Puno puti se ne slažen sa ovon našon domaćon tiskovinon, ča je sinonim za novinu, ali moran se složit sa novinarkon „Slobodne Dalmacije“ Tanjon Šimundić Bendić, koja je napisala da Split „... pati od gladi za intenzivnijim kulturnim životom ...“
Polazin, naravno, od sebe samoga ... još od one mračne prošlosti, kad je u Splitu zna gostovat i jedan „Dire Straits“, za kojin i dan danas plačen ča nisan iša gledat ... pari mi se da je niko zapravo udunija feral kulturnih događanji u ovome nesriknjemu eksperimentu od grada.
Za grad koji jema staru Dioklecijanovu vikendicu, Peristil, Sv. Duju, kulturnu tradiciju „od kolina“ ... malo i ništa.
Znalo je dolutat koje događanje, u ovi dvadesetak godin, ka ča je bija olinjali ali još uvik živahan Deep Purple na Gripe, Iron Maiden na Poljudu ili Simple Minds u Spaladium areni, da ne zaboravin spomenit i Discoteque Riva, ovo lito ... a ostalo se sve svelo na lakoglazbene izlete sumnjivih pobuda. Neka mi oprostidu Oliver, Gibo, TBF, Marijan Ban i pokojni Dino, nji ne računan, oni su ovod ipak doma, vanka konkurencije.
Bilo je tot, naravno, i drugi izvođači, ali san ja, onako, iz sebičnih pobuda, nabrojija samo one po mome guštu.
Zašto bi ja na koncert Davida Bowiea triba odit u Zagreb?
Jema bit da nas, ka ono, triba eutanazirat, i da se cili kulturni i „kulturni“ život grada prilagođaje samo mulariji, a nas u najboljin godinan triba zatvorit u kuću i molavat vanka samo malo na sunce i eventualno, na misu, ali samo od kojega velikoga sveca   .
Umoran san više od spominjanja cajki i „protuprirodnoga bluda“ mišanja Cece i Thompsona u istome MP3 plejeru, ali neka ... Pari mi se da isto malo manje trešti cajka, ili san ja zapravo prista izalazit vanka pa i ne čujen.
Kvragu i cajka, izleti mi izad svakoga kantuna, ja san ovod iša gledat čudo neviđeno, odnosno, vrlo rijetko događanje u hrvatskom kulturnom miljeu: predstavu koja traje četrdeset godin!!! Praizvedena je davne 1971. godine, i ovo je bila okrugla 650. predstava  Zakonita se nije ni rodila kad je ovo bilo praizvedeno, a i ja san još bija pučkoškolac, malo stariji vengo ča je sad moja mala Vinka.
Naravno da san se tehnički opremija prin polaska ...
photo by @elyca
... i željno očekiva prve taktove najdugovječnijega domaćega mjuzikla, koji je gostova u Splitu zadnji put još dokle je Hajduk jema malo drugovačiji grb na prsiman 
Prvo ča mi je upalo u oko, da ne rečen u uvo, je da san, iako gori visoko na tribinan ...
... čuja skoro sve ča glumci govoridu i pivadu doli, daleko na sceni. I kako se nisan moga načudit da nima prskanja, jeke, bubanja i zvuka ka iz latenoga lonca od deset litar zanamisto iz zvučnika ...
Uostalon, poslušajte moju snimku doli na podanku ... je da nisan snima sa profi opremon, ni video ni audio, ali mislin da se more skroz dobro razumit. Sad postaje malo jasnije ono o „šest šleperi opreme“ ča su je dovukli iz Zagreba. Evala in bilo! Ugodno za uvo, a bome i za oko ...
Cila priča se vrti, kako bi se danas reklo, u kuloarima konferencije na Jalti, u sumrak II. svitskoga rata, kad su svjetski moćnici, pobjednici kontra Hitlera, jemali u rukan velike nožice i krojili svit poslin rata, naravno, po svomen guštu ...
Dotična tri svitska drmatora se uopće ni ne spominjedu, vengo i pridstavljadu tri neimenovana generala, kaji se ka išempjeni igradu sa kartan điografikan po velikomen stolu i dilidu svit ka da dilidu franje ...
Ne zaboravite vrime kad je mjuzikal nasta
Glavni likovi „Jalte“ ipak nisu svjetski drmatori Staljin, Churchil i Roosevelt, nego njiovi sobari, ča in peredu i meću sušit košulje i mudante i domarka doma di su smješteni visoki gosti.
Prilipa Nina Filipovna je svin trima sobarima zavrtila glavon, pa su tili pobignit sa njon na imaginarnu „zelenu livadu“ na Antarktiku, koja je puna cvića i na kojoj vlada mir.
U ST varijanti, koju san gleda, Ninu je utjelovila Renata Sabljak, a sobare Dražen Čuček (Larry), Đani Stipaničev (Griša) i za onega amerikanca nisan uspija nač podatak.
Na kraju su se nji tri čak i potukli, a oko čega će, vengo oko lipe Nine, domarke, koja onako prigodno jema frizuru ala Julija Timošenko i u predstavljanju je značajno napomenuto da je Ukrajinka 
A nije ni čudo, jer Nina, kojoj je fenomenalno udahnila dušu Renata Sabljak, osin ča figura, bome zna lipo i pivat. A oni razglas, koji san spomenija na početku, nan je svakako pripomoga da guštamo i u njezinin glasovnin mogućnostima.
Ostatak ansambla, osin solista Renate Sabljak i Đanija Stipaničeva, je itekako bio na visini zadatka ...
... ča nas je polako ali sigurno odvelo do kraja fenomenalne predstave, kad su svitski mange odlučili da nećedu dilit „zelenu livadu“ nego da će je pripustit Nini i trojici sobara, nakon čega su svi skupa otpivali najpoznatiji song iz predstave „Neka cijeli ovaj svijet“
A ne, nima još doma! Publika je desetominutnin aplauzon, na nogama, pozdravila cili ansambl i natirala i na bis! Čisti standing ovation!
"Jalta, Jalta" 2011 from filko garbin on Vimeo.
I tek tada se publika, punega srca i duše, lagano razišla. Dvorana nije bila dupke puna, ali mislin da bi Mučko đubre načeja pršut kad bi ovoliko svita došlo gledat Dinamo na Maksimiru, na domaću utakmicu, kad gostuje bilo ko osin Hajduka.
Zdravi i veseli bili! :mah 
|
