar mi se jedna želja ispunila ... da dočekan zoru u južnim krajevima.
A kako je bilo na samome snimanju?
Jesan li ča dobija?
Puno će pitanji ostat neodgovoreno do 15. 12. ove godine, deset dan prije Božića.
A dotle, ka i uvik ... Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

- 00:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.11.2013., nedjelja

Povratak starim vještinama ...

Jo, da me more moj pokojni otac sad vidit, mislin da bi mu bilo srce veće od kamiona. Dunkve, nisan više moga ... ali pomalo, ajmo od početka.
Mi Garbinovi, jemamo gori na katu koliko/toliko novu TV, onu modernu, tanku, Grundig, staru cca 4 godine, ono, kuva kafu, čisti kuću, puši, liže, radi sve ča van pade napamet. Pojačanu sa medijskin playeron koji je od nje učinija pravu pametnicu, da ne rečen Smart TV. I bija bi stvarno gudin kad bi se na nju potužija, nek potraje još koju godinicu ... ali nije to mene ponukalo da se posla uvatin. Nego ona doli, kod Danilovih. Stara Samsungova, punoljetna TV, ona velika duboka, neloša za vidit. Ali je za čut ajme headbang
Najprin je crka njezin daljinac, ali ajde, to smo rješili, dižemo se pojačat i smanjit na samoj kašeti. Nikako nać (prova san tri) univerzalni daljinac ča jon odgovara. Ali to još nije sve, kako bi se prije reklo u reklaman, kad je krepa daljinac od digitalnoga prijemnika! Reka san već da je stari Samsung lip za vidit, slika OK ... ali je negdi u zvučnome sustavu televizije ništo išlo nađavla, pa brumaje (čuje se brujanje, za sjevernjake) da se čuje kroz tri zida.
Ne triban van ni govorit koliko je to mome osjetljivome uhu išlo na ganglije. Dobro je bilo dokle je digitala radila, pa bi pojača na nju, a smanjija na Samsunga i bilo je podnošljivo, ali kad je krepa daljinac od digitale, a zvuk na nju osta smanjen, mora bi pojačat Samsunga da bi se išta čulo.
Vazmen ja u ruke daljinac digitale, vidin okrznut na par misti, nekome je bija odletija na tvrdu podlogu, ali, gle čuda, niko neće da prizna da se to dogodilo baš njemu/njoj puknucu
Trpija san to par dan, ali jutros mi je to toliko lupalo po ušima, da san odlučija skinit paučinu sa moga staroga alata ... ovega unimera ča san ga još od pokojnoga oca naslijedija ...

 photo unimer_zps9633eb33.jpg

... i ovega šaldadura (lemilice vulgaris, za sjevernjake), izvađenoga iz nekoga generičkoga alata „za popravljanje kompjutera“ ...

 photo lemilica_zps9325b07f.jpg

Razastra san podlogu na stol, i uvatija se posla, uz podsmjeh ukućana. Dobro, možda se nisu baš prid menon smijali, ali ono ča bi reka naš svit, na čelu in je pisalo. Uz pomoć povećala, vidin da se odspojila žica na glavnoj IC diodi, priko koje daljinac komunicira sa digitalnin prijemnikon.
Kad san se već uvatija alata, onda san rastavija i stare slušalice, Sennheiser HD-407. Još žalin, kad san ih prije par godina bija uzeja u pokojnoga Ve-mila, dokle je još u Primi 3 jema butigu.
Ne žalin ča san ih uzeja, dapače, žalin ča nisan uzeja bar još jedan par, onako, za rezervu. Za te pineze (150 kn) ne sićan se da san jema bolje slušalice na ušiman, da ne rečen u rukan. Možda jednom davno, isto Sennheiserove, ne sićan se naziva, zelenoga kućišta, isto poluotvorene, došle su me u Trstu 80 DEM i malo straja na carini da me ne rebne, ali to je opet više od 150 kn thumbup
Nakon kratke i žestoke borbe mene, lemilice i unimera s jedne strane, te daljinca i slušalica s druge strane, završeno je sa potpunom pobjedom moje ekipe. Daljinac radi, a slušalice se čuju na oba uva! party Na opće zadovoljstvo ukućana, kojima je ono brujanje isto tuklo po ušima, ali in je valjda smetalo manje nego meni. A ja san na žuntu dobija opet dobar zvuk na uši. Taman sad slušan jednu kompilaciju produženih remiksanih verzija hitova osamdesetih. Evo i fotografije sada ispravnih stvarčica. Baterije su tu samo slučajno cerek

