umorno_oko

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Komentari On/Off

Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Linkovi ...
Blog.hr
HR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur

free web counter


Ovamo volin povirit ...
Eleonora Bego
Nenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova

Photobucket


... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.

Moji E-mailovi:
E-mail

Photobucket
Photobucket
Photobucket

Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015

29.07.2012., nedjelja

Vitezovi okrugle teće

Ne znan je li ko od vas redovito prati moj blog, ali nisan cilo lito bija još na nijednu feštu. Ili bi možda bilo bolje ono fešta lipo meknit u navodne znakove headbang
Lovačka fešta, ribarska fešta, fešta od ovoga, fešta od onega ... sve se prije oli posli pritvori u feštu od čevapi i piva, sa urinokulturon u sitne ure. Je, doda se malo žive muzike, gitara & harmonika i to bi bilo to party
Zato san jedva dočeka ovo ča je danima najavljivano, sinoćnje natjecanje u kuvanju „Mašo Šef“. Dobro, jesmo mi Sućurani malo ka Štrumfovi, pa mećemo „mašo“ di triba i ne triba, te Mašograd, te Mašopis, te Mašofest ... je li ko spomenija Mašogadur?
Ova ideja mi je od početka budila optimizam da se neko ozbiljno uvatija posla. Najprin od plakata, koji je školski primjer kako se triba činit plakat za ovakve stvari, pa do vizualnoga identiteta, majica, iskaznica, reklamne table koju nosi voditeljica. Pazilo se, jema bit, na najmanji detalj. Iznenađen, i to vrlo ugodno thumbup

Photobucket

Situacija baš nije sjajna, iz objektivni i subjektivni razloga, da sad opet ne glumin Žalosnu Sovu, ali ovo sinoć nisan tija propustit. Došli smo taman prije nego je počeja službeni dil programa.
Već pri dolasku, moj organ njuha mi je dava signale da se događa nešto nesvakidašnje. Zanamisto klišeizirane slike Rive okupane u dimu roštilja i gradela, dočekala me je zapljusnuta svin mogućin mirisima spize u nastanku. Riva je večeras, u pravome i prenesenome smislu, bila jedna velika kužina iz bajke. njami njami njami

Photobucket
Brujet ala Sun City

Photobucket
Mokra srdela u najvećoj teći na Rivi

Još jedan detalj koji je ovu posebnu večer na Rivi razlikovaa od svi ostali je i to da se, zanamisto reznorazni precjenjenih đinđa "made in chhina" moglo nabavit i nešto iz bogatoga opusa naši vridni Mašograđanki koje se bavidu izradon autohtonih suvenira.

Photobucket

Svi su pažljivo osluškivali gogolje iz teće i čekali znak žirija da donesedu svoje uzorke ...

Photobucket

... a usput su se svi dobro zabavili ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Ovo su ipak moji vatrogasci ...

Ne bojte se, kraj ovakove spize, koja je, prigodno, bila malo i pikantnija, tribalo je sa nečin i žeđ ugasit. Nismo ni po tome pitanju bili zakinuti ...

Photobucket

Tete iz organizacije ...

Photobucket

... uz neviđenu medijsku podršku ...

Photobucket

Photobucket

... posal su polako priveli kraju, davši u ruke stručnog žirija ...

Photobucket

Photobucket
Žiri - juniorska postava

Da donese pravičnu odluku, koja je glasila.

1. misto: Kampanel 2 (Brudet od glavonožaca (my favourite)
2. misto: Veterani Jadrana (janjetina sa bižima)
3. misto; Kampanel 1 (Plodovi mora)

Specijalna nagrada za simpatičnost ide Veteranima Jadrana.
Ali bez obzira na nagrade ...

„... sve se pojilo, na kraju se prodavala i manistra bez ičega i frigali su se kumpiri...“ (D.P./PGK)

Photobucket
Photo PGK

„Vox populi“ je reka svoje, suma summaarum pari mi se da nisu sinoć puno detergenta potrošili za oprat teće. Čisti prstoliz njami party njami party
Ovo zadnje nije rekla DP/PGK, ovo san ja sam zaključija cerek Jerbo san, na moju veliku žalost, u ranu uru (21:30) mora lagano dignit sidro i skupa sa Vinkicon poć pokupit Zakoniitu sa posla, a za informacije o trajanju i završetku „Mašo Šefa“ mora san se poslužit „dobro obavještenim izvorima“. Fala in, i izvorima i organizatorima, na prekrasnoj večeri i još boljoj spizi.

