... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Davni dan, kad san prvi put Vinku vodija u jaslice u Gomilicu, činilo mi se da nikad ovi današnji neću dočekat. Dvi i po godine, još je po pelenan, pa kako će se «odbit od sise», pa oće li tit ostat. Sto upitnici mi je visilo navr glave. A kad ono, moja me Prinčipessa iznenadila prvoga dana. Kad san je doveja u vrtič, odma je teti Jasi jela iz ruke, u figurativno i doslovno, dok je dječji zbor oko nje ronija suze i trošija glasnice u zazivanju roditelja i bliže rodbine. (Prvi dan jaslica)
Prije bi mi se znalo dogodit da plače ča mora odit doma, vengo da neće ostat u vrtiću.
Filmskon brzinon su se redali događaji, pa u mališe, pa u veliše, pa san se lani mislija oću li je dat u skulu. I nikad nisan požalija ča san je ostavija još godinu dan neka se igra sa dicon i sa tetama, a mislin da je i Vinki bilo drago. A i godinu dan će manje bit na Birou ...
Samo ... svemu dođe kraj, pa i najbezbrižnijemu razdoblju dičjega života. Finila je i ova, vaja poć u skulu. Za završnu svečanost su se, ka i uvik, pobrigale njezine dvi vridne tete, Sani i Vesna ...
... koje su pripremile bogati program za dicu i roditelje, naravno, uz pomoć naše dičice. Moran priznat da su i drugi roditelji došli dobro pripremljeni za ovjekovječit ovi događaj, ka i uvik ...
... a dica su nan odma dala do znanja da nima šale i da svi znamo zašto smo se danas ovod skupili, za pozdravit vrtlič, i tete ...
Uvečer, kad smo došli doma, Vinka je jedva dočekala vidit postelju, i bacit se u istu, ča jon baš i nije običaj. A nije ni čudo, kad su se vridno spremali za prikazat cilu predstavu, i ples i svega pomalo. A mora se priznat da je ona malo i ispala iz kondicije jerbo je, glede angini, pauzirala skoro misec i po dan
Tete su nan davale i pravu pravcatu predstavu. I ponistre smo morali zatvorit i zamračit, da se bolje vidi ...
Bidna dica su se stvarno izmorila, pa su odma sela za stol, da se malo počastidu, a i popiju koji sok, jer je bilo baš onako lipo vruće ... a cila svečanost se malo i otegla. Mea Culpa, bar za kvarat ure više, jer san ja, ničin izazvan, mislija da je program u 18:30, a ne u 18:00, kako je i bilo, pa su nas tete čekale.
Napokon je dočekana i glavna zvizda stola punoga gladne dječice. Samo, svi su tili izist ružu sa torte, a ružica malo, a dice puno. Pa je teta lipo okidala po jednu laticu od svake ružice, da svako dite dobije bar po komadić.
Mora da je to bila neka čarobna torta, jer moja Vinka danas, na obidu kod babe, nije tila više jist da jon ostane mista za čokoladnu tortu. Na opće čuđenje nazopčnih, jer svi znamo da nije baš «na ti» sa kolačima. Ipak, svemu, malo po malo, dođe kraj ...
«Pjesma rastanka»
Sad rastanka nam kucnu čas, nek' pjesma prati nas!
Tko zna što nosi sudba sad dal' radost ili jad?
Pa zbogom, druže, ruku daj nek' sunce sjati svud,
Dok sretnekmo se opet mi, nek' sretan ti je put.