 photo slusaliceidaljinac_zpsd3f8eed1.jpg

Srce mi je, do daljnjega na mistu. Još mogu držat šaldadur u ruke, bez da se ispečen, i još uvik mogu duperat (koristit, za sjevernjake) mjerni instrument na zadovoljavajući način. Otra san malo ruzinu (rđu, za sjevernjake) sa mojih davno nekorištenih vještina, ko zna, more i zatribat u dogledno vrime party ... a i uštedija san cca 300 kn, koliko bi tribalo dat za nove slušalice i novi digitalni prijemnik. Možda je to nekome malo, ali kakva su danas vrimena i to me veseli!
Sad lipo cili sritan & zadovoljan mogu poć izroštiljat ono bokun mesa ča ćemo danas mumat za obid.
Zdravi i veseli bili! mah mah mah

Update:
Već san tija stisnit oni botun objavi, kad mi je upala ova slika u oko. Torcida je u Splitu, ka i svake godine, dala ruke za obilježavanje Spomendana na Vukovar, ovi put sa oslikavanjen murala u Vukovarskoj ulici.
Ovi komadić murala me je posebno badnija, bacija u flešbek i prizva iz sjećanja davne dane ponosa i slave:

 photo cedodrzbojler_zps180e8334.jpg

Svima onima koji su učestvovali u burnim događajima koji su prethodili 18. studenoga '91. godine, a koji više nima među nama, neka je laka hrvatska gruda, koju su toliko volili!
- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.11.2013., nedjelja

Od Lore do Poljuda

Vatrogasno natjecanje

Evo i sad jedva govorin, na opće oduševljenje ukućana, pa in više slikon, a manje besidon objašnjajen kako mi je bilo jučera. Jerbo me nije bilo cili cilcati dan. Od najranijega jutra, kad je tribalo poć radit obradu rezulltati na 8. vatrogasnome natjecanju dice i mladeži Spitsko-Dalmatinske Županije, pa do deboto ponoća, kad san doplazija skoro na sve četiri doma potla duploga programa na Poljudu. Ali, krenimo po redu ...
Mislin da je će dogodine bit skoro dvadeset godin, okad smo se ovo uvatili radit. Slaven Grgurinović i ja ... mislin na obradu rezultati na vatrogasnin natjecanjima. Ako me sjećanje služi, bilo je to devedeset i nike godine na Hvaru ... sićan se da je bilo puno više ekipa. Ovo danas su bile samo mlađe kategorije, četrnaest ekipa, to nan je bilo deboto za pod zub.

 photo obracunski_odbor_zpsa82d211d.jpg

Samo ča je bilo malo tisno, smistili su nas u kombi pa smo morali sidit na katrigi na smjene cerek
Vidi se da je za puno nji ovo prvo takmičenje, nika su se dica slikavala od gušta, ka ove male Šoltanke ...

 photo solta_curice_zps5a4cadfd.jpg

... a nikima se vidilo na faci da is trese trema, ka ča je to bilo sa ovin mladin curican iz Komize ...

 photo komizapiplice_zps89883cd4.jpg

... pa se nisan ni začudija kad mi je njiov voditelj reka da polak od nji nije spavalo noć pri, od uzbuđenja. Kako i neću razumit, sitin se ja moga prvoga takmičenja ... nisan se ni ja noć prije baš naspava.
Krenile su vježbe, krenila je štafeta ...

