I dalje san doma  .... i mogu van reč da je to zbilja nezaboravno iskustvo. Naravno, ka i svako, jema svoje prednosti i svoje mane 
Radijus kretanja mi je vrlo sužen. Soba, tinel (dnevni boravak, za sjevernjake), banj (kupatilo, za sjevernjake). I to sve vrata do brata. Trenutno mi je filmski idol, silon prilika, dr. House. Dobija san na korištenje jedan retro-šćap, još neutvrđenoga godišta izrade.
Ma baš me briga. Za godište i styling. Šćapa, naravno 
Za ovi moji par metri dnevno ča i napravin, i to je više nego dovoljno.
Unatoč ležanju, nekretanju, uspije mi držat kilažu pod kontrolon. Zahvaljujući vježbanju sa ostatkon dijelova tijela. to ka onima koje smin, dapače i moran naprezat.
Davno san izgubija iluziju o dostizanju Schwarzenegera iz Conan/Comando/Predator razdoblja, ali polako, polako, kako bi rekli naši ekonomisti od šete kolpi (od ku*ca, za sjevernjake) tjelesna masa mi bilježi umjereno negativnu stopu rasta.
Otprilike ka naš BDP ...
A sad malo od boljin stranan ove siituacije.
Vrimena jeman napretek. Tu i tamo napravin ponešto od onega ča bi napravija i na poslu.
Živija internet.
Neki bi rekli iljadu mu kopli palo, ali neka nji ...
Da ne spominjen već Sevu Nazionale i ono njezino legendarno „Fuj, internet“ zna se već radi čega 
Još uvik govorin da neka njega. Mislin, interneta, naravno ...
Vratimo se mi vrimenu, kojega ovi evo već devetnajst dan, ča doma a ča u bolnici, jeman na pritek ...
Nastojin ga provest ča kvalitetnije, naročito okad san doma ...
Po američki quality time.
I sa kin ću ga provodit vengo sa mojon prinčipeson. Vinkon, naravno.
Ujutro dokle je u vrtliču, pogledan pokoji film. Obnavljan zapostavljene filmske navike ... cca po tri dnevno
Evo, jučer san gleda „Kako je počeja rat na mome otoku“, „Clash of the Titans“, „Miss Congeniality“ i „Hot TuB time machine“. Skužajte mi na originalnin naslovima, ali jeman vrlo određeno, dapače vrlo negativno mišljenje, prema našin domaćin prevoditeljima pa radije duperan (koristin, za sjevernjake) originalne nazive ...
A popodne, kad se Njezino Veličanstvo vrati iz predškolske ustanove, istoga imena ka i njezin strikan ... onda se nastavlja zabavljat doma. Dobro, pogleda i ona pokoji film ...
... ali to nastojimo svest na razumnu miru.
Ponekad crta na kompjuteru: jema grafički tablet i program za šaranje prilagođen dici.
Otkrila je na internetu dičje, naravno ženske, igrice, Barbi, Dora, Winx i da ne nabrajan, potrajalo bi ...
Ali, igra sa mamon oli sa taton jon je još uvik najguštija.
Igramo normalno „čovječe ne ljuti se“ ... i to šta češće. Dijete ne voli gubit. Pa se raspizdri. Pa se namusi. Pa neće više ...
Ali, po savjetu stariji, pametniji i iskusniji od mene, forsiramo igru i dalje.
Mora se naučit da ne može uvik dobivat.
I da ne cijuče kad izgubi ...
Usput, polako u igru unosimo i neke nove elemente.
Npr „čovječe“ ali unazad ... Posložimo figurice u kućice, i onda bacamo TRI kocke.
Koliko puti dobiješ šesticu, smiš uzet toliko figurica i položit u gnjizdo, odakle se u pravoj igri kreće.
Uz još jedan matematički dodatak. Ako se tri kockice složu ka ZBROJ, jemaš još jedno bacanje. Recimo, 3+3=6, ili 1+2=3 .... razumili ste, naravno. I Vinka isto, fala na pitanju. I uopće ne cmizdri ako izgubi. I pomalo uči zbrajat.
A za čitanje već pomalo, ka ča ste vidil u prošlome postu, ide, uz dodatna pojašnjenja oko slova „d“ i „b“
A malo koncentracije i strategije se vježba na drugi način ...
Slaganjen slova ... i to triba odabrat kad i di će ih postavit, jer ni to nije svejedno.
To još malo zaronza, jer nije skroz savladala strategijski element. Ali polako, brzo uči ... A kad nauči i to, A onda ćemo i doslovno okrenit ploču. Jer je sa druge strane prava križaljka, ali za ipak, malo veći uzrast.
I tako, pomalo, minut po minut, dan po dan, približaje se 24. desetoga ... nedilja, odma iza dnevnika i prognoze vrimena, na HRT1 ...
A ča se približaje?
Pa, rečedu da slika govori više od iljadu besid ...
Strpljeni i spašeni i naravno,
Zdravi i veseli bili! 
|
