... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Tekst i audio obrada: umorno_oko, Slike: iskreni & arhiva DVD Mladost
Eto, vidili ste nikidan ono ča san uspija iskopat glede Radio-Krknjača, naravno, uz pomoć slonovskoga pamćenja @pechine.
Pokazala se dobra taktika snimanja na maksimalno kvalitetne kazete koje su bile dostupne u ono doba, tako da se je uspilo dosta toga sačuvat od snimljenoga materijala, pa naknadna dorada i spašavanje audio kvalitete nije bilo priko mire potribno.
Ali, kako to uvik bude, dokle san iska snimke i materijale od Krknjača, izašlo je sve na sridu. Mater mi još ronje da ča san učinija od onoga ormarića na balkonu, di san uspija pronać inkriminirani materijal ...
Sva srića da ona nim pojma koje se neprocjenjivo blago krilo unutra. Memorabilije jednoga nadobudnoga i tvrdoglavoga dvadesetogodišnjaka, friško odsluženoga vojnoga roka, koji je bija još pun poleta i perspektive, skoro uspja dat prvu godinu fakulteta u roku, i koji je još uvik mislija da muzika more prominit svit
Sićanje na doba kad se u cila Kaštila moglo slušat cajke samo ka iznimku, a ne ka pravilo
Sićanje na prve vatrogasne olimpijade na kojima su se proslavile naše cure iz DVD Mladosti, pa se za Mašograd čulo po ciloj Evropi.
I mi mlađi smo činili po vatrogasnome domu ča se je moglo, prema afinitetima i mogućnostima, pri čemu nan se dosta puti izlazilo u susret. Ne za sve i ne uvik, naravno, ali nije se još rodija čovik da bi svi bili kutenti. Jedan je bija blizu, blizu tega, ali je završija na križ ...
Ako ne virujete meni, pitajte @acivija, @iskrenoga ili koga drugoga ča je u ta doba bija gori, ča se sve radilo. Nemojte samo pitat @doryana, on je reka da se ovoga ne sića
Snimalo se na video, montiralo, prikazivalo ... tako da jemamo arhivu kakvu jema malo društava u sadašnjoj ...a i u ondašnjoj državi.
Jedan put smo provali organizirat igru asocijacije, prema ondašnjoj megapopularnoj Kviskoteci. Ali, ipak nan je forte bija audio tehnika. Zašto cilo vrime pišen u množini? Pa zato ča nas je i bilo više ... već spomenuti @doryan, a i eksponenti sadašnje sučuračke dijaspore u Radunici i Baroknome gradu, mali Iljušin, i mali Juretin, a i @pechina je bija uvik tu okolo, ka i @chuveni, mali Garin (splitska dijaspora) ... a @dale nan je čita tekstove. Samo da koga nisan zaboravija, evo ovako se, unaprid, na plejbek, ispričajen ...
Niko vrime smo držali i disko u sadašnjoj sali trofeja. Koja je to oprema bila ... reflektorke su bile najjače. Kako bi ko bija u Italiju, donija bi bar jednu kesu punu limenki kokakole, more i praznih, pa bi se pažljivo otvorila konzeva, na podanku bi se zavidalo grlo, a naprid bi se u prorez uvalija obojeni filter i eto ti refloktorke. U boji.
I nemojte nas pitat kako smo dolazili do filteri ... male tajne veliki majstori kužine
Pojačalo i zvučnike i gramofon bi nosili iz doma, a mixeta je bila fenomen. Prednja maska je bila od dva milimetra pocinčanoga lima maskirne boje ... ili je to već bija lagano mola malo ruzine ... ali boja nije bitna. Uzemljenje je bilo izvedeno na vrlo suptilan način, pa ako bi rukon, po mogućnosti uznojnon, istovremeno taka miksetu i pojačalo, skoro da bi zasvitlija kako bi te drmnila struja, pa se jasno vidilo kasnije ko je više od nas stavlja muziku ... jema je frizuru ka Meho.
