Okad sveci jemadu brojeve? A oduvik, samo ča vi ne znate, cukuni, čitat između redak. Ovo nije bilo koji svetac. Ovo je naš, vatrogasni, zaštitnik i zagovornik, koji vjerno i marljivo lobira kod Velikoga Šefa da se našin luđacima ča se na ovome svitu boridu za vatrenon aždajon čako grubo ne dogodi. Najčešće i uspije u tome, pa smo mu mi u Mašogradu, isprid DVD Mladost, digli kip, napravili mali bazenčić i redovito ga pazimo i mazimo ...
pogotovo na njegov dan, 4. svibnja kad na podan maloga križa, blizu njega, položimo malo cvića u spomen na sve nastradale vatrogasce, ma gdje bili.
Sitimo ga se i sad u sedmi misec, kad njemu u čast, već osmi put, organiziramo vatrogasni Kup Sv. Florijana. Osmi, ej, nije ni to od jučer ...
Znan, recesija, Malo vitra, svega toga pomalo i onega ča neću spominjat jer i iz svake paštete iskačedu ... da skratin: niko nima pinez, nigdi nije sjajno ... ali ljudi nan isto dođedu na natjecanje. Od svukud pomalo. Pri dvi godine je bilo sedamnaest ekipa, ove godine i je bilo dvadeset i tri. I prvi put se, uz zastavu društva i zastavu Hrvatske, vijorilo još bandiri. Slovenska i BiH zastava. Iz Dežele je došla simpatična ženska ekipa PGD Hajdoše, oli po našu DVD Hajdoše, a priko meke granice nas je pohodila muška veteranska ekipa DVD Tarčin.
Malo, ali čovika veseli.
Sredili smo, na sjevernu stranu doma, i mali teren za vježbu našin ekipan, a poslužija je i za samo natjecanje.
Nije baš da je ka na Wembleyu, ali je još uvik bolje od Maksimirske ledine.
Naravno da su cili događaj, u najavi i na licu mista popratili svi mediji. Domaći ...
Nije samo ženskice slikava, ovo je slučajno ...
... a i oni iz širega okruženja. A naši predsjednici i zapovjednici su uredno davali izvješća za javnost ...
... i spremno odgovarali i na najnezgodnija pitanja.
Naravno da je sam događaj izazva i veliki interes svih struktura u mistu i gradu, pa su tu bili i neizbježni celebrity ...
.... a neki su se, štufi ča i niko ne slikaje, tili povuć u anonimnost i proglasit silenzio stampa, ali san ga uspija slikat u zadnji momenat.
I uspješno izbjegnit bačenu stinu šakaricu put mene. Srićon, još su mi dobri refleksi
Natjecanje ka natjecanje, nije mi prvo, u bilo kojemu svojstvu, a nadan se da mi neće bit ni zadnje, maaalo je duže potrajalo jer je bila samo jedna staza za vježbu, pa je glede toga postojala realna opasnost da pustin žile (korijenje, za sjevernjake) u katrigu na kojoj san sidija.
Popodne, pri kraju, je čak malo i kiše zapritilo, ali ni to nije smetalo simpatičnu žensku ekipu iz Josipdola da se gredu malo itnit u more, na Gojaču. Baš da su pocrnile od sunca i nisu, ali gušti su gušti ...
Dežurno odjeljenje se brinilo da sve prođe u redu ...
Na kraju svega, moj posal je bija obrada rezultata i tisak diploma, pa da van prikažen same rezultate, kako je koja ekipa nastupala i s kojin uspjehon.
Ženske "A" ekipe:
Muške "A" ekipe:
Muške "B" ekipe:
Do iduće prilike, zdravi i veseli bili!
|