Moran priznat da me je ova sličica oduševila, i kako ne znan autora, jer san ovu sliku dobija e-majlon, moje duboko poštovanje autorovu komentatorskom nervu i osjećaju za trenutak. Možda i nehotice ...
Slika je bila potpisana jednostavno sa "Pozdrav iz Hrvatske" ... u svojoj ironiji imitirajući stereotip, neki bi rekli socrealistički, razglednice iz doba mraka kojoj je jedina funkcija da, polako vatajuć žutilo i skupljajuć prašinu, podsjeća njenog sretnog "vlasnika" na prohujalih desetak dana godišnjega odmora, te i te godine ... negdje ... na lijepom plavom Jadranu.
Autor je, možda i nehotice, sublimira cili povijesni trenutak, momenat ili kako ga već zovete, naše Hrvatske na ovoj jednoj slici ...
Nasukali smo se ... i mora doć neki ljuti veliki furešti remorker koji bi nas moga odsukat, jer ovi naši domaći, porinuti još davni dana, većinom ka potpora Savezničkoj invaziji u Normandiji 1944. godine .... eto, nisu to mogli obavit. I zato jer "Veli Jože", stara dizalica, deboto vršnjak ovi remorkeri, leži zaboravljena u nekome kantunu neke luke, zašto? Zato jer niko iz "Jože" ne more izbit kunu, osin jednokratno, prodajon u staro željezo.
Nasukali smo se, eto, rekli bi nepopravljivi optimisti, bar nećemo potonit!
Je, ali kako dalje?
Kako se riješit minusa na kreditnin kartican?
Kako pokrenit ruzinave strojeve u firmama?
Kako zaustavit rasprodaju jedinoga ča nan je priostalo?
A ča nan je to jedino priostalo ... e neću van reč, neka ostane čako i za mene B)
Valjda će i to doć na red, kad se mozak nasluša i duša napuni pedesetgodišnje svađe oko toga
- je li tvoj dida bija ustaša ili partizan?
- je li bilo bolje prije oli sad?
- ko je kome više ukreja?
- ko se više okoristija od pretvorbe?
- ko vozi bolje auto?
- u koga je uša vrag?
- ko je reinkarnacija Spasitelja na ovome svitu i to svima pokušava utirat u mozak?
- je li crvenija moja oli tvoja krv?
- jesi li ti veći kršćanin od mene, ako nisan bar tri ure dnevno prid oltaron?
- jesan li ja veći Hrvat od tebe ako bacin "Gorenje" frižider i uzmen Končar?
Jesmo li mi stvarno proklet narod, i je li zapravo miritamo da nas kunu vlastita dica, ča smo in od Hrvatske učinili?
Rečedu mi zli jezici, da nisan spomenija naše drage suside, Janeze ... eto van i nji, ali tek poslin onega svega ča san nabrojija. Ja toliko!
|
