Nažalost, ne javljan se iz prijestolnice piva, tj. Bavarske. Nisan baš ljubitelj proizvoda od hmelja, ali se ne bi bunija popit jednu kriglu. Ka ča se ne bi bunija ni popit koju u «Fleka». Toliko o pivu, od mene ka vrlo povremenoga konzumenta. Ovi deseti misec san rezervira za ipak puno prozaičnije stvari. Dunkve, Vina je krenila u skulu. Evo već tri nedilje, ocjena nima ... tek pokoji smješko ...
... a sve obaveze nastojimo odma rišit. Da za slobodne aktivnosti ostane dovoljno vrimena. Ko zna, možda se stignemo i okupat još koji put. Ne znan kad san se zadnji put okupa u kalendarsku jesen, ali ako neću sad, ko zna kad ću opet. Vrućine su taman malo popustile, da je još uvik ugodno spavat pokriven samo lancunon, ali se ponistra, ipak, triba zatvorit.
Zakonita je spucala svoj godišnji na početak, a ja sad za nastavak prvoga miseca Vinkine škole.
Samo, jema još jedan modni detalj. Kad odveden Vinku u skulu, i ja se vatan knjige. I to već neko vrime ... Polažen DSI (Državni stručni ispit) 22. ovega miseca. :puknuću: Jedino ča me veseli u ciloj priči je putovanje u Purger Vakuf. To je jače od mene, volin da mi guzica vidi puta, ka ča san napomenija na početku teksta. Doduše, malo me je kriza fermala, ali zato bi se triba pobrinit drugi dil moga angažmana u deseti misec.
Oni novi kviz, «Sve po 7» ili «Sve u 7», nikako da zapantin kako se zove ...
Uredno se prijavljijen, zoven ja nji, a zovu i oni mene. Kad i ako bude ča za napisat, mislin da smin napisat  , mirita posebni post, pa sad ne bi dalje o tome ... samo, kako se ono reče, «off the record» ...
I tako, dokle moja Vinka pažljivo sluša svoju učiteljicu ....
... uspili smo je uvjerit (to je bija ipak debeli timski rad) da se mora nečin bavit, onako, sportski. Obziron na situaciju, glede i unatoč, izbor za curice njezini godin je, ako isključin vožnju u Split, bija relativno sužen. Mažoretkinje ili Džudo. Ili Judo, kako se već piše ...
Vinka je odma nakon prvoga posjeta treningu izabrala judo, u mašogradskome klubu «Dalmacijacement». Je, i njiman je Cemex sponzor, rekli bi zli jezici ... ne moreš in nikko uteč ...
Ove dane ću je i službeno upisat, uspili smo nabavit čak i neki kimono, da lipo trenira ka i druga dica.
Ne mora bit svjetski prvak, samo da se sa nečin bavi, onako fizički, radi pravilnoga rasta ... a i da se u glavi pravilno razvije.
Ne znan nijednoga «problema» u moje malo misto, a da se prije bavija sa džudon, makar i na kratko. 
Bižin dalje, i vatan se knjige. Nadan se da će ovi moj pakleni «Oktoberfest» završit bar sa djelomičnin hepiendon. Sve je moguće, sve su opcije otvorene, možda čak i ponavljanje turneje od nazad dvi godine ...
Kad smo malo obašli Metropolu, uključujuć i ONI PRAVI zoološki vrt na Maksimiru, a na povratku samo malo obašli i Plitvice.
Nedokučivi su puti Gospodnji. Amen!
Zdravi i veseli bili!
|