 photo muski_stafeta_zpsd577642f.jpg

 photo zenske_stafeta_zpsff703460.jpg

... redali su se rezultati ...

 photo mladez_z_zps76080169.jpg

 photo djeca_z_zpsbd96f064.jpg

 photo djeca_z_zpsbd96f064.jpg

 photo djeca_m_zpse29a97f7.jpg

Uz manje-više zadovoljna lica voditelja ekipa .... ka ča su predsjednik ...

 photo ivica_stanisic_zps4bdda4f8.jpg

... i tajnica DVD Šolta ...

 photo ivana_ivcevic_zpse90d8a5a.jpg

Šoltani su od tri kategorije u kojima su nastupali izborili dva plasmana na državno natjecanje. Nije loše, a mislin da je Ivica večeras, nakon Poljudskoga spektakla bija i malo bolje volje, neka je grinta ča ne more poč na koncert i utakmicu.
Suci su, na kraju krajev, dobro odradili posal ...

 photo suci_na_kraju_zpsc30c42cc.jpg

... pa nan nije tribalo Oko Sokolovo. Pri nego smo se razišli svak o svome poslu, mora san potegnit jednu čoporativnu sliku moje ekipe iz DVD Mladost ... jedva san ih uspija nagovorit da se okupe na jedno misto, svi koji su bili to jutro u Lori, muške i ženske ekipe dice i mladeži, tehnička ekipa, suci, trudne navijačice i jedna sramežljiva PiPi djevojčica ...

 photo dvdmladost640_zps54ae72a3.jpg¸

To je bilo tek prvo poluvrime, nakon kojega je usljedila malo bolja marenda, i presvlačenje, makar djelomično, iz vatrogasne uniforme u navijačka obilježja, u mome slučaju dres od Hajduka, šal i kapu.
Vatrogasnu jaketu san zadrža, ča se pokazalo ipak dobitna kombinacija, jer san zaboravija kako je u ova vrimena sidit vanka na otvorenome.

Koncert i utakmica na Poljudu

Zahvaljujuć dobrin ljudima, dobija san dvi karte za večerašnji koncert u spomen na Vinka Cocu, koje su ujedno vridile i za utakmicu Hajduk – Istra.

 photo karta_zpscbf65483.jpg

Ali, za divno čudo, nikako nisan moga nač koga za društvo. Zakonita je u maslinan, Vinkici se ne da, ipak ona jema već deboto deset godin, i vlastiti način razmišljanja, radije je ostala u Mašogradu malo zajebavat baku Slobodnu. Žaj mi je bilo da propadne karta, pa san jedva naša u vatrogasnome domu ko je od volje poć na utakmicu ... mali Jokaš je prista uzest kartu tek kad san ga uvjerija da mu je dajen mukte. Sad bi ništo komentira o genetici, a kad neću puknucu

Lagano san se uputija, oboružan nabrojenin navijačkin rekvizitima, i parkira se kraj apoteke u Jobovoj ulici. Za one ča se ne snalazu po Splitu, to je najzapadniji dil Spinuta, ono blizu Hajdukovi pomoćni igrališta di igraju Hajdukova dica, pod budnin okon roditelji/manageri lča svaki trening visidu na žici thumbup

Iako smo tek na po puta jeseni, već se naziru prvi zimski gušti, ka i ovi lunapark ...

 photo lunapark_zps763f6893.jpg

... ča je zauzeja busiju na zapadnome parkiralištu od Poljuda, pari mi se nikad ranije. Za divno čudo, prispija san. Mislin, koncert je ka ono triba bit u pet uri, ekipa se već počela pomalo skupljat ...

 photo istok_zps60e4f008.jpg

Moran priznat da nisan baš čest gost na zapadu ... ali bilo je i ovde zanimljive ekipe, od oni ča se nisu nikako dali nagovorit na slikavanje ...