Skoro san zaboravija da je cila manifestacija bila održana pod visokin pokroviteljstvon cerek

Photobucket
Štand pobjedničke ekipe cerek

Zdravi i veseli bili! mah njami mah
- 10:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.07.2012., četvrtak

Da opet izgubljeni princ ...

Nisan ni ja srca kamena, vanka vrimena i prostora pa da san moga odolit ovome sveopćemu iskakanju iz paštete „Larina izbora“ i friško učinjenoga filma u domaćin kinima. Manija, pošast, ovisnost ... niman pojma kako bi tu dežgraciju nazva. Mater mi je ležala dvi nedilje u bolnici, a kad je došla doma, najviše je pričala da joj je bilo ajme kako nije uspila gledat kraj sezone „Larina izbora“. Moja mala Prinčipesa isto tako, teško da bi propustila koju epizodu. I uporno je pokušavala meni pričat radnju, stanje i zbivanje u seriji. Jedva san odolija da ne primjenin nepopularne metode, ali sriča da se Vinki da dokazat pa me je molala s miron glede castinga i događanja u seriji.
Ka ča san reka na početku, nisan ni ja stina (kamen, za sjevernjake) ... mater se vratila iz bolnice, još kuka za krajen serije, Vinka mi svako malo donese pod nos koji članak o premijeri filma di su gostovali glumci, pa san odlučija položit oružje i minimizirat štetu. Odvešću obedvi u kino. Barenko neću ja morat gledat film, nego će Vinka gledat sa bakicon. Rečeno, učinjeno, nije i tribalo puno nagovarat, jedino me je bilo straj radi moje matere da ne bi sveti Ilija posla ča tvrdo odozgara, jerbo ona nije bila u kino ne od pri rata, nego mislin barenko trideset godin.
Priživili smo, nije bilo nevere, krupe (bar ne još) čak smo uspili i na vrime doć, vazest karte, kokice i ostalo, pa dokle smo čekali da film počme ... morali smo ovi svečani čin i dokumentirat ...

Photobucket

... pružit dokazni materijal da se ... ma koliko to ritko bilo ... mirakuli ipak događaju. na moje pitanje oče li opet čekat trideset godin za poč u kinu, stala je, skontala da bi onda jemala 102 godine pa me je onako od gušta poslala u niku stvar i rekla da neka zajebajen svoju mater party
A koliko je svita bilo ... gužva ka na birou za zapošljavanje. Sitilo me na ona prikazivanja "10 zapovidi" osandeseti godin, kad su i stare babe na šćapu odile u kino gledat bar drugi dil, ako nisu vidile prvi.
To čekanje do filma je potrajalo dobri kvarat od ure, pa mi se Vinka potrudila pokazat koji bi film volila sljedeći gledat ...

Photobucket

Mislin da će se morat strpit do iduće sride. Ne daj Bože i koji dan duže. Bitno je da je danas bija dan od mirakuli. Drugi se mirakul dogodija kad smo se vratili u Sućurac. Prvi put posli puuuno vrimena san mater odveja negdi u posjetu, a da to nima veze ni sa likarima ni sa bolesti. Evala!
Možda se stvari minjaju polako, ali se ipak minjaju. na bolje, naravno thumbup
I na kraju, odgovor na pitanje iz naslova: Jesu li našli izgubljenoga princa?
A kad van neču reč! Gledajte film party
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 01:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.07.2012., nedjelja

Čiribimba kanadera

Mislin da nisan falija, jerbo ka i kalodont, digitron i ostali nazivi koji su obogatili hrvatski jezik, i kanader je uša u kolokvijalnu upotrebu ka „avion ča gasi vatru“. Zato san ga napisa malin slovon. Inače, puni naziv te leteće zviri sa dvi propele i turboelisnin pogonon glasi Canadair CL-215. Oli CL-415. Nisan baš sigur koji mi je ovo vrilo litnje pozapodne zunzija poviše glave, ali je jedan od ota dva, siguro! thumbup
Nije mi se dalo štopat vrime, ali parilo mi se da je vatra nigdi puno blizu, jer bi se brzo vraća po novu porciju vodenih bombi. A ja taman ubijen vrime, dokle sunce malo ne laška, i iščen slike njegove braće i sestar po Internetu. Skupija san puno, a izabra desetak, ča pravi, ča radio-kontrolirani modeli, ča nacrtani, a i pokoja dičja igračka. Najdraži mi je ipak bija oni ča bi moga komodno stat na kraju crtanoga romana Lucky Luke, ono kad kauboj odjaše u zalazak sunca.
Dunkve, kad me je već izazva, naoruža se ja sa svon potrebiton opremon, i sta u ladovinu isprid kuće, ne bi li ga kako slika ono, u letu, u akciji ... malo morgen! headbang
Jedino ča san u desetak minuti čučenja u ladovini uspija uvatuit je ovi miroljubivi ...

