A kako neću bit   :burning:
Dvadeset godin poslin fakulteta, i mojega epskoga studiranja od osan godin za dvogodišnji studij, tokalo me je opet polagat ispit. I to ne za voditelja čamca, vozački da i ne govorin ... nešto ča mi je od pamtivijeka antipatično, ajde, ne mogu reč da mrzin ali san skroz blizu.
Paragrafi, zakoni, pismena, akti, spisi, rješenja, zakoni, odredbe, uredbe, taksene marke i biljezi, pečati, žigovi, štambilji, ustav, sustav i ka točka na i, EU olitiga Europska unija.
Eno u kladionici su već otvorili ponudu oće li se EU raspast prije nego mi ulizemo.
Ma moran ništo napisat, makar me proglasilo nostalgičaren, ovo me sve podsjeća na bivšu državu, mislin ovo sa EU, da ne bude zabune. Njemci i Francuzi ka onda mi i Janezi, a svi ostali ka nerazvijene republike i pokrajine. Napose Grčka, koja pomalo čiča mamu EU od 1983. godine, okad su oni ulizli.
Ma daleko san se maka od mojega naslova, ali mora sna prostudjat i EU jer su mi rekli da to najviše pita. Daleko su oni odmakli od one zajadnice za garbun i čelik, ča su je učinile zemlje Beneluxa i Francuska i Njemačka, još 1950. godine, i vidi di su sad.
Ha. Lako mi je sad pi**it kad mi je misec dan glava u librima, ili libri u glavi, kako vas volja.
Dunkve, zadnje dane san otprilike ovako izgleda ...
... mekli su mi brnjicu iz preventivnih razloga, da koga ne ugrizen, jer ga ne bi spasila sva cjepiva ovega svita. Danas, u petak, gremo uzgor, put Purger Vakufa, a ni to nije moglo proć po Božju. Gremo autobuson, jer nas jema vagun za odgovarat, autocesta zatvorena radi bure, a kroz Liku i Gorski Kotar se dupera zimska oprema. Krasno! A lipo san reka ženi jučera da mi namaže skije, kako ću sad brez nji uzgor 
Nisan ja zimska služba, pa da me snig iznenadi.
Jedino ča mi je osvježilo ove gnjile dane učenja zakoni i propisi, bilo je naše kaštelansko izdanje, tj. Kaštelanska stranica „Slobodne Dalmacije“. Naše plemenito piskaralo, dobitnik nagrade Grada Kaštili, J.Ž. poželija je napisat koju besidu oba četrdesetoj obljetnici DVD Mladost, ča je inače pohvalna gesta. Samo ča je realizacija malo šepala. Kako iz objektivnih razloga nije moga nazočit proslavi, bar ga niko nije primjetija, poslužija se legendarnon „copy/paste“ metodon koja se inače kosi s njegovin uvjerenjima. Tekst je pita, i dobija i za to me nije briga. Ali me je itekako briga za sliku. Koju je, bez pitanja, bez potpisa ispod slike meknija ka ilustraciju teksta. Ko je spomenija honorar? Rekli su mi da san materijalista. Znači mona mogu bit, a materijalista ne smin! Krasan ovi kapitalizam ...
Ali nije to ni po mise. Sitija me je na jednoga našega člana DVD Mladost, koji baš i nije bija „na ti“ sa školon. Jedan put je prepisa kontrolni, pa je prepisa od drugoga i ime i prezime. Ali on je bar zna prepisat. A J.Ž. je KRIVO prepisa, ča dokumentiran sa preslikon moga bloga, i spomenutoga izdanja „SD“.
Evo najprin printscreena moga bloga:
... a evo i printscreena iz digitalnog izdanja „Slobodne Dalmacije“, kojoj san uzgred budi rečeno, pretplatnik i u papirnatom i u digitalnom izdanju.
Da bi stvar bila još bolja, i ja san falija, jer Miškovac nije bija prvi, nego jedan od prvih zapovjednika/komandira, a prvi je bija pokojni moj ujac Silvestar Batina, pokoj mu duši, koji nas je napustija krajen 2010. godine.
Triba li napominjat da od spomenutoga J.Ž. do sada (petak, 21. 10. 2011. u 14:00 sati) nisan dobija NIKAKVU ni pismenu ni usmenu ispriku. Samo ča mu je neko napomenija da je falija pa je objavljena ispravka u „Slobodnoj“. A ti Filko, ko tebe ... je li ...
Jedva čekan da ga vidin idući put, baš me zanima koju će sad ispriku izvuć iz rukava.
Ko će bit kriv ča me nije moga nać i PITAT:
Urednik? Papa Ratzi? Dragi Bog?
Situacija u Libiji?
Naletiće on meni već na volej.
Figurativno, naravno 
Ne mislin imat nikakvi dodirni točaka sa njin. Pa odgovaraat za njega ka za čovika
Ma eto mu ga tamo, gren ja, kako san napomenija, uzgor, i nadan se da po povratku neću više izgledat ka na onoj prvoj slici, nego više ovako ...
... naravno, mislija san po raspoloženju. Ne pada mi napamet bavit se vodenin sportovima pod stare dane, ako već moran učit prava i zakone 
Zdravi i veseli bili! 
|