 photo akadnecu_zps39e9c626.jpg

... pa do kompletne obitelji Sabljić naoružane sa svin navijačkin rekvizitima ...

 photo sablici_zpse8dd1eb9.jpg

Reka san već da san, gle čuda, doša na vrime ... ali zato je koncert malo okasnija. malo, da ne rečen junački, ne „akademski kvarat“ nego cilu školsku uru puknucu
Ali zato, kad je počelo ...

 photo cocinipivaci_zps44df7bb1.jpg

... to je bila prava prestava koju Coce, veliki zaljubljenik u dalmatinsku pismu i Hajduka, svakako mirita! Evo i na ovome videju po malo od svake pisme ...



Sve je bilo lipo & krasno, osin kad je Tereza kročila na pozornicu. Ako prije slučajni i nisan upozna onu floskulu „zaglušujući zvižduk“ onda san je sad upozna iz prve ruke. Valjda je samo Mučko Đubre u stanju na poljudu izazvati sličan ili ... možda ... jači zvižduk.
Tereza nikako da svati da se na ovin prostorima jedino Velikome Miši Kovaču i skoro svin sitnozubin političarima opraštaju promjene "mišljenja", bar onoga javno izrečenoga ...
Redale su se pisme, ježija san se svako malo ka da san u kratke rukave na buri, piva san ka nikad. I nije mi se nikad dogodilo, ka ovi put, da ostanen brez glasa PRIJE utakmice party
Sad je samo tribalo da bili tići sašiju ove istarske jazavce ...

 photo tockanai_zpsf30a6e39.jpg

--- pa da fešta bude potpuna. Torcida je bila na visini zadatka,

 photo torcida_1_zps577ee996.jpg

 photo torcida_2_zps10376583.jpg

Čak su i vatromet učinili.

 photo 2cc6540a-7d28-4151-a943-0ca9fdea7434_zps971de72c.jpg
Photo: Bruno Karadža Photography

I njanci jedna baklja nije itnuta u teren. Kad je počela utakmica, opet san vidija par stari poznanika. Jema san priliku čestitat mome bivšemu srednjoškolskome kolegi na dobro obavljenome poslu oko muškoga potomstva, kako je maloga dobro naučija. Tata Ivica je u srednju školu, u doba šuvarije, jema talenta za sve sportove sa balunon, rukomet, nogomet, košarku ... mali mu se zove Mario. Mario Pašalić. Opet je uvalija jedan gol danas, prvi, a Kvasina je meknija točku na i ...
Tako je ova, za mene cjelodnevna fešta, završila sa duplin hepiendon. Pa san se lipo moga, nigdi daleko izad jedanajst uri uvečer, vratit doma punih očiju i još punijega srca.
Zdravi i veseli bili!! mah mah mah
- 10:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.11.2013., četvrtak

Kontra mraku, kontra sili ...

Davno san već ispunija Vinkin album sa Hajdukovin sličican, a nikidan san dovršija i moga, posla sto kesic i dobija i onu personaliziranu sličicu ča gre na drugu stranu.
Mislija san da je to, deboto, svršila Mare zavit (gotova priča, za sjevernjake) kad čitan nikidan na fejs profilu od Hajduka da je produžen rok za predaju popunjenih albuma do petka, 8. studenoga.
Kako je danas vrime, ne gre se baš za svaku sitnicu u grad, pa san spojia par obaveza u četvrtak ujutro. Najvažnije je bilo opremit mater u toplice, na redoviti remont. Jedva je pristala da je ja opdveden ... da će ona autobuson. Srića da san tvrdoglav, da mi je znat na koga headbang pa san doša po nju, a ona me zove da joj pomožen snit bagaje nizaskale, jer ne može. A autobuson bi bila išla! Dopilotali smo do «ribarskoga» parkirališta kraj Sv. Frane, na spli'skoj Rivi, i čas posla u Toplice. Malo pričekat dokle se sredi papirologija, i onda u sobu.
Vidin jon po faci da baš i nije bila oduševljena smještajen: ponistra je taman poviše peškarije. Pozdravija san se sa njon, i pobiga da me ne pogodi su čin kad san jon reka da ću je ujutro zvat da mi reče pošto riba thumbup
Iduća štacija: Poljud! Ne mogu reč ono «lipotica» jer to već odavna nije. Isto ka kad bi reka «misica» za neku od prekaljenih djelatnica iz Đardina. Spli'skoga, ofkors!
Ka ča san već reka, albumi sa sličican su izvučeni iz škafeta ... i spremni za predaju na verifikaciju.
Vidin da nisan jedini ...