A disko ka disko, ali zatvorenoga tipa. Dobiješ pet pozivnica, podiliš petorici prijatelja, i odgovaraš za nji ... znači, oni napravidu monadu, letite obodvoje ... crveni karton, misec dan pauziraš, pasi dobro promislij kome ćeš dat "kartelu" ... i onda nije čudo ča je bilo malo i ništa incidenti ... ako bi ko i promakakroz filter, ili bi ko furešti prova ulist di se nije smilo, čuvarska služba bi za sekund to rješila. Ko mi ne viruje, neka pita Šikala, Matu Tantu, Žutoga i ostale ...
Eto, otprilike u takvo vrime i u takvome okruženju nasta je i ovi uradak, iz kojega se kasnije izrodija neuspjeli pokušaj radiofonske revolucije u Mašogradu, naš ranije opisani Radio-Krknjač.
Nazvali smo ga "Plamenko javlja", po njegovome bliskome starijemu rođaku, zidnin novinan "Plamenko" ... ko je bija krstitelj, ne sićan se, možda i to uspijemo otkrit ...
Evo van i na ondašnjoj slici neke od glavnih zvijezda emisije .... popularne grupe HOT SISTERS ...
... zakamuflirane unutar ženske ekipe ...
... ako ne ništa, barenko ka podsjetnik njihovoj miloj dječici da su i mame u maloljetničkin godinama znale zaludat ... bez interneta, bloga, fejsbuka, tvitera, imejla, mobitela i svi ostali današnji patimenti na struju bez koji cvit naše današnje mladosti ne bi zna učinit ni dvadeset metri. Uostalon ... evo jednoga maloga citata, iz pera @acivija, koji je u ona doba i vodija ekipu sa slike, sa bloga veterana DVD Mladost, ...
U ono doba je DVD Mladost bilo vodeće društvo u naše malo misto, ma koliko neki mučali o tome, i tvrdili suprotno, iz zavisti, ljubomore, ili neke druge, ipak, ljudske emocije ... ali činjenice ne lažu.
DVD „Mladost“ je uvijek nekom čudnom božjom voljom bilo prvo u svemu, (...)
1. Od početka sedamdesetih (od osnutka) imali smo filmsku kameru i sve bilježili na 8-mm vrpcu… snimali dokumentarne filmove i danas imamo neprocjenjivu arhivu…
2. Od početka osamdesetih među prvima smo na ovom području imali video-kameru i s njom sve bilježili, (...)
3. Od 1986. imamo prvi Fax, kao probni proizvod EI Niš licence Xeroxa. (...)
4. Od 1988.g. prvi na području Kaštela i HVZ-a imamo PC i s njim radimo čuda, izigravamo galopirajuću inflaciju i od zarađenih para kupujemo potpuno novi turistički autobus. Prelazimo na potpuno kompjuterizirano vođenje svih poslova društva! (...)
5. Početkom 2000-tih sa klasične fotografije prelazimo na digitalnu, nezamislivo puno snimljenih slika, događaja i slično.
Eto, ovo su bile činjenice koji san se uspija dokopat, uz pomoć oni koje san naveja, i oni koje san sigurno zaboravija napisat ... već san in se ispriča ...
Ovo društvo, vatrogasno, DVD Mladost iz Kaštel Sućurca, kojega san i sam član već priko trideset godin, nije od jučer ... brojka godina u kalendaru mu nije trocifrena, ka nekima u unutrašnjosti, koji se, s pravom vole sa time ponositi, ali smo sigurno za ovo malo godina, uspili napravit neke stvari o kojima časne starine, stogodišnjaci, ispričavam se, moredu samo sanjat ...
... a "Plamenko" je samo jedna sitnica, samo mala točka na "i" u ukupnome životu društva ... u kojemu je svako stablo spašeno od vatre, svako dijete oteto ulici i crnim iskušenjima današnjice, neprocjenjiv dobitak, koji nam je svima, bez obzira na boju, okus i miris, prvi i najvažniji zadatak.
Zdravi mi i veseli bili!
P.S. Kad je @iskreni malo bolje posluša emisiju, malo je dublje zaronija u arhivu i učinija ovi paštroć od videa ... evo, pa guštajte ...
...a i u ondašnjoj državi.
