< | siječanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Evo, uvatija san se kako listan stare postove, sve tamo do kraja dviiljade i pete i početka dviiljadeišeste ... je pogodili ste, moj sastanak sa Tarikom. Filipovićem, naravno, i to oni koji se razvuka u dvi godine, zadnja emisija “Milijunaša” u 2005. i prva u 2006. godini. E, a ča mi je sad to palo napamet? Onaaako, malo ponavljan gradivo. Ko zna kad bi mi to moglo opet zatribat Ali molajmo mi moga kolegu, koji je u najboljin godinan otkrija čari očinstva. Da riješin najprin dugove i repe koji se vučedu još od lani. Kartoline, kartoline, najprin dvi krasne kartoline sa Raba od @šetemanke. Zašto dvi, oli nije sve moglo stat na jednu? Ma tukci (purice, za sjevernjake) nijedni, nisu obe bile za mene. Jedna je bila za Vinkicu ... ... a jedna za mene ... Ča nan je lipo Anči Šetemanči poslala da se zafali za kalendariće sa slikama njezine ljubimice, koje smo jon poslali. A kako zna da i Vinka i ja volimo kartoline (razglednice, za sjevernjake) poslala nan je dvi. Fala lipa, fala lipa. Jedna nan je stigla od leteće @juliere, koja je na brzinu, dokle je prilazila u niskome letu poviše našega maloga mista, poslala jednu brzinsku kartolinu ... ... uz svečano obećanje da ćemo, kad otepli, valjda, popit tu dugo očekivanu blogersku kavicu. Skupa sa naše dvi prinčipese. Zato je ova kartolina, koliko mi se čini, došla, barenko do ovega momenta, iz najdaljega kantuna majčice Zemlje. Poslano iz mašogradske dijaspore ... ... na odlasku ili dolasku sa litovanja u rodnome Mašogradu i malo sjevernije u Baroknome gradu, uzduž & popriko Lipe Naše. Fala lipa, T & T. Vidite da je kritika vridila. Jesan li ti reka, @zoja? Eto, odradili smo i to, ča se vuklo još od lani. A godina je završila kako je završila. Napustija nas je dida Frane, nakon dvadeset godin borbe sa bubriziman, i njiovon kako se stručno reče disfunkcijon Zadnji par godin je odija na dijalizu, u zadnje vrime i tri puta na šetemanu. Tilo više nije moglo izdržat, osandeset i jedna godina je bila priteško breme i polako se ugasija. Pokopali smo ga u petak, 2. siječnja 2009. godine Gospodnje. Bog mu da sto pokoji! Vinka je tako izgubila dida ... i prilično je to dobro podnila za curicu njezini godin. Bar ono ča se vidi izvanka. I pričali smo o tome, nastojali smo jon na njezin dičji način objasnit situaciju, i mislin da smo uspili. Možda i zato jer je to prošla kad smo se opraštali od moga strica Mirka, ovo lito ... Nastojali smo je barenko fizički poštedit situacije i posthumnih okupljanja u kući pokojnoga, pa smo je tek pridjučer, u nedilju, odveli doli, u Kaštila, da bar malo razveseli istoimenu baku. Malo se poigrala sa didovin šćapon .... ... i nastavila po starome ... jo, ča je lipo bit malo dite Usput, više jon je i prošla njezina prilada i kašljanje & šmrkanje, pa je tako napokon uspila izač malo i na sunce. Doduše na kratko ... opet smo utekli u zatvoreno. Ipak je zima i nije baš vrime za šetnju. Poslin puno vrimena, bili smo u kino ... u Jokera, u multiplex, mogli smo birat između dva crtana filma. I Šefica je izabrala ... Open season 2/Sezona lova 2 ... naravno, niste valjda mislili da ću ja izabirat, a? Kako je još blagdansko vrime, a i prva nedilja da butige ne radu, iskoristili smo priliku za malo zabilužit blagdanske ukrase po Jokeru ... ... ili samo za podsjetit se filmova koje smo već gledali, ali je malo falilo da izađemo vanka prije kraja jer san mora vatat po kinu i Vinku i njenu prijateljicu sa kojon smo bili gledat film ... Ali očito je lekcija dobro svladana. Vinka je bila mirna ka bubica, papali smo pomfri iz McDonaldsa, i nije se makla cili film. Možda i zato ča je bila sama jerbo ćemo vidit kako će bit idući put kad i buden vodija obedvi u kino. Vrime gre dalje, pa tako i obaveze koje pomalo dolazu na red ... Jučer, to ka u ponediljak, bilo je red za nadoknadit propušteno, tribali smo poć u likara i ja i moje prometalo. Naravno, ljudi spojili praznike, pa san poljubija vrata od meštra, a likar mi je ionako radija pozapodne. Pa, da nisan već zaludu doša do Trogira i moga dragoga meštra od aute, pozva san trogirske blogerice na kavu. Odazvalaa se samo @zuzayok, ostalima je očito, bilo prirano Bome, Kurba Veljača (drugi misec, jedini ženski misec, za sjevernjake) će bit prilično prebukirana. Majka svih derbija je 22. veljače, a naše, mašogradske, maškare dan ranije, 21. veljače. A tribat će malo obać okolne maškare, obavit uzvratne posjete ka i lani, od Vranjica do Prološca. Našli smo se mi još ka i pri Božića, ali više onako informativno, deklarativno, za malo popit i izist a i usput obavjestit glave od sela i grada o našin namjerama. Ipak nan je dogodine lipi, okrugli, DESETI krnjeval okad smo ga ovako obnovili ... Sad, to ka jučer, smo već ozbiljno počeli, odredili ko ča jema za napravit, okvirni program krnjevala, koji ćemo probat ove godine proširit, da potraje barenko par dana, i ono ča je najvažnije, ko/šta je Njegovo Veličanstvo Krnje/Krnjuša. I, sad mislite da ču Van napisat koga/čega/ča ćemo užgat ove godine ... aaaaaaaaaaaaaaaaaa, ne! Sve lipo piše ovod ... ... sve ča smo posli široke demokratske rasprave dogovorili ko, ča , kako, kad i koliko ... ... i eto tako, posli plodonosnoga sastanka, svak je iša na svoju stranu, i za svojin poslon. Ja san iša po Vinku kod kuma, i odveja je nanit. Sutra, to ka danas, je novi dan, da prostite, jedini svetac sa 6 jaja ... Melkior, Gašpar i Baltazar, Tri kralja oli Tri mudraca, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. A taj blagdan je ujedno i dan kad se skida Božićno drvce i blagdanski ukrasi. A mi ga, Vinka, Zakonita i ja, evo već par godin, iskoristimo za zaletit se do Šibenika i povirit moga prijatelja i njegovu familiju. Još jedan put, ve van najbolje želimo u nastupajućoj godini, i dovidova! P.S. Ovo je dvistaiosandeseti (280) post ... još malo pa okrugli! |