Photobucket

... ča je doveja novu turu turisti na spliski aerodrom. Čuja san ja i kanadere, ali u daljini, mora bit da je okrenija vitar, pa in je bilo zgodnije punit na drugu bandu. Zajeba me je, govno jedno žutonarančasto, vas san se bija opotija čekajuć. Bilo je to izad četri i po pozapodne.
OK, pridajen se ... pametniji popušta, uputili smo se na kupanje, a onda je opet, ka za dišpet, proletija poviše kuće. Toliko blizu da san se skoro moga mašit stinon do njega ...
Trk, Vinka, donesi tati fotoaparat. Naravno, uz čarobne riječi. Pliz!
Na Gabinan san ga vidija još dva puta u akciji. U intervalu pet minuti i dvadeset i osan sekundi. Treći put san ga dočeka spreman. Među kupačima, upaljenoga fotoaparata i pogleda uprtoga u nebo, napeto osluškujuć. Već su me počeli malo nakrivo gledat ... Evo ga! Doletija je u oštome poniranju spuštajuć se i istovrimeno praveć okret od cca 90 stupnjev.

Photobucket

Rekli bi ovisnici o „Need for Speedu“ da ga je deboto okrenija na ručnu. Bacija je oko da slučajno naprid nima koji nadobudni Čeh na štramcu, pa kad je vidija da je čist prilaz, lagano se je počeja kalavat ...

Photobucket

Blizu morske površine, namreškane samo laganin pozapodnevnin maeštralon, još je usporija prilaz, ka da je tija prid ovolikon puplikon to ča bolje obavit ...

Photobucket

... i dok si plesnija dlanon o dlan, skala se doli, spustija je oni svoj šijun (cijev, za sjevernjake) napunija mišinu sa pet ijad litar mora (vode, za sjevernjake) i brzo odletija poškropit namo di je najpotribnije.

Photobucket

A di je gorilo? Pravo da van rečen, ne znan.
A ne bi mi bija problem doznat. Samo okrenen telefonon jedan broj, i pitan „Alo Ljubo, kako Rambo?“ i nakon obostranoga čašćavanja i spominjanje žene, matere i ciloga životinjskoga carstva dozna bi di je gorilo sad i u zadnja dva dana. Ali, neću ljude zajebavat! Siguro nisan jedini kurijiožast, a puna in je kapa posla ove dane, pa kad već ne mogu pomoć poć gasit, bar i neću zajebavat. Tako je samo misto požara za mene namjerno ostalo enigma, ali, poznavajuć naše borce kontra vatre, neće još dugo. vatra, naravno cerek thumbup Pozdrav svin vatrogascima, ma gdje bili! I naravno ...
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 20:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.07.2012., nedjelja

501 ali nije Levi's

Nekad je ova brojka bila pojam. Barenko u našoj populaciji, u mojoj generaaciji, krajen sedandeseti i početkon osandeseti godin prošloga vijeka, to je bija sinonim za DOBRE REBATINKE. Mislija san kako su se prsti sudbine umišali, i kako će se „Miss Levi's“ zvat i moja knjiga sabranih postova sa bloga, ali reka bi Edo Pezzi: „Jeste kua dragi slušaoci“ ... Ta ideja se nije svidila predstavništvu Levi's-a kad san ih upita za dopuštenje da tako nazoven knjigu i koristin njihov logo na naslovnici. Pa se sad knjiga zove „Nima meni do Vinke i do moga Mašograda“. Braća Brodarić koji su napisali muziku i aranžman pisme „Miss Levi's“ nimaju ništa protiv da koristin naziv njiove pisme, makar djelomično, ako ih uredno spomenen u knjizi. Njih dva ka autora muzike i aranžmana, i ka autora teksta Duška Mucala. Mirakulima nikad kraja, da ne rečen da se čovik uiči dok je živ cerek
Ona brojka iz naslova je samo čista numera, brojčana oznaka. Jer, kad nisan brojčano označija prethodni petstoti post, red je da to barenko sa prvin slidećin učinen.
Nima puno da je počeja turnir u malome balunu u mome Mašogradu, i kako je inače godinan običaj, obično najposjećenije budu utakmice u kojima igraju dvi sučuraške ekipe. Sastavljenih po starome prokušanome obrascu, kojega smo se držali još mi sa „Ravnin tabanima“. Par „celebrityja“ za promociju utakmice, a i par oni ča znadu igrat balun, ako se oče dospit koje kolo dalje u turniru.
Sinoćnja utakmica „Trafike“ i „Garaže“ mi je malo bacala na takovu situaciju. Članovi obedvi ekipe koje ne da zna „cilo selo“ nego je njiovo čuvenje dospilo i do dijaspore u Zapadna Kaštila.
Skupija san Vinku i lagano, kad je već noć pala i sunce malo smanjilo doživljaj, odjezdili smo na krilima naše Kobile Suzi na istok.
Odma na vratima me je dočekala dobitna kombinacija koja je bila tako očita, da se čudin kaako kome prije nije palo na pamet angažirat Gringa za prodaju karata ...

