< | studeni, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Kako ovo sad drugi dio, a di je prvi, a eto, prvi dil san napravija u koprodukciji sa tetama iz vrtića (hvala lipa tetama) i objavljen je na Sućuračkome portalu , dok san ovo napravija više/manje sam ... a kako vidin da to na portalu nikoga ne zanima, objaviću ga samo ovod ... Još na prvome dilu Svečanosti, tete su rekle da nan sad slijedi odlazak u špilju Vranjaču i traženje malih patuljaka. Vrime nas je fenomenalno poslužilo, za razliku od nesuđenoga odlaska u Žrnovnicu i posjet mlinu, sad je bilo lipo i sunčano vrime ... A di ćemo tražit patuljke nego u pećini ... ... koja je otkrivena pri malo više od sto godin ... ... i tako lagano, sa vrimena na vrime, sa kolina na kolino, razvijano ka mali privatni biznis uz potporu države, lipo posluži maloj i malo većoj dječici za prikazivanje liposti prirode u svin njezinin varijantama ... Uz stručnu pomoć vodiča, unuka od onega ča je otkrija pečinu ... .... dica su se upoznavala sa čarima kraškoga podzemlja, i ča sve voda, kap po kap, more napravit ako joj se da dovoljno vrimena. Doli jema mista koliko ti duša zaželi, i za šetnju i za skupne slike ... ... čak nan je barba vodič izaša ususret pa je na par minuti i ugasija svitlo ... ... kako bi naša dječica, zajedno sa tetom, otplesala ples za traženje malih patuljaka .... ... ali patuljcima ni traga ni glasa. Mora bit da su se pripali, kad su vidili tate i mame, jer se oni od dječice ne plaše. Nakon ugodnoga izleda u uređeno i osvijetljeno podzemlje, došlo je vrime da se vratimo na svitlo dana ... ... ča su neka od dječice, jeman osjećaj, jedva i dočekali. Ipak in je bilo draže skakat vanka po neobično teplome danu u mjesecu studenome, i skupa sa teton brat mahovinu za uredit vrtić u skorašnje predbožićno vrime ... Posli lipoga penjanja nizdol pa opet uzgor, tribalo je malo i marendat ... ... ono ča su nan mamice i bakice spremile u male ruksake, pa onda nazad doma, uz poseban pozdrav maloj teti-pauku, koja je isplela svoju mrižu negdi na granici podzemnoga mraka i danjega svitla. Na kraju ni dječici nije baš bilo previše krivo ča nisu našli male patuljke, svi smo ponešto naučili iz ovega izleta. Zdravi mi i veseli bili, do iduće šetnje! Update: Ipak me je @gregor nagovorija, pa san ovo stavija i na sucurac.info ... reka je jedan **beš čovika koji se nije poreka |