Subota, Zakonita izašla iz treće smjene. Najprin san je mola da se dooooobrooo naspava, obidvali smo, i onda san isključija struju, da Vinka ne more gledat filmove i potira cilu familiju vanka. Na sunce. Po jedanajstoga miseca ... ne mogu nikako nać u arhivi, ali Vinka mi nikako povirovat da smo, kad je njezin striko Neven bija njezini godin, u ova doba godine izad babine zgrade učinili Snješka Bijelića. A sad deboto u kratke rukave. Ajde, bar ja, neka su one dvi u jaketu. A Vinka je tila skinit i jaketu kad je mene vidila u kratkin rukavin.
Di ćemo?
Gremo timbrat kartelu na Rivu. Vrime je ka naručeno za popit jednu kavu na tehnobetonskoj ST Rivi ... Lagano smo se parkirali kraj Ferate, i prošetali put Rive.
Naravno, tribalo je to i ovjekovječit. Da nisan zaludu nosija cilu boršu aparature sa sebon ...
... a onda mi je upalo u oko ono izad moje dvi prinčipese, lipi, deboto moderni jedrenjak ... doduše, sa kalanin jidrima, ali se vidi da nisu samo za ukras ....
... "Kraljica Mora", Dubrovnik. Bogami, lipo su jon ime i dali, baš mirita. Negdi puten, sitili smo se da bi ovo mogla bit i djelomično blogerska kavica, pa smo se javili i @elyci. Potrajalo je cili petnajst sekundi dokle smo je nagovorili da izajde malo na sunce 
Uz ugodan razgovor, u ugodnome društvu, začas se sunce na vedrome nebu pomaklo još pedalj-dva ... a ono ča slidi, molim cijenjene čitatelje sjeverno od Velebita da ne grintaju puno, pogotovo one slabijega srca ... jer, ako je sve ča vridi išlo u Zagreb, ako se Hajduk jedva bori i za drugo misto, neke stvari nan guzičari i karijeristi IPAK ne moredu odnit sa sebon u Purger Vakuf 
Na slijedećin fotografijama, snimljenima u subotu, 19. 11. 2011. godine, samo se, možda, po obući, vidi da je zima, kalendarski, prid vratima ...
  
  
Toga dana se na Rivi moglo prošetat i u kratke rukave (jesan, fala na pitanju) i u bundici. Uostalon, ovo je Split, nije ovo Špica pa da sutradan razglabaju na nacionalnin televizijan ko je ča obuka i je li se to, po nečijemu "svetome" ukusu, slaže, oli ne slaže ...
Uglavnon, nakon jednoga od ritki popodnevi ča smo ga uspili ka familija provest zajedno, uputili smo se doma, punoga srca i, zašto ne priznat, puni očiju 
Zakonita se složila sa menon da vridi pogledat ono ča je lipo za vidit. Uostalon, ona i @elica su mi predlagale "modele" za slikanje da ne bude baš upadljivo kako se okrićen okolo sa fotoaparaton.
Toliko san bija od volje, da san tu večer i palačinke ispeka ...
Koje san jedva, uz prijetnje ubodnin ranama od peruna, sačuva sutra za desert na nediljnome obidu. I da znate, sutradan nisu uopće bile ni tvrde ni žilave ...
Nagradno pitanje: Je li koja pritekla?
Odgovor u idućemu broju 
Zdravi mi i veseli bili! 
|