 photo albumi_na_cekanju_zps959583f5.jpg

... ovo je bila samo jedna od stalaža sa ispunjenin albumima, sa svi stran svita! Čovik koji radi za pulton mi je dozvolija slikavat, samo ako ne uvatin njega ... evo, nakon ča san ispunija prijavu, zadnje slike moga i Vinkinoga albuma ...

 photo predaja_albuma_zpsf5cfe730.jpg

Čovik me zajebaje da san moga i doma slikat. A kad nisan! i kad doma niman ovakovi šankić party
Onda san još ovega šalčinu zamolija da slika i mene. Greška! Nisan donija oni pravi fotoaprat, pa je slika ispala kako je ispala, a ja baš spremija cili «dress code» za ovu priliku ...

 photo usuvenirnici_zpsa1298d30.jpg

... sa friško ispeglanon majicon «kontra mraku, kontra sili». neka, dobro je i ovako, da san to obavija. Još da mi je kako prispit u subotu poć na koncerat za Cocu, užežin utakmice kontra Istre na Poljudu, spasija bi se. Biće čupavo ... jerbo je ujutro natjecanje vatrogasnoga podmlatka & dice Splitsko-Dalmatinske Županije, pa ko zna kad će sve završit.
Tako smo stigli i do pridzadnje štacije moje putešestvije po Splitu ovega jutra: triba san poć pokupit podatke o ekipama, jer mi je posal napravit obradu rezultati potl natjecanja.
A da bi sve bilo po onoj «samo pritisnit botun» triba sve pripremit, na vrime štampat diplome i zahvalnice. Nisan moga odolit, na odlasku san potega ove poredane vatrogasne zviri ...

 photo brigada_zps84d33e86.jpg

.... ka da se lino izležavaju na jesenskome suncu, posli litnjih napora po ciloj Dalmaciji, a dikod i šire.
Još je samo tribalo poć uzest materijal koji mi za to sve triba ... i lagano, na mojoj Kobili Suzi, odjahat u zalazak sunca! U subotu, posli natjecanja, biće i detaljno izvješće sa rezultatima. A do onda ...
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.11.2013., petak

Oni su svoju vatru odavna ugasili ...

Svake godine, u ova doba, zna se di vodu svi putevi: u Gospe na Hladi! Ne da se ne more proć priko pazara, nego i izad svakoga kantuna po selu jema cvića u razno raznin oblicima i aranžmanima. Prijašnji godin, kad se još nisu probivale nove rupe na kajišu, bile su to najviše krizanteme koje su ljudi nosili u naramcima, zatrpavajući posljednja počivališta svojih predaka i ostalih najmilijih gomilama cvića. Zli jezici bi rekli da puno nji tako pere vlastitu savjest od toga da ne poviru priko cile godine na groblje. Cvićari bi rekli da je tako bilo dokle je Bog odija po zemlji.
Istina je, ka i uvik, negdi na sredini. Svi se mi volimo sitit naši najmiliji, oni ča i više nima, i to koliko su nan dragi, koliko nan falidu i koliko nan je do nji uopće stalo se ne da izmirit sa kubicima hortikulturnih uradaka koji ionako za koji dan završidu u kontejneru poviše Gospe na Hladi. Ako poviriš na groblje, poviri radi sebe, radi onoga ča je doli, ispod ploče, a ne radi drugoga. I ne bacilaj za to koliko si donija ... jesi li meknija samo jednu sviću, pa dođeš opet svako malo povirit, ili si nabacija karijolu cvića i nima te opet godinu dan. Neka brojidui oni kojima je to duševna spiza, kad nimadu pametnijega posla thumbup
Dunkve, ovo već postaje filozofska rasprava. Jučera smo i mi bili povirit na groblje u Novi, pa onda u sućuračku Gospu na Hladi. Taman smo u fotofinišu prispili u vatrogasac, kad se već postrojavala ekipa u dvoru, isprid garaža.
Svake godine se sitimo oni ča is više nima meju nan. Ekipa mala ali odabrana činila je društvo don Emanuelu ... da prošetamo do onega križa isprid doma, ča ga s pomnjon čuva sv. Florijan, da meknemo cviće i užgemo lumin ...

