... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Ne mogu virovat da je već deset godin prošlo od onoga čina kolektivnoga ludila, od dočeka najuspješnijega sportaša kojega je ovi ludi grad ikad iznjedrija. Neka se ne uvridu svi naš olimpijci, od Đuke pa dalje, svi naši evropski i svjetski prvaci, ali Goran je, ipak, najveći!
Jer osvojit Wimbledon iz četvrtoga puta, kad su svi već bili digli ruke od njega, uključujuć i njega samoga, ne more svak.
Dobija je pozivnicu, wild card, za minuli rad, ka milostinju, eto, neka ga vidimo još jedan put. Jer su znali da njegov nastup more bit sve, samo ne dosadan. Jedan za drugin su padali favoriti, neki i u dva dana ... i na kraju veliki Rafter.
Gleda san danas opet, po ko zna koji put, snimku finala. I opet san se živcira, ka da ga gledan prvi put.
Svi su bili kontra njega. Veliki McEnroe je reka da nikad od njega igrača, jer jema samo servis. Naravno da mu je to Goran pribotuna, da je on, valjda, genijalac, kad je sad, samo sa servison, osvojija All England Club ...
Ali, veliki su samo oni koji, i kad osvajaju najveće vrhunce karijere, ne zaboravljaju na druge ... tako se Goran u tome momentu sitija još jednoga velikana, Dražena, kojega je prirana smrt spriječila da pokaže sve ča more ...
Split zna dočekat svoje šampione, a li Goran je, ipak Goran ...
Nema toga političara koji će ovoliko svita skupit na Rivi. Toliko svita ča je došlo pozdravit jedno veliko zaigrano splitsko dite, koji je uspija dosanjat svoj san.
Bija san na aerodrom, na putu do Splita san zapeja, ništa je bilo nego parkirat auto ...
Kod nas se reče kad je čovik malo, je li, onako na svoju ruku, da jema ćuka u glavi.
Ako je tomu tako, Goran je jema cilo jato ćuki u glavi, i uspija i je obuzdat, i dostić, na svoju i našu veliku radost, zvizdane vrhunce.
Opraštan ti za sve ono ča si me iživcira, za sve razbivene rekete, za sve šporke beside ča si i izgovorija šoto voće i naglas ...
Fala ti Gorane, za one nezaboravne dvi šetemane u lito, dviiljade i prve godine!