Photobucket

... prispili smo malo ranije, pa nije bilo toliko svita (utakmica je bila u 22:00) pa je Vinki bilo lako nać ekipu iz vrtića i škole ...

Photobucket

Kako se prava utakmica približavala, atmosfera je bila sve užarenija, pa su se nazočni gledaoci rashlađivali na sve moguće načine ...

Photobucket

Gledalište se sve više popunjavalo, pa su roditelji tragali za svojon dječicon u velikoj gužvi ...

Photobucket

A i atmosfera na zagrijavanju je bila sve žešća ...

Photobucket

Odma nako početka utakmice, nakon tridesetpetogodišnje karijeere golman Garaže Grgo Tica je obisija rukavice o klin, uz dostojni oproštaj od suigrača i ovacije nazočne publike ...

Photobucket
Kad su Grgo i ostali estradni umjetnici napustili teren, Trafika je ušaaltala u višu brzinu, prvi gol je da Toni Maržić, a onda san mora poć ča, jerbo se mojoj Prinčipesi prispavalo. Pri će bit da je bilo dosadno ...
Kasnije san čuja da je Trafika rasturila Garažu ko' beba zvečku. Krajnji rezultat: Trafika : Garaža 4:2. Strijelci za Trafiku su bili T. Maržić (2), S. Dević i F. Biočić, a za Garažu I. Bilobrk i F. Karaula, golgeter Trogira, kojega se ekipa Trafike najviše pribojavala.
Nadan se da ću koju od idući utakmic uspit i pogledat do kraja!
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 17:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.07.2012., subota

No pain, no game

Nakon ča san jedva dočeka (zasluženi?) ovogodišnji GO, dočekale su i mene određene restrikcije. Sad kad je najlipše vrime uza kupanje, kad se more pritvorilo deboto u riblju juvu (by J.B.), kad je već bacilo prvi gogolj (skoro uzavrelo, za sjevernjake), ja ne smin u more. Radi desne noge. I ne smin na sunce. Radi live noge. Zašto, kako ... neću vas sad dušit medicinskin razloziman.
Nikidan san bija na pregled, i likar mi je bija prilično jasan. Nima mora ni sunca. A ča san moga nego prihvatit. Dosta mi je bilo likari i bolnice zadnje dvi godine, i ne želin to baš svake godine ponavljat. Malo ćemo se još strpit. Makar se mora itnit u more prije nego odnesen cviće na groblje za Svi Sveti. Samo da mi je dobit Doturov blagoslov ...
A dotle, rješajemo tekuću problematiku. Uz svakakovo dovijanje da se baš ne šetan po suncu. Tako san nikidan nehotice otkrija lagani način za mršavljenje, koji mi je bija da ne rečen isprid nosa. Samo je tribvalo malo mućnit glavon cerek
Odveja san auto na redoviti servis, Split, Kopilica. Jema san sriću da je mali Ante bija u gradu i odija se kupat na Divulje, pa me je odveja doma. Jer, kako drugovačije ubit vrime od 13:30 do 16:00, kad će bit gotovo auto.
I tako ja na miru obidva, malčice ubija oko, i oko tri gledan kako ću u Split. Šura (šurjak, za sjevernjake) je lega poslin obida u dva, niman ga srca probudit. I onda je pala odluka za avanturu: gren sa tridesesedmon!
Polako san, kroz ladovinu sporedni uličica doša do stanice u Kaštel Novome. Jupiii! Jema čekaonica, i unutra mista za sidit. Samo, ča san brže izletija vanka nego ča san bija uliza unutra. Jeste li ikad provali sidit u plastičnoj poluprozirnoj kutiji na suncu početkon sedmoga miseca?
E, pa ja jesan. I fala dragome Bogu na tome iskustvu koje baš i niman želje ponovit ...
Radije san vanka sta na nogan u sjeni nikoga stabla. Rašireni ruk i nog, da mi ono malo bave (vjetra, za sjevernjake) ča je zapuvalo efikasnije oladi veću površinu moje vitke figure.
Prisritan san dočeka pojavljivanje tridesetsedme u izmaglici na zapadnome horizontu.