 photo vijenci_1_zpsb047a8e2.jpg

Isprid poredanih vatrogasaca iz svih generacija, prešidente Ljubiša je pročita one ča is više nima među nama:

 photo vijenci_3_zps53cbe33f.jpg

1. Ban Marinko (1956.-1973.)
2. Bartulica Kruno (1927.-2013.)
3. Batina Anton Tonći (1923.-1998.)
4. Batina Silvestar (1945.-2010.)
5. Beljan Elvis (1971.-1999.)
6. Biluš Mijo (1930.-2006.)
7. Biočić Ante (1950.-2003.)
8. Biočić Dinko (1926.-2000.)
9. Bonacin Domjan (1934.-1997.)
10. Bonacin Ivica (1959.-1991.)
11. Bonacin Mate (1954.-1992.)
12. Delić Ratomir (1945.-2009.)
13. Dubravčić Josip (1951.-1993.)
14. Elez Ivan (1947.-2012.)
15. Elez Vicko (1960.-2010.)
16. Gavranić Ante Neno (1938.-1998.)
17. Goleš Jozo (1913.-1996.)
18. Jerčić Ivica (1950.-2006.)
19. Jerkunica Ivan (1944.-2001.)
20. Jurić Josip Jozo (1932.-1998.)
21. Katalinić Marin (1948.-2011.)
22. Katić Ivica (1954.-1981.)
23. Katić Zvonko (1951.-2000.)
24. Kovač Andro (1925.-2005.)
25. Luketin Jozo (1948.-2008.)
26. Mandarić Josip (1942.-2007.)
27. Marinović Maja (1961.-2008.)
28. Miolin Nino (1981.-1994.)
29. Novaković Mićo (1961.-1992.)
30. Pavelin Pero (1933.-2012.)
31. Perković Ivan (1983.-1999.)
32. Radić Denis (1968.-1989.)
33. Sokol Miroslav (1933.-2013.)
34. Sučić Dražen (1978.-1994.)
35. Šunjić Mate (1951.-1991.)
36. Vicetin Jakov (1944.-2010.)
37. Žegarac Jure (1949.-2010.)
38. Žegarac Mario (1955.-1993.)

Pa je onda i don Emanuel reka koju besidu ... blagoslovija duše svih mrtvih ...

 photo vijenci_4_zps31c800eb.jpg

... i kad smo se već počeli razilazit, čujen di niko viče za menon: „Nećeš proč lišo ovi put!“. Taman da ću se počet branit šutnjon, kad ono Ljubo meni da nije red da samo ja slikajen, da triban i ja jemat koju sliku odovamo. I tako smo Vinkica i ja učinili jedan brzinski portret sa našin Svetin Florijanon!

 photo vijenci_2_zps34668be8.jpg

„Idite u miru!“, reka bi don Emanuel, i mi smo polako partili svaki na svoju stranu.
Dovidova do idućega puta, i zdravi mi i veseli bili! mah mah mah
- 14:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.