Neka mi oprostu Mlađo i ostala ekipa iz TBF-a, ali kad san se mislija kako ću naslovit ovi post, ovo je prvo ča mi je palo napamet ...
Pratin ekipu od njihova estradnoga rođenja, a biću slobodan pa reč i prije toga, dunkve, jemali su pismu „3logija jada“ ... pa recimo godinan pri vengo su izdali svoj prvi albun. i ova je pisma isto sa njega ...
... i mislin da sasvin lipo opisuje situaciju u Dioklecijanovome gradu, a samin time i u Hajduku. Preporučan da pažljivo poslušate tekst pisme.
Bidan naš Hajduk, na što je spa ...
Ali, krenimo iz početka ...
Ka malo dite smo svi mi prošli „indoktrinaciju“ sa bilon bojon ... svjesno ili nesvjesno, i ja san nastavija sa ton tradicijon. Kad san moju ćer Vinku prvi put vodija na Hitnu pomoć, plakala je i nikako se umirit, dokle jon nisan zazviždija lagano na uvo „Bili su bili vrhovi planina“ ... zaspala je u roku odma!
Uostalon, baš me briga, i je li Dinamo dobija kaznu i koliko, i zašto, i kako je njima ... Uostalon, ne moran mrzit nikoga ako volin svoje!
Mene zanima kako je nan! I nije mi nimalo lakše ako je njima ajme!
Kad rečen NAN, mislin na nas, manje ili više tihu, nebrojeno veliku vojsku Hajdukovih navijača.
Jema nas navijača svakakvih, neki to izjednačavaju sa vjerom, neki sa načinom života, jema i tu fanatizma, ka i svugdi ... ali sebe osobno smatram umjerenim ...
Nisan odija brodovima sa sučuračke rive na utakmice u Poljud, ali san zna, doduše u za navijače poznijin godinan, odit na utakmice vanka Splita, tj. na gostovanja ... Zagreb, Rijeka, ali daleko u najlipšemu sjećanju mi je ostalo gostovanje u Varaždinu, 2001. godine ...
... i na kraju je ispalo da je to bila zadnja koliko-toliko dobra Hajdukova godina ...
Naročito kad smo se vraćali nazad i čuli na radiju ovu pismu ...
... koja je bila zadnji trzaj neuništivoga splitskoga duha i zajebancije!
Kasnije je sve dodatno začinija i Goran Ivanišević sa onin antologijskin Wimbledonom, i to je, ispalo je, bija labuđi pjev splitskoga sporta, neka mi oprosti Blanka Vlašić, Balić, Metličić i ostali ...
Kasnije su se zaredale monade u režiji uprave Hajduka, ili onih ča potižu poteze iz sjene, whatever, Shelbourne i najgora od svih, nakon ča je doveden najveći šarlatan među trenerima, Ćiro Blažević, za ne falit zakleti Dinamovac.
Debrecen, Hajdukov Waterloo, bija je samo logična posljedica ...
Nadam se, da ovo ipak nije sumrak splitske institucije ...
Odonda tonemo samo dublje i dublje ... poredak na rang listi klubova u Europi nan se odavno piše sa trocifrenin brojkan!
Umiremo od straja od utakmic sa klubovima čija sjedišta ne moremo pronać ni na vojnoj topografskoj karti ...
Hajduk je simbol, pozicija predsjednika Hajduka i gradonačelnika Splita su al pari, u razmišljanju nas, običnoga svita, stoke sitnoga zuba.
I zato ovi potez, neodlazak na MATER SVIH DERBIJA, smatran za očajnički potez zaljubljenika u klub, kojima nije svejedno kako se čenčuka nekad nedodirljiva ST svetinja.
Ponavljan, drago mi je da su momci izabrali ovakvi put za iskazat svoj stav, a ne da su pritvorili cili grad u jednu veliku Miottovu butigu ...
I virova ko oli ne, ali mi se pari da odozgar, jer ne more bit nigdi nego GORI, na nas, ogromnu masu kojima je bila boja u srcu, na nas svi pazi dobri duh Grada, pokojni don Ivan Cvitanović, dugogodišnji župnik katedrale sv. Dujma i osvjedočeni prijatelj Hajduka!
Nadan se samo da se događanja u subotu, po cilome gradu, neće izrodit u ništa zla, i da će napokon nekome doć „iz guzice u glavu“ da se u Splitu ipak sa nekin stvarima ne može baš ... recimo ... poigravat, iako postoji puno bolja, iako bezobraznija besida koju bi rado ovde meknija ... Kad van neko nešto radi „u mozak“ ... ili balada o ludome i zbunjenome ...
Ja neću na utakmicu, gledaću je sa braton na TV ... Idete li vi?
|