Photobucket
Nije bija BAŠ OVI bus, ali su po kvaliteti i godinan otprlike isti ...

Omar je moje oštro oko primjetilo jedan čudni detaljčić: sva vrata na busu su bila otvorena!
I silueta autobusa mi se učinila poznata. Ona floskula „novonabavljeni autobusi“ je za ovaj primjerak vridila kad san ja bija u srednjoj školi. Eventualno na početku studiranja.
Ubrzo po ulasku san otkrija misterij otvorenih vrata. Dunkve, to je u ovome prometalu bija jedini klimauređaj!! headbang headbang
Ako ne ništa, bar je bija prazan, pa san moga birat di ću sest. I izabra san misto di je bila najmanja promaja. Da se ne bi ujutro okrića ka Gracijela. Srića, šofer je usliša moje molbe i ferma mi je na sekund (ajde iskoči!) na skretanju za sjevernu luku. I tako mi uštedija bar pesto metri šetnje po zvizdanu. Fala in, šjor šofer!
Ostatak priče uopće nije zanimlljiv, a opisiva bi putovanje doma sa upaljenon klimon na maksimumu, da mi se temperatura tijela spusti na normalnu razinu.
Tek mi je sutrašnje vaganje pokazalo ugodno iznenađenje. Iako san se protekloga dana normalno nahranija i napojija, vaga je pokazala DVA KG manje. Ne triba bit Einstein pa glavni uzrok pada pripisat autobusnome doživljaju. NO PAIN NO GAME! thumbup
Ugodno okripljen tim saznanjen, odveja san Vinku na jutarnji kupanjac. Naravno, na Gabine ... I skoro san zaboravija ono najvažnije. Stalno meljen o tin Gabinan, a njanci slike o tome.
Da sad ne ponavljan lanjske priče o članovime Mašogradske dijaspore u Donjin Kaštilima (uskoro osnivamo i višečlanu udrugu) koji stalno navraćaju doli ... evo i slike plaže.

Photobucket
... je da je vrime od obida, ma mi se isto čini da je manje svita nego lani ...

Sa istočne strane stražu držidu dva najzapadnija stara kaštelanska kampanela, uz stare kuće uokvireni poznaton, da ne rečen opjevanon, legendarnon i nadasve urbanistički urednon gradnjon. Božesačuvaj ča napravit brez dozvole thumbup

Photobucket

A na zapadu: Stara kula. Nekad davno, krajen sedandeseti i početkon osandeseti godin dvadesetoga stoljeća, unutra je bija poznati Disco Club „Apollo“. Poznat i ka disko klub, a bome i ka arena za razračunavanje „naši“ i „njiovi“. Samo, ča su onda radile više-manje šake. Dok bi danas svaki takvi događaj jema svoj epilog u i „Kronici 92“ i u šonetama (osmrtnicama, za sjevernjake).

Photobucket

Sa južne strane more, koje je već deboto proglogoljalo, a sa sjevera, svako malo vizuru Kozjaka i orkestar zapadnokaštelanski gabinski čvrčak propara pokoja „gvozdena tica“

Photobucket

... čvrčki samo na trenutak utihnu, i onda nastavljadu proizvodit svoju pristojnu količinu litnji decibeli koju skoro da i ne primjećujemo. Sve dokle je ne nestane. E sad san i ja lagano procvrča. Trkom po pizzu (Opet ti danas kuvaš? dočekala me uz smješak gospođa Kočija u pizzeriji Njoko) i čagod spize za bacit na gradele sutra, pa nazad doma. Prije nego zapravo puknen ka pravi cvrčak!
Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

P.S. Samo još jedan mali detalj:
Ovo je moj post No 500!!!
- 16:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.