Eto, poslin pusti priprema, napokon je i to došlo na red. Nima veze ča je u ovu subotu u Kaštila bilo u isto vrime četiri fešte, nama je bila, je li, najbitnija ova naša, domaća, ča je organizira udruga od maškar. I lipo je vidit da sve udruge kod svake fešte u selu jedna drugoj daje ruku, kako je @plava primjetila, pa rezultat i ne more izostat.
Nastojali smo, tijekon same organizacije, ić na maksimalno niske cijene da bi ča više svita izašlo vanka i moglo sebi priuštit kakvi-takvi izlazak.
Fala na pitanju, Zakonita je radila, a Vinka je bila u baka-servisu. I naravno da su me došli povirit. Vinki su se čak svidite i pršurate ča je tata donija za papat.
Jedino mi je bilo žaj ča se u isto vrime događa i koncert talijanskog zbora Campobaso u župskoj crkvi, ali kasnije su i oni došli kod nas i priključili se veselici ...
Nastojali smo sve na vrime osigurat.
Počevši od bandire udruge ...
... pa do podjele posla. Svak je jema svoje zaduženje i svak je zna di mu je misto ...
... priprema mesa i di koje pečene paprike ...
... prekaljena ekipa na rižotu ...
... stari lisci na pripremi ribe ...
... mlađe ali izdržljive snage na točioniku «Kaltenberga»
... a bome nije falilo ni slatkoga, za koje su se pobrinile naše gospođe iz udruge ...
Rekli smo već, da smo jemali i svoje goste, došli su nan predstavnici krnjevalskih udruga iz Prološca i Vranjica, iz Glavograda ...
... a Donjokaštelani su se uljudno zafalili da ne mogu jer se pripremadu za Riječki krnjeval.
Baš nas briga, bilo nan je lipo i brez nji ... a mi smo se na miru pripremili.
Neko je napomenija da nimamo bandiru od Hrvatske, pa smo i to na brzinu riješili.
More bit da nije velika ka ona na Marjanu, ali bi se okladija da je vidila bar koju utakmicu reprezentacije, ako ne u Klagenfurtu, ono barenko u Zagrebu.
I sad je moglo sve počet u punome pogonu. Nadan se da ćete bar na ovoj slici vidit koliko je bilo svita na pripunoj Gojači ...
ča su se zabavljali uz živu mužiku i dobru i ne priskupu spizu i piće (porcija rižota deset kun, čevape ili pečeni šnicel u lepinji deset kun, točeno pivo tri deca pet kun, sok pet kun)
Jedino bi se naša tu i tamo koji nezadovoljnik ča je vino bilo, zamislite, cili petnajst kun za po litre, bilo oli crno ...
Po starome i, bar ja mislin, dobrome običaju sitili smo se i naši Sućuki i Sućurani ča su pronili dobri glas našega mista po bilome svitu, pa su se našli prigodni buketići cvića za žensku klapu «Putalj» ča je osvojila zlatnu medalju na pivačkoj olimpijadi, a i za našu Tinu Erceg ...
... koja će u gimnastici predstavljat Hrvatsku na sportskoj olimpijadi u Pekingu.
Sritno ti bilo, Tina!
Bilo je samo malo gužve kad su prispili Talijani, koje smo se obavezali počastit ... ali ništa nerješivo. Svi smo in nosili piće i spizu, pod budnin okon Kengija, «kapo di tuti kamarjeri» u subotu uvečer.
Čak san i ja nosija po tri-četiri porcije ili čaše pića, i za divno čudo, a na opće odobravanje nazočnog pučanstva, učinija san to brzo i bez da san i kapljicu prolija.
Ali zato kad smo najili i napili goste, nastupa vrhunac večeri, kad su talijanke zapivale ...
... a bome su pokazale da znadu i zaplesat ...
Ali neka, nismo in ni mi ostali dužni, barenko u pivanju, bilo da se radi o domaćin snagama ...
... ili uz malu pomoć gostiju i struktura gradske vlasti ...
... i ne bi tija bit zločest, samo obratite pažnju ko se stiska uz gradonačelnika 
Ali kakva bi to bila fešta u naše malo misto da je završilo samo na tome, pa je nakon kraćih i plodonosnih pregovora ...
nastupija i naš Pope, zvizda večeri ...
Ne znan zašto me ovo svaki put podsjeća na ono slavlje kad se Asterix i Obelix vratu iz uspješne pustolovine, samo ča našega Tamburixa niko ne zaveže visoko u kućicu na drvetu.
Ali neka našega Pope, sve je dobro ča se dobro završi, rižota je najprin nestalo, a pa onda i ostale spize, a na kraju je od svega ostalo samo malo kole i vina. I ako je iko jema razloga za zadovoljstvo, onda su to sigurno naši prešidente i blagajnik od krnjevalske udruge ...
... a nije bilo mrsko ni našemu tajniku, kojega nisan njanci uspija slikat kako triba jer se toliko brzo kreća od jednoga do drugoga da bi se sve odvijato kako triba.
I tako, svitu, adio, i vidimo se na idućoj fešti! 
|
