Marketing
Od Lore do Poljuda
Vatrogasno natjecanje
Evo i sad jedva govorin, na opće oduševljenje ukućana, pa in više slikon, a manje besidon objašnjajen kako mi je bilo jučera. Jerbo me nije bilo cili cilcati dan. Od najranijega jutra, kad je tribalo poć radit obradu rezulltati na 8. vatrogasnome natjecanju dice i mladeži Spitsko-Dalmatinske Županije, pa do deboto ponoća, kad san doplazija skoro na sve četiri doma potla duploga programa na Poljudu. Ali, krenimo po redu ...
Mislin da je će dogodine bit skoro dvadeset godin, okad smo se ovo uvatili radit. Slaven Grgurinović i ja ... mislin na obradu rezultati na vatrogasnin natjecanjima. Ako me sjećanje služi, bilo je to devedeset i nike godine na Hvaru ... sićan se da je bilo puno više ekipa. Ovo danas su bile samo mlađe kategorije, četrnaest ekipa, to nan je bilo deboto za pod zub.
Samo ča je bilo malo tisno, smistili su nas u kombi pa smo morali sidit na katrigi na smjene 
Vidi se da je za puno nji ovo prvo takmičenje, nika su se dica slikavala od gušta, ka ove male Šoltanke ...
... a nikima se vidilo na faci da is trese trema, ka ča je to bilo sa ovin mladin curican iz Komize ...
... pa se nisan ni začudija kad mi je njiov voditelj reka da polak od nji nije spavalo noć pri, od uzbuđenja. Kako i neću razumit, sitin se ja moga prvoga takmičenja ... nisan se ni ja noć prije baš naspava.
Krenile su vježbe, krenila je štafeta ...
... redali su se rezultati ...
Uz manje-više zadovoljna lica voditelja ekipa .... ka ča su predsjednik ...
... i tajnica DVD Šolta ...
Šoltani su od tri kategorije u kojima su nastupali izborili dva plasmana na državno natjecanje. Nije loše, a mislin da je Ivica večeras, nakon Poljudskoga spektakla bija i malo bolje volje, neka je grinta ča ne more poč na koncert i utakmicu.
Suci su, na kraju krajev, dobro odradili posal ...
... pa nan nije tribalo Oko Sokolovo. Pri nego smo se razišli svak o svome poslu, mora san potegnit jednu čoporativnu sliku moje ekipe iz DVD Mladost ... jedva san ih uspija nagovorit da se okupe na jedno misto, svi koji su bili to jutro u Lori, muške i ženske ekipe dice i mladeži, tehnička ekipa, suci, trudne navijačice i jedna sramežljiva PiPi djevojčica ...
¸
To je bilo tek prvo poluvrime, nakon kojega je usljedila malo bolja marenda, i presvlačenje, makar djelomično, iz vatrogasne uniforme u navijačka obilježja, u mome slučaju dres od Hajduka, šal i kapu.
Vatrogasnu jaketu san zadrža, ča se pokazalo ipak dobitna kombinacija, jer san zaboravija kako je u ova vrimena sidit vanka na otvorenome.
Koncert i utakmica na Poljudu
Zahvaljujuć dobrin ljudima, dobija san dvi karte za večerašnji koncert u spomen na Vinka Cocu, koje su ujedno vridile i za utakmicu Hajduk – Istra.
Ali, za divno čudo, nikako nisan moga nač koga za društvo. Zakonita je u maslinan, Vinkici se ne da, ipak ona jema već deboto deset godin, i vlastiti način razmišljanja, radije je ostala u Mašogradu malo zajebavat baku Slobodnu. Žaj mi je bilo da propadne karta, pa san jedva naša u vatrogasnome domu ko je od volje poć na utakmicu ... mali Jokaš je prista uzest kartu tek kad san ga uvjerija da mu je dajen mukte. Sad bi ništo komentira o genetici, a kad neću 
Lagano san se uputija, oboružan nabrojenin navijačkin rekvizitima, i parkira se kraj apoteke u Jobovoj ulici. Za one ča se ne snalazu po Splitu, to je najzapadniji dil Spinuta, ono blizu Hajdukovi pomoćni igrališta di igraju Hajdukova dica, pod budnin okon roditelji/manageri lča svaki trening visidu na žici 
Iako smo tek na po puta jeseni, već se naziru prvi zimski gušti, ka i ovi lunapark ...
... ča je zauzeja busiju na zapadnome parkiralištu od Poljuda, pari mi se nikad ranije. Za divno čudo, prispija san. Mislin, koncert je ka ono triba bit u pet uri, ekipa se već počela pomalo skupljat ...
Moran priznat da nisan baš čest gost na zapadu ... ali bilo je i ovde zanimljive ekipe, od oni ča se nisu nikako dali nagovorit na slikavanje ...
... pa do kompletne obitelji Sabljić naoružane sa svin navijačkin rekvizitima ...
Reka san već da san, gle čuda, doša na vrime ... ali zato je koncert malo okasnija. malo, da ne rečen junački, ne „akademski kvarat“ nego cilu školsku uru
Ali zato, kad je počelo ...
... to je bila prava prestava koju Coce, veliki zaljubljenik u dalmatinsku pismu i Hajduka, svakako mirita! Evo i na ovome videju po malo od svake pisme ...
Sve je bilo lipo & krasno, osin kad je Tereza kročila na pozornicu. Ako prije slučajni i nisan upozna onu floskulu „zaglušujući zvižduk“ onda san je sad upozna iz prve ruke. Valjda je samo Mučko Đubre u stanju na poljudu izazvati sličan ili ... možda ... jači zvižduk.
Tereza nikako da svati da se na ovin prostorima jedino Velikome Miši Kovaču i skoro svin sitnozubin političarima opraštaju promjene "mišljenja", bar onoga javno izrečenoga ...
Redale su se pisme, ježija san se svako malo ka da san u kratke rukave na buri, piva san ka nikad. I nije mi se nikad dogodilo, ka ovi put, da ostanen brez glasa PRIJE utakmice 
Sad je samo tribalo da bili tići sašiju ove istarske jazavce ...
--- pa da fešta bude potpuna. Torcida je bila na visini zadatka,
Čak su i vatromet učinili.
Photo: Bruno Karadža Photography
I njanci jedna baklja nije itnuta u teren. Kad je počela utakmica, opet san vidija par stari poznanika. Jema san priliku čestitat mome bivšemu srednjoškolskome kolegi na dobro obavljenome poslu oko muškoga potomstva, kako je maloga dobro naučija. Tata Ivica je u srednju školu, u doba šuvarije, jema talenta za sve sportove sa balunon, rukomet, nogomet, košarku ... mali mu se zove Mario. Mario Pašalić. Opet je uvalija jedan gol danas, prvi, a Kvasina je meknija točku na i ...
Tako je ova, za mene cjelodnevna fešta, završila sa duplin hepiendon. Pa san se lipo moga, nigdi daleko izad jedanajst uri uvečer, vratit doma punih očiju i još punijega srca.
Zdravi i veseli bili!! 
Post je objavljen 10.11.2013. u 10:23 sati.